o nama
  tko smo mi
  aktivnosti
  oprema
 
amaterska astronomija
 za početnike
 promatranje
 astrofotografija
 projekti i mjerenja
 recenzije opreme
 
svemir
 sunčev sustav
 duboki svemir
 istraživanja
 
zanimljivosti
  jeste li znali?
  astro humor
  ankete
 
galerija slika
 phobos
  naše astrofotke
 sunčev sustav
 duboki svemir
 ostalo
 
arhiva
 rječnik
 popis članaka
 stare novosti
 stare slike tjedna
 download
 
linkovi
 hrvatske stranice
 strane stranice
 
< stare novosti >

ovogodišnji perzeidi

ovakvu fotku možete snimiti tako da dugo pratite jedan dio neba s otvorenom blendom i nadate se da će vam koji meteor proći kroz vidno polje

      Perzeidi su godišnja kiša meteora koja se javlja između početka sedmog i polovice osmog mjeseca s maksimumom aktivnosti 11. ili 12.8. Jedan od ta dva dana Zemlja nas na svojoj putanji provede kroz najgušći dio Perzeidskog potoka. On potječe od kometa 109P/Swift-Tuttle koji kruži oko Sunca u eliptičnoj orbiti s periodom od oko 130 godina. Svaki put kada se približi Suncu komet za sobom ostavlja potok svojih ostataka - kamenčića i čestica prašine koji nastavljaju put istom orbitom kao i komet. Kada naš planet u svojoj orbiti presjeca taj potok (na ekliptičkoj duljini od 140°), na Zemlji vidimo kako te čestice izgaraju u gornjim slojevima atmosfere. Vidimo meteorsku kišu Perzeida.

     Perzeidi su, uz Geminide, meteorska kiša koja najviše može varirati iz godine u godinu. Ove godine uvjeti za promatranje trebali bi biti idealni, ali to je najviše što se zna o tome kakvu će predstavu Perzeidi donijeti ove godine. Postoji mogućnost da će biti bolja od prosječne, a možda čak i spektakularna. Prema predviđanjima (Lyytinen, Van Flandern) potok bi se trebao naći samo 0.00132 astronomske jedinice (oko 200 000 km) unutar Zemljine orbite u trenutku kada ona prolazi 139.440° ekliptičke duljine. To bi se trebalo dogoditi u 20:50 po svjetskom vremenu 11.8.2004., što znači da će se kod nas vrhunac vidjeti nešto prije 23 sata po lokalnom vremenu.

     Taj dan Sunce zalazi nešto iza osam sati, tako da bi i prije 23 sata trebalo biti dovoljno mračno za promatranje. Za razliku od prošle godine, kada je Mjesec bio pun, ove godine nam se Mjesec nasmješio i pobjegao s neba. On će kod nas izaći negdje oko 1 ujutro 12.8., ali ni tada neće biti neka prijetnja jer će njegova faza biti ispod 15%. U predviđenom trenutku maksimuma točka radijanta nalazit će se na sjeveroistoku, oko 30 stupnjeva iznad horizonta. Radijant je, inače, točka iz koje prividno "izviru" svi meteori koji potječu iz nekog potoka. To je samo prividni efekt, oni zapravo svi putuju paralelno, stvar je u perspektivi iz koje gledamo. Meteori koji su blizu radijanta bit će kraći jer ih gledamo gotovo "sprijeda", dok će oni dalje od radijanta biti dulji jer ih gledamo sa strane. Radijant Perzeida nalazi se malo istočnije od poznatog Double Clustera (NGC 869 i 884), dvostrukog otvorenog skupa na pola puta između konstelacije Perzeja i Kasiopeje.

      Pretpostavlja se da bi ove godine Perzeidi ponovno mogli vratiti staru slavu. Nakon što je 1992. komet 109P/Swift-Tuttle zadnji put ostavio svoje ostatke na Zemljinoj stazi, Perzeidi su nekoliko godina bili puno intenzivniji nego u prosjeku. Iako je ta "baba s kolačima" prošla već prije par godina, ove godine bi nam bolje Perzeide trebale donijeti gravitacijske perturbacije Jupitera. Naime, zbog gravitacijskog utjecaja Jupitera, svakih 12 godina (koliko traje jedna Jupiterova godina) trebala bi se javiti pojačana kiša Perzeida. Na tamnom mjestu prosječni promatrač bi ih mogao vidjeti i do 60 na sat.

      Prema tome, ako nemate nikakvu namjeru raditi znanstveno vrijedna mjerenja, zavalite se na travu na nekom tamnom mjestu i uživajte u pogledu. U tom slučaju, sjetite se samo ponijeti sredstvo protiv komaraca. Vjerujem da ćete ovako i onako u sebi brojati koliko ste meteora vidjeli, a ako baš želite, možete za svaki zapisati vrijeme, poziciju, boju, duljinu... Tako to obično rade ozbiljniji astronomi amateri. Precizni zapisi zahtjevaju dosta iskustva i izvježbano oko. Postoji i nešto što je standard za promatranje meteora, a zove se ZHR (Zenital hourly rate). To je broj meteora koji bi bio vidljiv promatraču ako se radijant nalazi u zenitu i nebo je dovoljno tamno da se vide zvijezde magnitude 6.5. Za Perzeide taj je broj prosječno oko 100. Da bi se ZHR dobio, potrebno je osim zapisa o meteorima, odrediti limitirajuću magnitudu (magnitudu najtamnijih vidljivih zvijezda) i podrobno opisati mjesto i uvjete promatranja. No, ako vas zanima samo kako kiša meteora izgleda, predlažem da se ne zamarate svim tim sitnicama i uživate u predstavi. Doći će Perzeidi opet za godinu dana.

Mislav Baloković, 5.7.2004.

home

hrvatski

slika tjedna
U ovoj rubrici donosimo vam svaki tjedan (ili tako nešto) sliku koja nam je zapela za oko te kratki opis onoga što vidite. Sve stare slike tjedna možete naći u arhivi.
 
karte neba
Što gledati ovaj mjesec? Skinite karte neba za bilo koji puni sat, popis zanimljivih objekata i bacite se na promatranje!
 
resursi
 
povezano