Začudio vas je naslov? Ako je, došli ste na pravo mjesto da saznate. Da, Jupiter pluta. Ne u vodi, naravno, nego kroz vidno polje našeg teleskopa. Naime, ovdje se zapravo radi o mjerenju koje smo izveli na Zagrabačkoj zvjezdarnici i koje sa sastoji od toga da na temelju Jupiterovog "plutanja" kroz vidno polje teleskopa izmjerimo njegov radijus. Ta tehnika nije ništa novo i neviđeno, a ne zove se ni "metoda plutanja", kako smo je mi nazvali. No, nama se naziv sviđa i odlučili smo ga zadržati, iako su nas zbog toga popljuvali na prošlogodišnjem Državnom natjecanju iz astronomije.

     Vježba koju smo napravili sastoji se od toga da se mjeri vrijeme potrebno da planet (u ovom slučaju Jupiter), nakon što dotakne rub vidnog polja i počne nestajati, potpuno nestane. Pri tom je važno da planet ide od centra polja, da ne bi došlo do toga da ide dijagonalno. Ovo bi se zapravo trebalo raditi sa nitnim križem, ali pošto ga Zvjezdarnica nema, rub vidnog polja je poslužio. Dobiveno vrijeme zatim se mora pretvoriti u prividnu veličinu Jupiterovog diska, a iz veličine se formulom dobije radijus. Sve što je potrebno uzeti gotovo je trenutna udaljenost Jupitera koja je 20.2. iznosila 4.45 au (astronomskih jedinica). Vježbu su odradili Nikola Maslać, Damir Andrašević, Ivana Stokić i Petra Begović uz pomoć ostalih phobosovaca. Srednja vrijednost svih mjerenja je 72 463 km, što od pravog Jupiterovog radijusa (71 490 km) odstupa za 1.36 %. Vježbu ćemo vjerojatno još ponavljati, a ako ste zainteresirani ili vas interesiraju još neke pojedinosti, javite nam se na phobos@net.hr.

Davor Mihaljević i Mislav Baloković, 21.2.2004.