ovako je otprilike izgledao put do japetića po mrklom mraku (Mislav Baloković)

      Moj je JSP počeo najboljim mogućim osjećajem. Osjećajem koji je tako ugodan, tako prekrasan i tako veličanstven da je ispunio cijelo moje biće nekom toplinom. Naime, napustili smo školu, tu zlu ustanovu, tri sata prije kraja! Ipak je JSP važniji... Damir, Mislav i ja brzo smo spremili svaki svoje stvari i našli se pred mojom zgradom u 6. Jedva smo sve potrpali u auto Damirovog oca i krenuli na dalek put do Japetića. ADIjevci uvjereno tvrde da do vrha Japetića treba sat vremena, ali je nama trebalo oko sat i 45 minuta. Moguće je da su ovu dezinformaciju proslijedili općem pučanstvu da bi ih što više dovukli na vrh. Vjerojatnije je da se voze brže od nas, da ne idu prvi put, da znaju put i da se ne voze po mrklom mraku. Tako smo se mi ležerno dotruckali do vrha po makadamu kojeg stvarno treba obnoviti.

      I što nas je dočekalo? U 8 je party već radio punom parom. Družina teleskopa je servisirala pedesetak ljudi koji su većinom bili amaterskog podrijetla. Građana je bilo nešto manje nego prijašnjih godina u velikoj mjeri zbog "dana vina" koji su se baš odvijali u Jastrebarskom i okolici. Dok smo postavljali teleskope (Mislavov 5" mak i moj 6" dob) uspjeli smo zametnuti lampu sa bijelim svjetlom (crvena je preslaba za išta osim blejanje u atlase). Ja sam naravno odmah optužio jedino biće na partyu koje se nije u stanju samostalno braniti - Vidovog psa Dona! Nestašni je četveronožac naime baš bio izvadio nešto iz vrećice i kidnuo u nepoznatom smjeru. Kasnije se ispostavilo da se osladio komadom mog sendviča, a baterija je nađena. Pas koji krade baterije? Gdje mi je bila pamet?! Dakle, ovim se putem službeno ispričavam Donu za nanesenu emotivnu bol. Stvarno je grozno kad si nevin optužen.

      Za početak smo koristili vlastite teleskope, pokazivali ljudima poznatije objekte i polako se upoznavali sa svima. Nakon nekog je vremena postalo očito da ne možemo dostojno parirati nazočnim beštijama - Bobinom 7" Intesu, Vidovom C8, Destroyeru (13") ... Oh, kako li su samo dobri! Polako su padali svi vidljivi Messieri i drugi "eye candyi". Uhhhh. Kuglasti skupovi razlučeni ne do kraja, nego, nego... Ma razlučeni do boli. Maglice koje prže oko, otvoreni kao polja dijamanata (u nedostatku manje iskorištene fraze)... Posebno mi se svidio Bobin 14 mm Pentax. Predobra lećica... Uz barlow u Intesu je bilo moguće promatrati Saturn Nebulu sa oko 400x! U jednom je trenutku u opticaj krenuo Vidov UHC filter. Meni je definitvno najbolji objekt JSPa bio Veil u Destroyeru sa Pentaxom i UHCom. Detalja ko u priči... Filamenata dovoljno da bi za skiciranje trebalo mnogo, mnogo vremena! Mislim da su se svi teška srca odvojili od ovog genijalnog pogleda i krenuli dalje. UHC je dušu dao i za North America Nebulu u 80 mm Celestronu. Sjajno, oštro, detaljno... M33 je u Destroyeru sa 14 mm Pentaxom curio van FOVa. Vidljivo je bilo 5 (slovima: pet) krakova!

      Kako moj novi teleskop nije još stigao, a za njega već imam dvije leće, nije bilo sretnije osobe od mene kada sam uočio veliku koncentraciju dvopalčanih fokusera spremnih da udome moj još nekorišteni 35mm Panoptic i prateći TeleVue 2" barlow. Tokom dvije večeri JSPa oba su se prostituirala po teleskopima kako je gdje postojala potreba. Kombinacija Destroyera, Panoptica i barlowa bila je genijalna. Bez barlowa je malo premalo povećanje (presjajna pozadina), ali sa barlowom.... Ufff.

