Ovaj "veliki ATM projekt" na neki je način neuspjeli pokušaj da napravimo copyscope. Za one manje informirane, to je širokokutni teleskop koji za objektiv ima leću od fotokopirnog aparata. Problem je u svemu tome bio upravo u leći. Nakon što smo se jedno tjedan dana raspitivali gdje bi mogli naći servisera voljnog udijeliti mladim astronomima leću od kopirke, našli smo jednog na Trešnjevci. Čovjek nam je rekao da nema problema, da će izvaditi leću iz jedne stare kopirke i dati nam je. I tako sam ja jednog lijepog petka, na putu prema Uredu za obranu u Ozaljskoj, uletio u servis, kad ono - iznenađenje. Neznam što je bilo posrijedi, stari model kopirke ili nesporazum, ali ono što sam dobio u ruke, nije bilo ni blizu 70 mm f/3.5 leće. Hrpica plastike, željeza i stakla nije izgledala nimalo ohrabrujuće. Kada sam doma rastavio dotični dio stare kopirke, izvukao sam iz njega 8 manjih i većih leća sa odrezanim rubovima. Ideja copyscopea sakrila se napuštena negdje pod stol...

donji dio kučišta napravljen od kutijice za film, glinamola i kartona

ovako je okular izgledao bez poklopca prije farbanja

okular u procesu bojanja zaštitnom lak bojom (bez leća)

     Avantura ove leće (eyepiecea), glavnog lika ove priče, počinje rano u nedjelju 2.5.2004. Začudili bi se, naime, što neki rade u to doba. Nakon što smo se u subotu prekrasno razbili u Močvari na koncertu i vratili doma oko 4 ujutro, ja sam se bezrazložno probudio već u zoru (oko 10). Kako nisam mogao spavati, za razliku od svih mojih doma, počeo sam prebirati po stvarima na stolu. Vidi, vidi, pa to su lećice. Kak fora, povećavaju. Cool. Onda su došle kombinacije. Uuu, i to funkcionira. Bio sam fasciniran.

     Zapravo neznam u kojem mi je trenutku pala na pamet ideja da od "propalog copyscopea" probam napraviti eyepiece. U svakom slučaju, još prije doručka sam složio primitivni okular sa dvije leće. Smjestio sam ih u kartonski tubus od rolica za WC papir. Koliko god čudno zvučalo, našao sam doma čak 3 širine koje su u kombinaciji držale leće na određenom razmaku i na mjestu. Prvotni je plan bio da kasnije još ubacim field - stopove tako da iskoristim samo centralni dio leća (jer su rubovi odrezani), ali od toga sam kasnije odustao. Eyepiece možda nije izgledao kao da je netom izašao iz TeleVueove tvornice, ali činilo se da funkcionira.

     To je potvrdio i prvi test na Smokiću, Marijevom 60 mm refraktoru, a kasnije i na ostalim teleskopima. Uz fokalnu duljinu od oko 20 mm, leća je dala povećanje od 35 puta i relativno veliko vidno polje. Iako još neznam koliko točno vidno polje ima, veće je u odnosu na Meadovu 25 mm leću i Orionovu Sirius Ploessl 25 mm sa vidnim poljem od 50°. Ovdje računam na vidno polje u najširem promjeru, iako ono nije okruglo, nego ima dva ravna ruba. Da sam ubacio field - stopove dobio bi okruglo vidno polje, ali ono bi bilo manje, pa to nema previše smisla. Kada je pao mrak, isprobao sam leću na Veneri da vidim koliko ima kromatske aberacije. Rezultate bolje da neznate; vide se sve dugine boje. No, uz samo 20 mm fokalne duljine, ovu leću ne bih ni koristio za promatranje planeta. Od ostalih svojstava, zanimljivo je da ovakav sistem ima dosta veliki eye - relief (postoji li hrvatska riječ?), oko 20 mm.

     Iako ne mislim da ću ovakvom lećom popuniti svoj (moćni) arsenal, veseli me činjenica da sam ju napravio sam. Sada vam kanim opisati kako sam ju napravio. Proces nastajanja fotografirao sam digitalnim fotićem Minolta Dimage koji sam posudio od frenda, no nisam uspio snimiti finalnu verziju jer sam ga morao vratiti. Ne zaboravite, ovo možete napraviti doma samo ako dobijete krive leće za copyscope i posjedujete hrpu različitih rolica od WC papira. Dvije leće koje sam iskoristio za ovaj eyepiece su plankonveksne i imaju promjer od 45 mm. Dva suprotna ruba su im odrezana, tako da je iskoristivo oko pola površine leće. Konfiguracija u koju sam ih postavio odgovara onoj leća sa oznakom Huygens. Obje su postavljene ispupčenom stranom prema dolje. Smještene su u rolici od dosta tvrdog kartona, a razmak od jednog centimetra i točnu orijentaciju održava unutarnja rolica manjeg promjera. Donji dio "kučišta" je zapravo plastična kutijica za film koja ima promjer od točno 1.25 inča, koliko obično imaju okulari amaterskih teleskopa. Rupu između unutarnjeg dijela velike rolice i kutijice za film popunio sam glinamolom. Iako sam prvotno stavio hrpu namotanog papira koji bi kasnije slijepio, glinamol mi se ipak čini bolji izbor. Kad se to osušilo i stvrdnulo, na donju stranu sam (iz estetskih razloga) stavio kartonski prsten koji ima promjer identičan vanjskom rubu najveće rolice. Sve to zajedno zalijepio sam kemijskim ljepilom i dobio kučište. Obojao sam ga crnom lak bojom da mi se kartonski dijelovi ne smoče i propadnu u prvom kontaktu s vlagom, a i zato što ovako puno ljepše izgleda. U kučište sam ubacio manju rolicu sa lećama i pokrio sa kapicom. Malo čudno izgleda što okular s gornje strane ima veliki otvor čudnog oblika, ali je zapravo fora da je drugačiji od ostalih.

     Iskusniji amateri možda se pitaju "kog će mi vraga ovakva leća". Nema previše smisla reći da je leća super jer jednostavno nije. Ali činjenica je da funkcionira i da nije beskorisna. To što nema okruglo vidno polje i što umire od aberacije ne sprečava da se njome gledaju neki drugi objekti. Kod njih gotovo da i nema razlike od prosječnog sličnog eyepiecea. Što je najbolje, Venera se, na primjer, vrlo dobro i oštro vidi kroz crveni ili plavi filter. Više informacija o optici i svojstvima saznat ću, nadam se, kad uskoro pobjegnem iz Zagreba na neko tamnije mjesto. Barem do tada bit ću uvjeren da je, što se moje samogradnje tiče, ovo The Ultimate Lecha.

prvo testiranje leće obavljeno je na marijevom 60 mm refraktoru; desna slika pokazuje oblik vidnog polja leće koji odgovara samom obliku korištenih leća (kvaliteta slike ne odgovara realnoj)

Mislav Baloković, 3.5.2004.

      U međuvremenu se autor ozbiljnije počeo baviti AEMom (amateur eyepiece making), tako da sada posjeduje 3 homemade leće: Alojzija (koji je upravo opisan), Rudolpha (12 mm guiding eyepiece sa osvjetljenim nitnim križem) i Franju (7 mm wide field). Članci o tome kako su ostali članovi homemade eyepiece familije nastali, te njihove recenzije i usporedbe bit će postavljene na net u skoroj budućnosti. Ako već jesu, nalaze se kod recenzija opreme ili ovdje.