Čunkova Draga (Žumberak),
19. - 21.3.2004. |
|
|
datum: 19. - 21.3.2004.
vrijeme: 23:30 - 5:20
seeing: 4 / 5
nazočni: Maslać, Mislav, Mario
oprema: 6" dob, 60 mm refraktor, 7x50 dalekozor, 35 mm SLR
Napokon
se nakon oblačne zime nebo razvedrilo. Potrpali smo stvari
(jako jako puno stvari) u Mislavov auto i krenuli prema mojoj
(bakinoj) vikendici u Žumberku. Ostala smo tri dana i 2 noći.
Uz Mislava, na obseving je krenuo i Maslać koji je jedva čekao
priliku da izvrši neka mjerenja za radnju za natjecanje. Nije
da ikoga zanima ali vikendica se nalazi u minijaturnom selu
po imenu Čunkova Draga. Nebo je tamno, a jedina negativna strana
je da se nalazi u dosta dubokoj dolini pa je nebo s dvije strane
ograničeno. Na lokaciju smo došli kasno u petak oko 22 sata
što se je, unatrag gledano, bilo samo malo blesavo s naše strane..
Na brzinu smo raspremili stvari u potpunom mraku (nema ni struje
ni vode) i bacili se na observing. Postavili smo svu opremu
na nekakvom polju nedaleko od same vikendice. Od opreme smo
donijeli 6" dob, truli 60 mm refraktor i Mislavov 35
mm SLR. Fotić je nakon samo nekoliko slika otkazao poslušnost
već prve večeri (promatrali smo dvije noći). Popravak ga je
jadnog u Zagrebu koštao 200 kuna, ali mi je ipak drago svima
objaviti da je sada ponovno živ i zdrav. Čeka se ponovni fotićev "krik
za pozornost". Nakon relativno dramatične kolimacije (koliko
kolimacija može uopće biti dramatična?) u mraku uzrokovane
kroničnim nedostatkom baterija bili smo napokon spremni za
promatranje.
Nebo je bilo savršeno vedro i stabilno. To se
ne može reći i za Maslaća čiji je krik popraćen jasnim zvukom
udaranja metala u drvo u jednom trenutku noći očito značio
da se čovjek uspio raspaliti tubom po glavi. Ovaj je nemili
incident značio da smo ponovno morali prolaziti kroz, onu
istu, dramatičnu kolimaciju. Ostaje pitanje kako mu je to uopće
uspjelo...
Samo smo promatranje počeli negdje oko 23:30, a završili
u 5:20 izlaskom Sunca. U međuvremenu smo uspjeli uhvatiti 24
nova objekta, puno starih, mjeriti radijus putanja Galileanskih
satelita za Maslaćevu radnju i opaliti samo nekoliko fotki
(prije kvara). Trenutno oremo kroz Hershel 400 katalog pa
smo nove objekte pokušali temeljiti na njima. Opisani su samo
novi
objekti jer za stare jednostavno nisam imao vremena pisati
bilješke iz kojih bih mogao reći nešto konkretno. Vidjet
ćete da su velika većina viđenih objekata galaksije zbog čega
čitanje
daljnjeg teksta preporučam samo jako hrabrima. Pripremite
se na dosadno i suhoparno štivo!
|
mario, njegova miljenica berta
(6" dob) i dodiri u
tami... (Mislav Baloković) |
|
objekti NOĆ PRVA (petak/subota)
Krenuli
smo od NGC 1664, otvorenog skupa u Aurigi. Nalazi se pored
jedne vrlo sjajne zvijezde, a ima gusto neresolvano polje.
Pod neresolvano mislim na nerazlučeno. Čini mi se da većina
ljudi koja se čak i kratko bavi astronomijom zna engleske izraze.
Većini su vjerojatno i lakši. Meni u svakom slučaju jesu! Dakle,
vidljivo je oko tridesetak zvijezda, a uz malo mašte nalikuju
na luk i strijelu. Skup je srednje velik ali u svakom slučaju
jako lijep. Nakon njega smo pronašli slavnu Eskimo nebulu (NGC
2392) planetarnu maglicu u Geminiu. Začudila me veličina (12')
jer su planetarne inače puno manje. Već se nakon prvog pogleda
vidi zašto je tako poznata. Uz 133x (9mm Sirius Ploessl) vidi
se kao relativno sjajni (za DSO) krug. "Očima" nema
traga ali se jasno vidi centralna zvijezda magnitude 10.5.
Maglica se jako lako nalazi jer je odmah pored sjajne zvijezde.
NGC 2281, otvoreni skup ponovno u Aurigi pokazao je petnaestak
srednje svijetlih zvijezda u nekoliko "potoka" i
vrlo sjajnu zvijezdu u svom centru.
