Navedenih 10 srpanjskih dana su stvarno bili astronomski produktivni. Mislav mi se pridružio u bakinoj vikendici u Postirama na Braču. Obistinio nam se san svakog astronoma tj. vedro i tamno nebo, teleskop i slobodno vrijeme - i to deset dana za redom. Ovdje nikako ne kanim pisati observing reportove za svaki dan, to jednostavno ne bi imalo nikakvog smisla. Želim vam samo dočarati opći ugođaj ovog "astroweeka".

      Iz Zagreba smo se Mislav i ja zaputili zajedno Bračtransovim autobusom, koji na svu sreću vozi direktno Zagreb - Postire. Ovo nam je omogućilo ležeran put jer nikako nije zabavno pretovarivati 30 kila opreme i još putne torbe iz jednog prijevoznog sredstva u drugo. Berta (6" dob tj. primarni instrument ovog pohoda) se, logično, vozila u bunkeru autobusa. Moram priznati da ovo i nije bilo pametno jer se jaaako dekolimirala. Osim toga, vjerojatno je i bolje da neznam što su šoferi sve natrpali na nju u bunkeru. No, po izlasku iz busa izgledala je orno za sakupljanje prvih fotona. Nebo iznad Postira je relativno tamno, makar gradić ima kojih 1500 stanovnika. Relativno tamno nas nikako nije zadovoljavalo pa smo se bacili u potragu za boljom lokacijom. Pronašli smo ju u 3 kilometra udaljenom Dolu. Nažalost, naša se krasna lokacija nalazi samo nekoliko metara od Dolskog groblja. Zato smo probali sva promatranja vršiti u miru i spokoju kako ne bi uznemiravali vječna počivališta ukopanih. Ali, nema veze, nisu nas pojeli. Doduše, jedne večeri nas je jedna koza, koja je očito imala problema sa noćnom probavom, isprepadala svojim tulumarenjem. Bilo je tu i pasa, mačaka, nekakvih sivih glodavaca i niskoletećih suicidalnih kukaca. Oni nas ipak nisu omeli u uživanju. Veći je problem predstavljalo svakodnevno dovlačenje Berte na kosturu kolica za plac (dakle bez torbe). Tokom tih 10 dana Berta je prešla skoro dva maratona na tim kolicima za plac - 60 km! 3 km tamo, 3 natrag, 3 tamo, 3 natrag... Grrr!!! Jednog je dobroćudnog seljaka na magarcu (možda je politički korektnije reći farmer?) impresionirao naš zastrašujući "top". Jedino što smo ovim topom rušili bili su svakojaki rekordi astronomske naravi.

      I što smo dobili tim beskonačnim putovanjima jadnog teleskopa? Kao prvo nebo je stvarno bilo potpuno tamno. Jedino je mali djelić neba bio blago okupan svjetlima Splita. Tokom tih nezaboravnih Postirskih dana uspjeli smo pronaći i promatrati više od 250 DSOa, tone dvojnih zvijezda, veličanstveni Mars koji je bio samo mjesec dana od svoje nezabilježeno dobre opozicije... Čovjeku se bioritam drastično poremeti ovakvim astronomskim egzibicijama. Doručak u 5 ujutro ili 5 popodne? Koga briga... Vjerojatno smo bili jedini Postirski bjeloputi "knjiški moljci" u masi pečenih Hrvata i stranaca. Lažem. Kupali smo se mi. Barem mislim da jesmo!

Mario Pallua, < 1.2.2004.

mario i mislav sa "debelom bertom" na kolicima za plac kreću prema dolskom groblju na jedno od promatranja (Sonia Bičanić)