Pošto ovaj review ima
ovako zagonetan naziv, bilo bi u redu da prvo razjasnim zašto
je to tako. Noć 16.1.2005. bila je jedna od najhladnijih noći
koje smo proveli kraj teleskopa (nekima i najhladnija). Termometar
u autu pokazivao je -7°C i nije se micao od te vrijednosti. Na
ovoj temperaturi nismo se sledili samo mi, već i cjelokupna oprema.
Bilo je vlažno, tako da se sva vlaga (osim na opremi s dew shieldovima)
zaledila i prekrasno svjetlucala na mjesečini.
Drugi dio naziva krije Mjesec, koji nam je upropastio tamno
nebo. Bio je na polovici svoje faze, a nije zašao ni kad smo
odlučili krenuti doma. Iako nismo kod sebe imali niti jednu potpuno
funkcionalnu astronomsku lampu, ona nam zapravo nije ni trebala.
Jedina prava tama mogla se naći u sjenama koje je Mjesec bacao.Unatoč
tome, proglasili smo promatranje zadovoljavajućim, budući da
smo konačno pregledali ljepote zimskog neba novim 12.5" Hermannom.
Krenuli smo oko pola 6, nakon što smo potrpali sve stvari u
auto. Hermann se većim dijelom (rocker box i cage) vozio na stražnjem
sjedalu da ne bi poskakivao u gepeku dok se truckamo po neuređenom
makadamu koji vodi do Japetića. Kraj njega su se smjestili Mario
i Damir, dok smo naprijed bili moja majka (vozač) i ja. Po dolasku
na Japetić složili smo Hermanna, stavili mu drugi finder i podvrgnuli
ga kolimaciji. Budući da sekundarno zrcalo još uvijek nije namješteno
kako treba, zadovoljili smo se nesavršenom kolimacijom i krenuli
na promatranje.
Maleno razočaranje uslijedilo je uskoro kad smo skužili da
nemamo ništa čime bi izbalansirali teleskop kad je u njemu 1.5
kg teški 35 milimetarski Panoptic. Ništa zato, uz malo spretnosti
i pridržavanja, mogli smo vidjeti sve što smo htjeli. Uglavnom
smo gledali zimske otvorene skupove, a uhvatili smo i nešto maglica
i galaksija. Od Andromede sam stvarno očekivao više, ali blizina
Mjeseca toliko ju je isprala da nije izgledala ništa spektakularnije
nego u 60 mm refraktoru. Orion je svoju maglicu pokazao u puno
boljem svijetlu, ali pretpostavljam da bi bez Mjeseca i s boljom
kolimacijom bilo vidljivo mnogo više detalja. Mislim da je bolje
izgledala u 9.25" Celestronu s kojim smo gledali prošli
vikend kada nije bilo Mjeseca.
Osim nas, na Japetićkoj hladnoći bili su Zrinko i njegova cura
Tajana sa 4.5" Celestronom na ekvatorskoj montaži. Čovjek
koji teleskop ima tek 2 tjedna našao je M37 bez problema, što
nas je podsjetilo na kolegu Maslaća koji s tim (za traženje iznimno
teškim :) ) objektom uvijek ima problema. Teleskop ima red dot
finder, koji mi se učinio vrlo korisnim i zgodnim. Mario ima
gotovo isti takav na Berti (6 dob), ali njegov nikad nije proradio
jer nema potrebnih baterija.
U želji za povratkom toplom domu, skupina starijih ljudi iz
doma posjetila nas je prije nego što su posjedali u aute i napustili
Japetić. Za Mjesec su rekli da je prekrasan, a impresionirala
ih je i Orionova maglica. Nakon toga gledali smo i Saturn koji
je bio prekrasan i u društvu čak 6 vidljivih mjeseca. Dvojica
su bila na rubu vidljivosti i to uz sam rub prstenova. U isto
vrijeme kroz Fjodra (5 mak) smo slikali Mjesec tehnikom hand-held
prime focusa. Fotić je bio tako leden da su me prsti pekli od
hladnoće. Ako ništa drugo, tješi me da film navodno bolje funcionira
na niskim temperaturama.
Nešto prije ponoći Zrinko i Tajana odlučili su se pokupiti
doma, što se sve više činilo dobrom idejom. Pozdravili smo se
u nadi da ćemo se još koji put sresti na istom mjestu. Pokušali
smo se ugrijati žderanjem smrznutih keksa, al kad to nije profunkcioniralo,
počelo je veliko spremanje. Pojedini članovi ekspedicije zaspali
su na toplom čim se auto upalio, a ni drugi se nisu suzdržavali.
Ipak je ovo bio jedan od napornijih observinga u (dugogodišnjoj)
povijesti Phobosa.
Mislav Baloković, 19.1.2005.
|