Iako sam na daleki put u Kaštela trebao zajedno s Damirom Kovačićem krenuti u četvrtak popodne, hrpa posla kojom su zatrpali mog vozača prisilila ga je da pokret odgodi za petak. U ranojutarnjim satima po mom satu (oko 10 po normalnom) našli smo se na autobusnoj stanici kraj Savskog mosta, zajedno s Matom, najmlađim bratom Ane Bedalov (voditeljice projekta). Krstareći Lijepom našom novim autocestama došli smo na odredište za četiri i pol sata. Toplu dobrodošlicu u dom Bedalovih primili smo u obliku finog i prijekopotrebnog ručka. Nakon ručka Ana nas je odvela na desert u obiteljski voćnjak gdje nas je ponudila trešnjama po principu "s grane u usta".

berijeva galerija srušenih malih avijatičara (Berislav Bračun)

      Uslijedila je kava na kaštelanskoj špici, u famoznom "Skipperu" koji se nalazi odmah ispod dvorca Vitturi. Nakon kave uslijedio je ne pretjerano zabavan sastanak na kojem je trebalo pregledati vježbe i izabrati najbolje. Pridružili su nam se Ante Perković, a.k.a. Tonči (koordinator za cijelu Hrvatsku) i Berislav Bračun, a.k.a. Beri (koordinator za sjevernu Dalmaciju), a kasnije su iz Zagreba došli Duje Bonacci i kolega Damir. Sastanak se odužio do kasne večeri, a najveću prijetnju predstavljali su nam komarci koje smo skidali učestalim pljeskanjem. Pošto su neki već počeli urlati da je dosta pljeskanja, otišli smo nešto pojesti, a onda je Damira i mene Anin brat Jure odveo vidjeti kako izgleda noćni izlazak u Kaštelima. No, pošto na najvažnijim punktovima "nije bilo pasa" iliti nije baš bilo ljudi, Jure nas je odveo na Kozjak da nam pokaže noćnu panoramu Splita, Kaštela i Trogira. Pogledali smo jedan avion kako slijeće na splitski aerodrom, a onda smo se potornjali doma na spavanje.

      Cijelu subotu proveli smo u osnovnoj školi "Ostrog" u Kaštel Lukšiću. Došli smo tamo oko pola 9 i počeli s pripremama za veliki završni party. Trebalo je polijepiti oznake i putokaze po školi, urediti radionice, polijepiti velike slike observatorija, postaviti transparente i teleskope i slično. Već u rano jutro stiglo nam je nekoliko profesorica s djecom iz okolnih škola. Prva radionica koju smo osposobili bila je Astrobojanka - oko 10 metara dugi papir na kojem su djeca crtala svakakve astronomske objekte. Drugu radionicu malo kasnije je otvorio Beri. U njoj je djeci pokazivao princip rada teleskopa, leća i zrcala. Donio je par svojih domaćih uradaka, među kojima se našao i mali Ballantines i još manji 60 mm dobson. Treća radionica pokrenuta je tek kasnije, a u njoj su djeca uz pomoć Ane Bedalov radila modele planeta i raketa. U međuvremenu smo Damir, Mate i ja jurcali okolo i hvatali klince razbježane po cijeloj školi, nosili stolice i stolove, slagali učionice za ručak, radionice i predavanja i usput radili što god je bilo potrebno. Iako se time primarno bavio Tonči, trebalo je braniti majice "Neba na poklon" od lokalnih klinaca koji su za projekt prvi put čuli, a silom su htjeli majice.

radionice: astrobojanka, teleskopi i modeli (Mislav Baloković)

dodjela nagrada najboljim učenicima (Damir Kovačić)

      Kasnije popodne počeli su nam dolaziti razni VIP - gosti iz Splita i Zagreba kojima je trebalo pokazati što se to na projektu radilo. U glavnom halu napravljena je izložba teleskopa i fotografija Astronomske sekcije Fizikalnog društva Split, a Ana je održala predavanje na temu ekstrasolarnih planeta. Za neznalce, ona je bila u timu koji je nedavno snimio prvu direktnu sliku ekstrasolarnog planeta (oko zvijezde GQ Lupi). Nakon toga je uslijedila i podjela nagrada najboljim učenicima i najboljoj školi, što je ove godine definitivno bila OŠ "Ravne Njive" iz Splita. Nagrade su uručili dr. sci. Hrvoje Zorc (MZOS, pomoćnik ministra za tehnologijski razvitak); dr. sci. Mladen Pavlović (Institut Ruđer Bošković, zavod LAIR), i Milijan Režic, prof. Najbolji učenici pozvani su i u ljetnu školu astronomije u Kaštela u kolovozu.

      Nakon ceremonije svi su bili pozvani na domjenak u vrtu škole. Jure je ispekao 10 kila ćevapa, ali nestali su u rekordnom roku. Isto se dogodilo i sa desetak pizza naručenih iz pizzerije. Iz škole su donesena dva teleskopa kojima su se promatrali Mjesec i Jupiter. Budući da su djeca uskoro morala krenuti prema svojim domovima, promatranje nije dugo trajalo. Zadnji je preostao simpatični veslački tim osmašica iz OŠ "Ostrog" fasciniranih zagrebačkim naglaskom. Školu smo djelomično pospremili, a dio ostavili za slijedeće jutro.

zadnji ručak u dvorištu bedalovih (Katarina Bedalov)

      Damir i ja imali smo čast biti najveće ljenguze i zadnji se ustati iz kreveta, dok su ostali već od ranog jutra na tko zna koji način privodili projekt kraju. Nakon doručka prisustvovali smo sastanku koordinatora na kojem su se rješavala pitanja financija, teleskopa, majica, anketa i sličnih stvari. Bili su ovdje i Dorijan Božićević (Kvarner i Istra), Branko Toić (Lika) i Ivica Skokić (Slavonija). Nakon dogovora smo se Damir, Jure i ja uputili u Trogir na kavu i po meso za ručak koji je uslijedio ubrzo nakon povratka. Siti i zadovoljni, Mate, Damir i ja spremili smo stvari i potrpali ih u auto Duje Bonaccija koji nas je vozio doma u Zagreb. Usred ničega negdje u pozadini Šibenika otpao nam je auspuh, ali ga je Mate uspio nekako žicom zavezati natrag. Tako smo uz duboki sportski zvuk stigli do Zagreba u noćnim satima.

Mislav Baloković, 22.6.2005.