smrznuti mario i 12" LX200 - ljubav na prvi pogled

      Odlazeći na skijanje u mali Amberger Alm u Austriji nisam ni sanjao da je to mjesto poznato po astronomiji. U jesen se održava veliki star party, a vlasnik hotela ima 2 teleskopa: 12" Meade LX200 (starija verzija bez GPS-a) i neki 18" dobson. Odmah sam se odlučio dati ubitačnih 25 eura (cca. 175 kn) za cjelonočno promatranje sa LX200. Na posudbu sam dobio i pet izvrsnih Nagler i Pentax leća. Na skijanje sam došao potpuno nepripremljen za bilo kakvo promatranje pa sam na brzinu sklepao program promatranja iz nekoliko posuđenih knjiga i atlasa. Veliki je problem predstavljao Mjesec koji je upravo te noći bio pun (99.7%!), ali kako druge šanse nije bilo morali smo se i s njim pomiriti. Moram odmah reći da su objekti unatoč veličini teleskopa i visini od 2000 metara zbog prisutnog punog Mjeseca izgledali dosta loše. Teleskop je smješten u "Roll-off" zvjezdarnici (kućica sa pokretnim krovom). Za nekoga tko je naviknut na promatranja usred livada, polja, parkirališta i krovova zgrada ovo je veliki luksuz. Prije promatranja trebalo je šine po kojima se krov giba iskopati iz snjega i osloboditi leda, posao koji je trajao oko 2 sata pri temperaturi od -10°C. Promatranje je napokon počelo oko 3 ujutro, a završili smo u 7. Uz 5 prisutnih mogli smo u relativno kratkom vremenu pogledati mnogo objekata. Kako su svi prisutni prvi puta gledali kroz bilo kakav teleskop promatrani objekti su morali biti poznatiji i lakši. LX200 je go-to teleskop (sam nalazi objekte pritiskom gumba). Još nisam siguran dali mi go-to kao oblik promatranja paše. S jedne strane nevjerojatnom brzinom pronalaženja u mogućnosti ste vidjeti gomilu objekata u kratkom vremenu. Vidjeti da, ali po meni to i nije jedini užitak promatranja. Ovakvim traženjem ne nauči se izgled neba, zviježđa i položaji objekata a kasnije snalaženje na nebu nemoguće je bez kompjutera. Gubi se prisnost s nebom postavljanjem još jednog medija između promatrača i zvijezda, ali i osjećaj postignuća nakon uspješnog pronalaženja tamnog i neuhvatljivog objekta. Kompjutersko namještanje teleskopa iznimno je jednostavno. Ručno se centrira bilo koja sjajnija zvijezda i odabere iz izbornika. Od tada pa nadalje teleskop točno zna u što je uperen i pronalazi željeni objekt u nekoliko sekundi nakon pritiska nekoliko gumba.

