Bijaše to jednog hladnog 18.3.2005. kada je ekspedicija sastavljena od Marija, mene i moje majke krenula u nemoguće osvajanje Japetića. Iako nam je cilj bio zagrijavanje za Messierov maraton (koji je uslijedio nedugo nakon) s Japetića, svoje apetite prema emovima morali smo zadovoljiti relativno kratkim promatranjem iz kamenoloma u podnožju. Razlog tome bili su snijeg i led na cesti koja vodi gore, zbog kojih se na vrh nismo popeli. Da stvar bude još bolja, u snijegu se nismo mogli ni okrenuti tako da smo se s polovice Japetića spuštali u rikverc. Mario i ja hodali smo iza auta i vikali mojoj majci na koju stranu treba skretati a da se ne zabije u hrpe snijega s obje strane uske ceste. Ovim tempom spustili smo se do kamenoloma za uzbudljvih 45 minuta.

ovako je izgledao observing site (Mislav Baloković)

      Na nižoj nadmorskoj visini snijega nije bilo, ali je zato sve bilo morko od njegovog topljenja. Kamenolom je bio jedna velika blatna bara, s par "otoka" koliko - toliko suhog šljunka. Svoje mjesto našli smo kraj velikih crvenih mašina za mrvljenje kamenja. No, prije početka promatranja mjesto je trebalo dodatno urediti: nabacati malo šljunka, izravnati ga i postaviti daske na kojima ćemo klečati dok tražimo objekte. Za ovo nam je poslužila mala lopatica za snijeg koju smo našli u autu.

      Kad smo počeli promatranje oko ponoći, nebo je bilo prekrasno s Mjesecom i Saturnom usred zimskog šesterokuta. Super prizor bio je zalazak Mjeseca kroz oblake između Žumberačkih bregova. Dok je Mjesec još smetao bavili smo se otvorenim skupovima i laganim objektima, a kasnije smo prešli na galaksije u Virgu, Canesu i Leu. Mario je tražio s Hermannom (12.5"), a ja s Bertom (6") s kojima smo se kanili natjecati na maratonu u Višnjanu. Mario je koristio svoj 35 mm Panoptic s kojim je u par navrata uhvatio toliko galaksija da nije znao koju zapravo treba gledati. Osim jurcanja po emovima, odvojili smo i malo vremena za uživanje u takvim trenucima. Osim Panoptica, isprobali smo i novi 12 mm Nagler koji smo podigli na pošti jutro prije promatranja. Na prvi pogled funcionira besprijekorno, ali još bolje rezultate očekujemo nakon preciznije kolimacije. Ja sam na Berti prvi put koristio 40 mm Ploessl koji je za tu priliku trebalo malo modificirati zbog ekstremno velikog eye - reliefa.

      Oko 2:30 nahrupili su nam oblaci koji se nisu maknuli do 3:30, kada smo krenuli prema doma. Bez obzira na to, bili smo zadovoljni jer smo uspjeli naći skoro 40 objekata u malo više od dva sata. Kako je promatranje krenulo, očekivanja su bila mnogo bliže nuli. Ali nije se svatko spuštao po zaleđenom Žumberku u rikverc...

Mislav Baloković, 17.9.2005.
(draft: Mario Pallua, 20.3.2005.)