Rakete su se od po�etka koristile za izbacivanje satelita, letjelica i ljudi zajedno s njima u Zemljinu orbitu. No, rakete sa motorima na kemijski pogon tro�e iznimno velike koli�ine goriva, bez obzira �to stvaraju ogroman potisak. Nove tehnologije omogu�ile su nam nove raketne pogone. Najnoviji pogon koji je u upotrebi je ionski pogon. On razvija malen potisak, ali omogu�ava veliku kona�nu brzinu. Bazira se na relativno jednostavnom principu rada: ioni nekog relativno te�kog plemenitog plina (na primjer ksenona) se pomo�u visokog napona u re�etki kroz koju prolaze ubrzavaju na velike brzine, stvaraju�i potisak, koji bi na Zemlji bio jednak pritisku papira polo�enog na ruku. Postavlja se i logi�no pitanje, za�to ksenon? Zato �to je on gotovo idealan za ovakvu upotrebu: daleko ispod ni�tice je jo� uvijek plin, ima te�inu koja je 4x ve�a od zraka, nisku energiju ionizacije i kemijski je inertan (ne reagira s drugim elementima), �to ga �ini jednostavnim za rukovanje i skladi�tenje.

umjetni�ki do�ivljaj sonde Deep Space 1 (NASA)

      Trenutno najnapredniji ionski motor se nalazi na sondi Deep Space 1, kao glavni motor i zove se NSTAR, �to je kratica za NASA SEP Technology Application Readiness, pri �emu SEP stoji za Solar Electric Propulsion. To je ujedno i prvi elekri�ni motor koji slu�i kao primarni pogon na nekoj svemirskoj sondi. Za�to elektri�ni pogon? Razlog je u principu rada. Naime, solarne plo�e �irine 12 metara proizvode elektri�nu energiju potrebnu za ionizaciju ksenona, koji se koristi kao pogonsko gorivo. Zatim se ti atomi, sada dodu�e pozitivni ioni, ubrzavaju do brzine od 30 km/s pomo�u dviju molibdenskih re�etki koje su pod naponom od 1300 volti. Slobodni se elektroni tako�er emitiraju van komore, kako bi se ponovno spojili sa slobodnim ionima ksenona i tako sprije�ili eventualno gomilanje negativnog naboja u samom motoru, �to bi dovelo do privla�enja ubrzanih iona natrag u motor, �to bi smanjilo potisak i onemogu�ilo pravilan rad motora. Prednost ionskog pogona pred kemijskim je u tome �to se kod njega mo�e kontrolirati potisak. U slu�aju DS1, to se �ini uz pomo� kontrole ionskog toka iz spremnika prema komori za ionizaciju.

      Naj�e��i problem ionskog pogona su kratki spojevi koji nastaju uslijed gomilanja sitnih �estica me�u �ipkama u re�etki molibdena, me�u kojima je razmak od svega 0.6 mm. U tom slu�aju se pogon automatski gasi i ponovno pali nakon 1 sekunde. Naj�e��i uzrok takvih kratkih spojeva su komadi�i unutra�njosti motora, koji uslijed konstantnog bombardiranja pucaju i "padaju" prema re�etci. Proces ga�enja i ponovnog paljenja se ponavlja dok se problem doslovno ne spali. Kod ove vrste pogona tako�er se javlja gubitak energije u obliku potrebe za prethodnom ionizacijom ksenona i curenja neioniziranog ksenona kroz re�etku, koji u tom slu�aju ne mo�e biti njome ubrzan. Motor NSTAR posti�e stupanj korisnosti od 63%, koji je vi�e od 10x ve�i od korisnosti kemijskog pogona (oko 5%) i ubrzanje od 60 km/h po danu, dok mu je vijek rada 3000 sati.

primjeri ionskih motora; desno je HiPEP, najnoviji i do sada najbolji ionski motor (NASA)

Leon Jur�i�, < 1.4.2004.