      Kako ovo pišem nekoliko dana nakon promatranja, a nisam ništa zapisivao tokom promatranja ne mogu se sjetiti svih promatranih objekata. Ali potrudit ću se prisjetiti onih upečatljivijih. Prvo što smo pogledali je Saturn. Njemu puni Mjesec nije smetao, a izgledao je prekrasno. Počevši od samog diska na kojemu su se nazirale razlike u nijansama, prstenova koji su trenutno vrlo povoljno nagnuti prema nama, Cassinijeve pukotine koja je bila jasna i oštro definirana cijelim tokom prstenova, Enckeove pukotine koju je isto većina vidjela, mnogo mjeseca, sjene projicirane na prstenove do diska planeta koji stvara dojam trodimenzionalnosti... Ovakva iznimna detaljnost omogućena je stabilnom atmosferom, ali i velikoj nadmorskoj visini promatračnice od 2000 m. Kao i svaki put, Saturn je izmamio najviše zadovoljnih uzdaha od ljudi koji nikada nisu pogledali kroz teleskop. Jupiter je isto bio fascinantan. Vidljivo su bilo oko 5 - 7 pojasa, svaki od njih vidljivo različite nijanse. Od satelita su lako uočljivi bili Galileanski, ali i mnogi drugi koje nisam identificirao. Neizostavna je naravno bila Orionova maglica (M42) koja je stvarno bila savršena čak i na deprimirajućoj visini od samo 5° iznad horizonta. Trapezium je jasno rastavljen, a maglica je bila vrlo oštro definirana i svijetla sa mnogim vidljivim detaljima. Vidljiva je bila i maglica M43. Pogledali smo i otvoreni skup NGC 1981 koji je kao i sa manjim teleskopima lijep, ali ništa posebno. M36, M37 i M38, otvoreni skupovi u Kočijašu (Aurigi), bili su gusti i razlučeni. Laka, ali vrlo lijepa dvojna zvijezda Albireo (Beta Cygni), lako je razdvojena i jako su se isticale plava i narančasta boja njenih komponenti. Double Double (Epsilon Lyrae) razlučen je na sve 4 komponte. Isto u zviježđu Lire planetarna maglica M57 jasno je pokazala svoju centralnu rupu. U Herkulu M13 je razlučen do samog centra na neizbrojivo mnogo zvijezda, stvarno prekrasan prizor. M92 i M3 isto su bili potpuno razlučeni. Sve promatrane galaksije bile su isprane punim Mjesecom, ali smo svejedno locirali više njih. Tako je npr. M51 i njegova susjedna galaksija bila vidljiva samo kao dva nukleusa. U Djevici (Virgo) pogledali smo sve Messierove galaksije: M49, M61, M58, M59, M60, M87, M88, M89, M90, M91, M84, M86, M98, M99 i M100. Sve su one bile tamnem, a vidljiv je bio samo nukleus. U vidnom polju skoro svake Messierove galaksije nazirale su se i druge, tamnije galaksije koje su unatoč nezanimljivom izgledu svake posebno u kombinaciji stvarale vrlo lijepu i bogatu sliku. Pogledali smo i mnoge otvorene skupove u Cassiopei (Kraljevni), Cefeju i Perzeju. NGC 457 pokazao je svoj tipičan izgled - lik vanzemaljca. Izar, Polaris i druge dvojne bile su sve jasno razdvojene.

velik kao što i izgleda... (Mario Pallua)

      Moram priznati da sam oduševljen teleskopom. Razina detalja koju je u stanju prikazati unatoč tako lošim uvjetima (puni Mjesec) stvarno je zavidna. Izvrsne korištene Nagler i Pentax leće sa svojim velikim vidnim poljem omogućile su promatranje i većih objekata kao što su otvoreni skupovi. Teleskop je bio montiran na trajnom betonskom stalku zbog čega nije niti malo titrao. Zbog stabilnosti bih preporučio ovakvu montažu svakome tko ne treba prenositi teleskop. Pomicanje teleskopa vrlo je glatko u oba smjera. Može se pomicati ručno i pomoću kontrolera - i jedan i drugi način daju vrlo precizne pomake a naročito kontroler s kojim se mijenjanjem brzine pomicanja mogu postići vrlo fini i precizni pomaci. Jedina zamjerka, doduše razumljiva, je blokiranje kompjutera teleskopa uzrokovano vrlo niskim temperaturama. Ovaj se mali problem lako dao riješiti resetiranjem i ponovnim namještanjem teleskopa. Postoji još jedan vrlo ozbiljan defekt teleskopa. Nakon samo jednog korištenja uzrokuje poznatu bolest amaterskih astronoma, neizdržljivu želju za kupovanjem što većeg i boljeg teleskopa što vrlo brzo dovodi do pražnjenja bankovnog računa samog astronoma, ali i članova rodbine i prijatelja! Zato oprez...

Mario Pallua, 15.1.2004.