Svi znaju da je Pariz vrlo lijep grad. Poznat je po znanosti i kulturi daleke i bliske nam povijesti. Generacije i generacije astronoma smatrale su ga svojim domom i iz njega su vrludali nebeskim prostranstvima. Kakva je situacija danas i što može očekivati turist sa fetišom na astronomiju i astrofiziku? Evo nekoliko mojih kratkih dojmova i crtica nakon što sam čisto turistički u Parizu proveo fascinantan tjedan. Većinom sam bio zaokupljen klasičnim turističkim destinacijama, ali su u procesu pale i neke astronomske zanimljivosti.

      Prva je na redu trebala biti zvjezdarnica. Ja lijepo u podzemnu, vozim se 45 minuta, izađem i - zatvoreno... Prekrasno! Ispalo je da stara Pariška zvjezdarnica uopće nije uređena za turiste, a da se nekakvo razgledavanje odvija samo prve nedjelje u mjesecu - dan prije nego što sam ja kao pokisli miš to čitao na tabli.

      Kako sam imao para koje su mi palile rupu u džepu neizbježna je bila potraga za njihovim utočištem. Prva je mogućnost bila u muzeju znanosti gdje se nalazi neki kvazi astro dućan. Imaju mali izbor trulih teleskopa i par srednjih. Ono što je mnogo fascinantnije je da su svoju omanju kolekciju leća kompletirali s nekoliko Kelnera, nekoliko neidentificiranih leća za mizernih 10 eura i pazite sad : jednim Naglerom! Sve bi to još bilo u redu da prodavač upravo taj Nagler nije preporučivao klincu koji je upravo kupio 4,5" Tasco reflektor. Obrazloženje prodavača: leća je uz zrcalo najbitniji element teleskopa.

      Upravo me taj prodavač uputio u drugi dućan za kojeg se kleo da je bolji. Na žalost, i ovaj je bio muzejskog tipa što odmah znači da je skup i da djeluje na principu zezni glupog turista. I naravno, najobičniji filter u boji 75 eura... No, ipak se isplatilo doći jer sam se po prvi puta upoznao s - Njim. Naravno, riječ je o 16" LX200. Veeelikoooo. Teško. Opako. U dućanu se uz njega nalaze i SCTovi oko 8" i mali refraktori. Ponovno sam imao čast i sreću prečuti razgovor prodavača i debelog malodobnog kupca s nikakvim predznanjem. Razgovor je išao otprilike ovako:

klinac: Što da kupim, a da nije totalno loše?
prodavač: Hmmm. Imaš ove male (refraktore), ali to ti je loše. Imaš ovog velikog 16", ali to ti je možda malo preveliko. Uzmi 8" LX200, to ti je negdje u sredini. Nije niti previše skup. Samo 3000 eura...
klinac: Aha. Tata, tata!? Jel može, ha?
tata (nakon 10 sekundi razmišljanja): Ajde može.

      Nakon ovog brzopoteznog ispljunuća 3000 eura na prvi pogled prestao sam se čuditi zašto njihova ekonomija tako lijepo napreduje. U francuskom pandanu S&Ta sam uočio da postoji i jedan "pravi" dućan s astronomskom opremom. Kao prvo su mi kroz glavu počele prolaziti suicidalne misli... Zašto? Tjedan dana tražim pravi dućan, a onda ispadne da se nalazi 50 metara od križanja kod kojeg sam u svojim turističkim vrludanjima prošao već barem deset puta. Osim toga, ima veliki fluorescentni natpis "kuća astronomije"! I tako sam ja stigao u svoj Disneyland. Koliko sam gledao, pitao, pipao prodavač je valjda mislio da sam mladi Onasis. Na kraju sam, nakon 2 sata nirvane, ipak kupio samo 2" barlow.

      Upravo se u to vrijeme odvijala masovna konferencija string teoretičara na kojoj su bile prisutne sve velike njuške. Zadnji dan je bila serija predavanja za narod. Skromno sam nazočio nekima i moram reći da sam impresioniran. Ima nešto u tome da ti o znanosti pričaju ljudi koji su ne samo među najboljima u svom polju nego se istim bave već gooodinama. I sve to u okružju glavne sale Sorbonne... No, nemojte misliti da zlato i slike stare mnogo stoljeća sputavaju tamošnje ljude da "iskažu svoju ličnost". Glavna im je atrakcija skinuti cipele i izvaliti se po cijeloj klupi ili nasaditi noge na klupu ispred sebe tako da strše u zrak. E sad, sve je to lijepo i krasno dok ne shvatiš da su ti te noge koje strše par decimetara od glave. Osim toga, ulaz je besplatan, a dvorana je grijana. U njoj postoje klupe. Zaključak? Raj za beskućnike. Njih se desetak uredno pozicioniralo uz rubove dvorane (naravno, s nogama u zraku). Fascinantan kraj.

Mario Pallua, 15.7.2004.