Kako
do sad nisam imao priliku biti na tamnom mjestu tokom zime/ranog
proljeća uspjelo mi se "provući" nekoliko Messiera,
i to galaksije u Leo/Virgo/Coma području. Gadovi su te večeri
ipak svi do zadnjeg pali. M65 i M66, galaksije u Leu lijepo
stanu u isto vidno polje zajedno sa još jednom galaksijom -
NGC 3628. Oba su M-a vrlo sjajni i veliki s time da je M65
jako izdužen, a M66 samo malo. Uz malo veće povećanje (133x,
9mm Sirius Ploessl) odlično se vide razdvajaju sjajni nukleusi
i diskovi. Vraćajući 48x (25mm) NGC 3628 se vidio kao totalno
izdužena tamna mrljica. Još jedan vrlo uski skup sastoji se
od galaksija M105/ NGC 3384/ NGC 3389. Sve tri stanu u isto
vidno polje s time da su sve puno tamnije od skupa M65/66.
Čak je i jedini M u ovoj skupini vrlo taman i teško vidljiv
bez averted visiona (aka indirektno promatranje). Galaksija
je jako velika ali u isto vrijeme ima iznimno maleni, ali jako
sjajan nukleus. Dva se NGCa potpuno razlikuju jedan od drugoga
- 3384 je sjajna i velika, a 3389 mala i tamna. Ipak, zajedno
stvaraju fascinatnu sliku. Promatrali smo i obližnji M95 i
M96. I disk i nukleus M96 su sjajni i veliki. S druge strane
M95 nije tako sjajna, a disk se gotovo i ne vidi. NGC 3379
i NGC 3367 bile su vrlo tamne i teške čak i uz averted vision.
Ovo i nije tako sigurno jer smo tu negdje imali mali incident
s bijelim svjetlom (pala je crvena folija s baterije).
Dok
smo čekali da nam se oči ponovno adaptiraju imali smo dosta
vremena za ispijanje čaja i Maslačeva mjerenja putanja Galileanskih
satelita. Čudno je kako katastrofalno hladno može biti tokom
noći. Dok si u Zagrebu ugodno zabundan na kauču/krevetu potpuno
zaboraviš da takva hladnoća uopće postoji! Završavajući pohod
po Lavu pogledali smo i srednje tamnu galaksiju NGC 3412. Netko
je slučajno vidio da bliža okolica M101, galaksije u Velikom
Medvjedu, sadržava puno galaksija. To smo naravno morali iskoristiti
i nastaviti u duhu promatranja galaktičkih skupova. Sam je
M101 nakon kratkog starhoppa od Mizara bio ogroman i "zasljepljujuće" sjajan
s potpuno okruglim konturama i sjajnim, jako izraženim nukleusom.
Njega okružuju tamne galaksije na rubu lagane vidljivosti NGC
5422/ 5485/ 5473. Sve su relativno nezanimljive i isključivo
musave s time da je 5422 očito jako izdužena. Sad se već Virgo
jako visoko digao pa smo ju odlučili napasti. Prvo je palo
nekoliko laganih i sjajnih M-ova. M98 se očitovao kao skoro
edge-on galaksija tj. vrlo izdužena mrljica. Slabo se nazirao
i centralni... centralni... Kako se na hrvatskom kaže bulge?!
M99 je face-on galaksija sa vrlo sjajnim i izraženim nukleusom.
NGC 4237, galaksija vrlo blizu zvijezde 6 Virginis mogla se
vidjeti samo kao tamna i okrugla mrljica.
Zanimljivo
je bilo Maslačevo iskustvo kod traženja ove "neuhvatljive" galaksije.
Naime, čovjek je pogledao jednom atlas, pozicionirao se pred
leću i potratio slijedećih 10 - 15 minuta (stvarno mislim da
ne pretjerujem) na traženje. Na naše nagovaranje da opet baci
pogled na atlas samo je ljutito odgovarao da će ju "evo
sad pronaći". U traženju ga nije omela ni činjenica da
je odlutao daleko, daleeeko van granica Virga! Naravno, nakon
što je napokon pogledao atlas galaksiju je pronašao u rekordnom
vremenu. Sad barem zna da "atlas glavu čuva". Istom
je metodom ubrzo našao i M100, srednje sjajnu galaksiju bez
izraženog nukleusa.
