Stanje astronomske svijesti u modernoga je odraslog Hrvata na katastrofalnoj razini. Bez vrijeđanja vlastitih sunarodnjaka moram priznati da su česte konstatacije tipa "Ma nemre bit da je Sunce zvijezda" stvarno teške za slušati. Istina je da nema glupih pitanja ali... ali... ma neka jesu malo glupa! Uvidjevši ovu poražavajuću situaciju odlučili smo doprinijeti općoj popularizaciji astronomije vlastitim, ograničenim sredstvima. Od kuda i koga početi na ovom teškom zadatku? Predavanja su ljudima najčešće dosadna, a i na njih dolazi samo određen tip ljudi. Prosječan Homo Sapiens Balkanicus ne želi zamijeniti romantičnu večeru sa svojim slasnim odojkom za "nekakvo" predavanje. Zato smo odlučili da ljudima prezentiramo samo promatranje kroz teleskop i da se uz to samim svojim pitanjima pomalo i educiraju o astronomiji. Inspiracija su nam naravno bili i Sidewalk Astronomers iz Los Angelesa sa kojima je slične stvari radio i legendarni John Dobson.

     Publika našeg prvog potpuno javnog star partyja (znači ne npr. učenici škole ili prijatelji) bili su stanovnici Švarcove 22, nebodera u kojemu stanuje Mislav. Na oglas postavljen na ulaznim vratima tri dana unaprijed odazvali su se s obzirom na niske temperature u začuđujuće velikom broju. U vremenu između 20:30 i 23:00 18.10.2003. okupilo se oko trideset ljudi. Od opreme smo postavili dva mala 60 mm refraktora i 6" dobson (od milja zvan Debela Berta; znam da nekima 6" nije debelo ali hej, meni je...). Na terasu ispod krova postavili smo refraktore, a na sam krov (na koji se mora penjati visokim ljestvama) dobsona. Začudili smo se kad su se i postariji ljudi bili voljni pentrati po ljestvama samo kako bi pogledali sa boljim teleskopom. Samo je nekoliko starijih pripadnica ljepšeg spola odlučilo ostati na nižoj terasi i odbilo ponudu za ludom avanturom penjanja uz ljestve.

     Vrijeme je potpuno surađivalo s nama, osim što je atmosfera bila lagano nestabilna, ali ništa kritično. Temperatura koja se približavala nuli (začuđujuće za ovaj dio godine) samo nas je natjerala na konzumaciju enormnih količina toplog čaja. Prvi objekt koji je svaka osoba pogledala bio je još uvijek impresivan Mars. Makar se već dosta smanjio od opozicije krajem osmog mjeseca još su uvijek bili vidljivi polarna kapa i nedefinirane tamne "flekice" po disku. Većina ljudi je bila ipak razočarana jer su očekivali slike kao u novinama koje su u zadnje vrijeme pune ultradetaljnih slika Marsa. Takve bi slike trebalo zakonom zabraniti! Možda malo pretjerujem... Refraktori su zbog svojih nestabilnih jeftinih montaža bili skoro neupotrebljivi za promatranje Marsa. Zato su oni izvrsno pokazali Double Cluster (h i chi) u Perzeju. Velika vidna polja omogućila su da oba stanu u isto vidno polje i stvore vrlo impresivan prizor. Ljudi koji nikada nisu vidjeli toliko zvijezda na okupu bili su strahovito fascinirani. Oko 21h je na scenu stupio jednoglasno izabrani mister simpatičnosti večeri - petogodišnji dečko koji je došao sa svojim djedom. Promatrajući Plejade uzbuđeno je izjavio "Pa ja sam u Svemiru!", a nije mu nikako bilo jasno zašto među zvijezdama Plejada ne vidi rakete kojima se tamošnji vanzemaljci prevoze s jedne na drugu. Zanimljiva je bila jedna tvrdoglava gospođa kojoj se nije dalo dokazati nikakvim ljudskim uvjeravanjem da Plejade nisu zviježđe Cassiopeie koje "ona stalno gleda i nemože nikako biti u krivu". Ne želeći prihvatiti ni objašnjenje o malom vidnom polju teleskopa a niti činjenicu da je teleskop uperen pola neba dalje od Cassiopeie - ostala je u zabludi. Pronašli smo i Uran koji je bio taman zbog male visine na nebu, ali i ogromne količine gradskog svjetla. Čudno je kako je ova bezlična zvjezdolika točkica uzbudila ljude kojima je Mars bio potpuni promašaj. Bilo im je samo dovoljno da vide nešto "čudno" i nesvakodnevno. M31 je, kao što se dalo očekivati, isto jako dobro prošao makar se vidio samo nukleus. Ljudima su galaksije fascinantne bez obzira na izgled. Činjenica "da ju vide kako je izgledala pred dva milijuna godina" samo ih je dodatno potpalila. Promatrali smo i Albireo kod kojega je većina priznala da postoji velika razlika u bojama. M13 i M57 su se dali gledati, ali su to ipak objekti za tamnije nebo. NGC457 ili E.T. Cluster u Cassiopei se pokazao kao veliki uspjeh kod kojeg su svi vidjeli vrlo izražen oblik čovjeka ili vanzemaljca.

     Star party je sve skupa bio vrlo uspješan. Ljudi su pokazali iskren interes za astronomiju, a to i je bio cilj cijele priče. Pogledali su svojim očima nebo i dobili odgovore na neka pitanja koja su ih zanimala. Osim toga sada im u primozgu negdje stoji da bi bilo dobro da s vremena na vrijeme dignu glavu i pogledaju zvijezde.

Mario Pallua, < 1.2.2004.