      Od ostalih teleskopa bili su tu ADIjev 6" dob koji kao ni moj nije vidio previše akcije. 8" LXD55 konstantno je zujao kao blesav, ali na žalost kroz njega nisam stigao ništa gledati osim Plejada koje su bile standardne – prekrasne! Bio je tu i 8" truss dob sa vrlo funkcionalnim setting circlovima. Višnjanci Korado i Marino su se relativno rano zaputili prema Istri odnijevši vrlo simpatični 1x7 teleskop. Na parkingu su se smjestili i neki neidentificirani dob, 8" Celestronov reflektor na ekvatorskoj montaži, 120mm refraktor, i još jedan C8. Vid je pun savršenih igračkica, pa je tako koristio i svoj Denkmeier binovuer. Kako dobro sve izgleda! Istina je da malo potamni sliku, ali koja je uživancija gledanje sa dva oka! Pred kraj noći je Bobo odlučio pogurati svog Intesa malo dublje. Počele su padati tamnije NGC galaksije koje su svejedno izgledale impresivno čovjeku koji je priviknut na 6".

autor nas je napustio otišavši u svijet snova čim se topli krevet našao pod njim (Mislav Baloković)

      Sve u svemu prva je noć bila prepuna veličanstvenih objekata koji nisu mogli ostaviti ravnodušnim ni najvećeg skeptika. Na spavanje smo u dom otišli oko 3:30. Ne znam za druge, ali ja sam zaspao čim sam dodirnuo madrac. Svjež planinski zrak, umor i kronična pothlađenost (naravno, nismo ponijeli jakne...) omogućili su idilično spavanje.

      Slijedeće smo se jutro probudili puno prerano - dosta prije podneva - i mamurni doteturali na kavu. Dan smo proveli u izležavanju na parkingu, žderanju govedine alla wild i promatranju Sunca. Intes se ponovno iskazao - ovaj put u kombinaciji sa filterom za Sunce i binovuerom. Seeing nije bio baš savršen, ali je svejedno prizor bio i više nego inspirativan. Pjege, umbre, penumbre, još pjega, granulacija po cijelom Suncu - jednom rječju prekrasno!

iako na ovoj slici zapravo gledamo Sunce, slika dočarava i situaciju po noći - za pogled kroz zvijeri od teleskopa čekalo se u redovima (Mislav Baloković)

      Kako se Sunce dizalo tako su meni kapci padali. Zato sam u jednom trenutku zaspao i odspavao jedno dva - tri sata. Mislav i Damir su nadobudno krenuli u osvajanje vrha Japetića. Do danas ne znam da li su uspjeli u svojoj namjeri. Znam samo da su se i oni ubrzo bacili na krevet... Probudili smo se taman na vrijeme za početak druge večeri gdje se pojavilo nekoliko novih teleskopa i lica. Noć je krenula sličnim tempom kao i prethodna. Ovaj put je glavna zvjiezda bio 80 mm Megrez II (aporefraktor) Anđelka Glivara. Auuu, koja oštrina! U kombinaciji sa mojim Panopticom dobili smo pravo vidno polje od 4.9°! Kome ovaj broj ne znači mnogo, dovoljno je reći da ovakvo vidno polje ima prosječan finder ili dalekozor... U vidno polje stane glavni dio Lyre!

      Nesreća je da je ove večeri u zraku bila ogromna količina vlage koja je vrlo brzo zamaglila većinu teleskopa. Prve su na udaru bile korektorske ploče SCTova i makova. Nakon nekog vremena u funkciji su ostali samo najmanji i najveći teleskop - Megrez i Destroyer. Ljudi su se labavo podijelili u dva kampa - vizualni i fotografski. "Pravi" :) astronomi su se držali Destroyera i uživali u svakojakim dubokosvemirskim delicijama. Bolje rečeno, uživali s vremena na vrijeme jer je red bio duuugačak! Ali nema veze, čekanje barem diže konačni užitak. Fotografi su se posvetili Megrezu, Vidovom digitalnom Canonu i pažljivom guidanju kroz C8. Mogu ja tu pričati kako oni nisu "pravi" ali kada vidim fotke... Skidam kapu. Rulja se nakon ponoći počela polako prorjeđivati. Do 3 nas je ostalo manje od deset. Šteta, jer tada je Bobo nakon dosta skakutanja na relaciji atlas - Destroyer uspješno locirao Stephan's Quintet, skupinu malih, tamnih galaksijica u Pegazu. Vidjele su se sigurno tri i to samo kao male, musave, tamne zvjezdice. Ali to nikako nije bitno. Bitno je da smo vidjeli Stephan's Quintet!

      JSP je bio idealan omjer savršenog promatranja (šteta za vlagu druge noći), ozbiljnih astronomskih konverzacija i zezancije. Imam jednu jedinu zamjerku - možda bi ljudi slijedeće godine mogli jesti manje graha. Znam da je savršen, ali ipak... :)

Mario Pallua, 20.9.2004.