|
 |
sovjetska stanica Mir (napuštena
i srušena 2001.) |
|
Uz umjetne satelite, postoje i
svemirske stanice - trajne nastambe covjeka u Zemljinoj orbiti.
Prvu svemirsku stanicu, Salyut 1, lansirao je Sovjetski savez
(SSSR) 19.4.1971. Nakon što je prva Salyutova posada stigla
u Svemir došlo je do malog tehnickog kvara - zaglavila
su se vrata - a posada se nakon 6 sati neuspjelih pokušaja
morala vratiti na Zemlju. Njegova druga posada imala je više
srece, barem u pocetku. Provevši 24 dana u Svemiru oborili
su rekord najdužeg leta. Na povratku se jedan od ventila
povratne letjelice otvorio i sav je zrak iscurio u Svemir.
Sva su tri clana posada poginula, a od tada svi astronauti
pri polijetanju i slijetanju nose svemirska odijela kako bi
preživjeli ovakve nezgode. Nakon nje SSSR lansira Salyut
2 1973. Nakon samo dva tjedna eksplodirao je motor a stanica
se strmoglavila i pala na Zemlju. Srecom, tada na njoj nije
bila posada. Nesretan niz Sovjeta nastavio se tajnom špijunskom
stanicom Cosmos 557 cija je zadaca bila slikanje strateški
važnih lokacija na Zemlji. I ovoj je stanici eksplodirao
motor prije nego što je posada stigla do nje i ona se,
kao i prethodnik, srušila na Zemlju. Sovjeti su bili prisiljeni
popraviti kvalitetu motora.
1973. i Amerikanci su se prikljucili
lansiranjem svoje stanice Skylab. Bila je dizajnirana za tri
clana posade cija je zadaca bila provodenje znanstvenih eksperimenata.
Kako bi uštedili novac korišteni su ogromni Saturn
V motori preostali od Apollo misija pa je Skylab bio gotovo
cetiri puta veci od svoje Sovjetske brace. Poceli su se obarati
rekordi u dužini boravka u Svemiru 58 dana, 84 dana...
Pri ovako dugackim boravcima u bestežinskom stanju astronauti
su nakon povratka na Zemlju bili toliko slabi da nisu mogli
stajati na vlastitim nogama a kamoli biti aktivni u slucaju
nesrece. Zato su astronauti morali naporno vježbati kako
bi bili u stanju vratiti se na Zemlju. Stanica je napuštena
vec slijedece godine i to iz jednostavnog razloga da više
nije bilo nacina da bi se do nje došlo - Iskorištena
je zadnja Apollo letjelica, a Space Shuttle (današnji
svemirski "taksi") još nije bio u funkciji (prvi
let imao je 1981).
Slijedila je serija Salyuta (3 do 6) koji
su zbog novog pravila o nošenju svemirskih odijela imali
samo dva astronauta. Problem je predstavljala opskrba i smještaj
otpada. Zato je uvedena stanica sa dva modula za pristajanje.
Jedan je zauzimala letjelica za povratak a na drugi su pristajali
obskrbni brodovi bez posade koji su služili i kao kontejneri
za smece. Salyut 7 je iskusio specificne probleme kada se zbog
povecane aktivnosti Sunca Zemljina atmosfera naglo pocela grijati
i napuhavati. Sovjeti su stanicu podigli u višu orbitu,
ali je zbog gubitka goriva srušena iznad Argentine nakon
9 godina u funkciji.
 |
internacionalna svemirska stanica,
ISS (trenutno u gradnji)
|
|
Mir je SSSR lansirao 1986., a bio je poseban
svojoj modularnoj tj. nadogradivoj koncepciji. Ova je cinjenica
bila iznimno korisna kada se obskrbni brod tipa Progress zabio
u stanicu i stvorio rupu kroz koju je poceo istjecati zrak.
Bez brze intervencije astronauta i mogucnosti da zatvore ošteceni
modul stanica bi zajedno sa svojom posadom bila zauvijek uništena.
Zbog nedostatka novca Mir je napušten i srušen iznad
Pacifika 2001. nakon 15 godina u službi. Rušenje
i sagorijevanje Mira u atmosferi moglo se promatrati sa mnogih
dijelova Zemlje. Nakon raspada SSSR-a Rusija i
Amerika su zajedno krenule u izgradnju svemirske stanice, a
prikljucuju im se i Europska svemirska agencija, Kanada, Japan
i Brazil. Nova se stanica prvo zvala Zvezde, pa Alpha, a napokon
i Internacionalna svemirska stanica (ISS). Kada bude dovršena,
s površinom 105 x 90 metara i masom od oko 450 tona, ISS
ce biti daleko najveca i najkompleksnija stanica ikada. U 6
znanstvenih modula provodit ce se brojni znanstveni eksperimenti
kojima pogoduju uvjeti gdje se vrlo lako može kontrolirati
gravitacija, temperatura i tlak a kojima ce rukovoditi do 7
prisutnih clanova posade. Stanica kruži na visini od 120
km i zbog svoje putanje ju može na nocnom nebu vidjeti
cak 95% Zemljinog stanovništva!
Mario Pallua, < 1.4.2004.
| 
