esa radi kartu svemira
ESA
je nedavno predstavila jedan od svojih najambicioznijih projekata
do sada. Cilj misije pod imenom Gaia bit će precizno određivanje
položaja, sjaja, udaljenosti, boje i dr. jedne milijarde zvijezda
naše Galaksije. Osim samih zvijezda, pretpostavlja se da će
Gaia otkriti i klasificirati mnoge objekte unutar Sunčevog
sustava, a i izvan naše Galaksije. Radi se o asteroidima, kometima
i objektima Kuiperovog pojasa, galaksijama, pa čak i udaljenim
kvazarima, sve su to nusprodukti primarne misije - trodimenzionalnog
kartografiranja i katalogiziranja milijarde zvijezda.
Možda
se netko pita, čemu sve to? Tko putuje po našem galaktičkom
susjedstvu da mu treba karta? Iako nitko još ne putuje, precizne
informacije o luminozitetu, boji, kemijskom sastavu i udaljenosti
neke zvijezde od velike su važnosti za skoro sva istraživanja
u današnjoj astronomiji. Za sada najbolji podaci dolaze sa
prijašnje (također europske) misije satelita Hipparcos koji
je katalogizirao 100 000 zvijezda s velikom preciznošću i oko
milijun s nešto manjom preciznošću. Ekvivalent njegovoj preciznosti
je razlika od jednog milimetra na tisuću metara. Ako mislite
da je to precizno, varate se. Gaia će moći razlučiti razliku
od istog tog jednog milimetra sa 10 000 kilometara!
|
letjelica u umjetničkoj
interpretaciji (ESA) |
|
Tajna
ove misije je u izvanredno osjetljivim novim kamerama i optici.
Letjelica ima dva identična Astro teleskopa za mjerenje pozicije
zvijezda i jedan Spectro teleskop za mjerenje sjaja i razlaganje
svijetla na spektar (čime se dobiva kemijski sastav i Doppleov
pomak uzrokovan gibanjem izvora). Astro teleskopi koriste tri
zakvivljena, ali pravokutna zrcala s najduljom osi od 1.4 metra.
Svi su teleskopi smješteni u heksagonalnom dijelu letjelice
koji možete vidjeti na slici. Svaki od njih gleda na svoju
stranu kroz svoj otvor, a letjelica se polako rotira oko osi
da bi "pomeli" cijelu nebesku sferu. Zaštitu od štetnog
zračenja, a i izvor električne energije predstavlja solarni
štit na kojem se nalaze i solarne ploče. On se sastoji od 6
odvojenih dijelova, a pri lansiranju će biti sklopljen. Samo
za ilustraciju, rašireni štit ima promjer od 9.5 metara. Ispod
njega nalazi se tzv. servisni modul u kojemu su, između ostalog,
uređaji za komunikaciju. Gaia će komunicirati sa Zemljom 8
sati dnevno preko 32 - metarske radio antene u australskom
Perthu.
Misija
će trajati 5 godina, što je izvedivo s obzirom na položaj letjelice
u Lagrangeovoj točki L2 koja se nalazi iza Zemlje. Od Sunca
će letjelicu štititi solarni štit, a neće joj smetati ni radijacija
sa Zemlje i Mjeseca. Za to vrijeme letjelica će svojim teleskopima
oko sto puta pregledati svaku svoju metu, brižno zapisujući
njene promjene u sjaju, udaljenosti i položaju. Sve to trebalo
bi rezultirati novim otkrićima ekstrasolarnih planeta, tamnih
smeđih patuljaka, novi i supernovi, promjenjivih zvijezda itd.
Instrumenti kojima se služi osigurat će da budu vidljivi objekti
do vizualne magnitude 20. Što se tiče udaljenosti, one bi trebale
biti pouzdano precizne do udaljenosti od oko 30 000 svjetlosnih
godina, što je 10% udaljenosti Sunca od središta Galaksije.
Mislav Baloković,
10.7.2004.
|