Nastavljajući
secirati Djevicu pronašli smo i dvije tamne galaksije NGC 4569
i NGC 4608 koje stanu u isto vidno polje kao i dvije vrlo sjajne
zvijezde. Nastavljajući istim tempom pronašli smo još dva M-a
i to M59 i M60 koji su oba dva pokazala izražene zvjezdaste
nukleuse. M60 je definitvno svjetliji dio para, a izgleda potpuno
okruglo. M59 je dosta izdužen. Odmah pored ove dvije galaksije
nalaze se još dvije, mnogo tamnije, manje i daleko teže. To
su NGC 4638 i NGC 4647 koje smo svejedno relativno lako vidjeli
u 6" dobu. M87 je bio lagan za nalaženje, a vrlo sjajan
i lijep za promatranje. Odmah pored njega nalazi se mala, ali
sjajna galaksija NGC 4478. Nakon ovog lijepog dvojca počeli
su padati M-ovi kao jabuke s drveta (M84/ 86/ 58/ 89/ 61).
Nakon
ovoliko galaksija trebali smo se malo i odmoriti pa smo pogledali
zvijezdu 17 Virginis. Ona je zapravo dvojna sa relativno velikom
separacijom, ali jako velikom razlikom u sjaju komponenti.
Observing
Virga ne bi bio pravi bez navraćanja do slavnog M104, Sombrero
galaksije, u južnom Virgu. Lako se nalazi, a izgleda jako izduženo
uz jako izražen nukleus. Nismo uspjeli vidjeti nikakve druge
detalje osim relativno sjajnog diska (dakle, ni traga prašinastom
pojasu: možda drugi put...).
Nakon
Sombrera smo prešli na Comu i M85 koja se pokazala skoro savšreno
okrugla makar samo malo izdužena. Ima iznimno velik i sjajan
nukleus u odnosu na ostatak diska. Skoro spojena s M85 je galaksija
NGC 4394. Tone su nas galaksija potpuno iscrpile pa smo počeli
bez ikakvog reda pikati po nebu. Na taj je način u vidnom polju
završio NGC 6229, vrlo mali, ali sjajan kuglasti skup u Herculesu.
Ako
je itko još živ nakon ovog dosadnog i predugačkog opisa viđenog
možda bi ga moglo zanimati da smo nakon povratka u vikendicu
bili službeno smrznuti. Maslač je pokušavao pronaći kako je
sam rekao "bilo kakav alkohol" kako bi se ugrijao.
Na žalost, baka čija je vikendica nema običaj piti, pa je jadan
Maslač ostao pothlađen i najgore od svega - savršeno trijezan.
Moram samo onako usput spomenuti da Maslač nije ni u kom slučaju
pijanac, alkoholičar ili kako već nazivate svog lokalnog ispičuturu.
Jednostavno mu je bilo jako jako hladno.
NOĆ DRUGA (subota/nedjelja)
Nakon
cijelog dana promjenjive naoblake nismo vjerovali da bismo
išta mogli vidjeti. Ipak, prije pada mraka nebo se djelomično
razvedrilo pa smo ponovno postavili opremu na polje i pričekali
da se smrači. Sve skupa smo promatrali samo oko 2 sata jer
se nebo nakon toga ponovno potpuno naoblačilo. Svi su objekti
ove noći promatrani kroz barem rijetki sloj oblaka, ponekad
i kroz jako gusti. Unatoč nezgodnim prirodnim uvjetima uspjeli
smo uloviti neke objekte. Prva na rasporedu je bila galaksija
NGC 4725 u Comi Berenices. Za galaksiju devete magnitude (9.40)
bila je začuđujuće tamna, skoro na rubu vidljivosti. Kad se
uzme u obzir da ima površinsku magnitudu samo 14 to i nije
tako začuđujuće! Coma uz obilje galaksije ima i par kuglastih
skupova. Jedan od njih je i dosta sjajni i veliki M53. Sjajna
galaksija NGC 4494 bila je potpuno okrugla, ali i dosta malena.
Najljepši objekt večeri vjerojatno je skoro edge-on galaksija
NGC 4565 kojoj se uz disk vidio i sjajni bulge. NGC 4494 je
relativno nezanimljiva, pokazujući samo svoje okruglo lice
i mali nukleus. Tokom ostatka večeri vidjeli smo i druge galaksije
iz NGC kataloga koje su zbog sve više i više oblaka bile vrlo
slabo vidljive, a često im je bio vidljiv samo nukleus. To
su NGC 2451/ 4283/ 4278/ 4274/ 4245/ 4203/ 4889/ 4874.
Nakon
toga su počeli navirati zli oblaci koji su nas potjerali na
spavanje.
I
samo mala napomena za kraj. Ako je itko došao do kraja ovog
ubitačno dosadnog teksta svaka mu čast. Dobivate službenu nagradu
za strpljivost i izdržljivost.
Mario Pallua, 24.3.2004.
Čunkova Draga (Žumberak),
19. - 21.3.2004.
|
|
|
|