Pošto ovaj review ima ovako zagonetan naziv, bilo bi u redu da prvo razjasnim zašto je to tako. Noć 16.1.2005. bila je jedna od najhladnijih noći koje smo proveli kraj teleskopa (nekima i najhladnija). Termometar u autu pokazivao je -7°C i nije se micao od te vrijednosti. Na ovoj temperaturi nismo se sledili samo mi, već i cjelokupna oprema. Bilo je vlažno, tako da se sva vlaga (osim na opremi s dew shieldovima) zaledila i prekrasno svjetlucala na mjesečini.

      Drugi dio naziva krije Mjesec, koji nam je upropastio tamno nebo. Bio je na polovici svoje faze, a nije zašao ni kad smo odlučili krenuti doma. Iako nismo kod sebe imali niti jednu potpuno funkcionalnu astronomsku lampu, ona nam zapravo nije ni trebala. Jedina prava tama mogla se naći u sjenama koje je Mjesec bacao. Unatoč tome, proglasili smo promatranje zadovoljavajućim, budući da smo konačno pregledali ljepote zimskog neba novim 12.5" Hermannom.

      Krenuli smo oko pola 6, nakon što smo potrpali sve stvari u auto. Hermann se većim dijelom (rocker box i cage) vozio na stražnjem sjedalu da ne bi poskakivao u gepeku dok se truckamo po neuređenom makadamu koji vodi do Japetića. Kraj njega su se smjestili Mario i Damir, dok smo naprijed bili moja majka (vozač) i ja. Po dolasku na Japetić složili smo Hermanna, stavili mu drugi finder i podvrgnuli ga kolimaciji. Budući da sekundarno zrcalo još uvijek nije namješteno kako treba, zadovoljili smo se nesavršenom kolimacijom i krenuli na promatranje.

trojica suludih phobosovaca pasu oči zimskim nebeskim ljepotama usput se kronično smrzavajući (Snježana Baloković)

      Maleno razočaranje uslijedilo je uskoro kad smo skužili da nemamo ništa čime bi izbalansirali teleskop kad je u njemu 1.5 kg teški 35 milimetarski Panoptic. Ništa zato, uz malo spretnosti i pridržavanja, mogli smo vidjeti sve što smo htjeli. Uglavnom smo gledali zimske otvorene skupove, a uhvatili smo i nešto maglica i galaksija. Od Andromede sam stvarno očekivao više, ali blizina Mjeseca toliko ju je isprala da nije izgledala ništa spektakularnije nego u 60 mm refraktoru. Orion je svoju maglicu pokazao u puno boljem svijetlu, ali pretpostavljam da bi bez Mjeseca i s boljom kolimacijom bilo vidljivo mnogo više detalja. Mislim da je bolje izgledala u 9.25" Celestronu s kojim smo gledali prošli vikend kada nije bilo Mjeseca.

      Osim nas, na Japetićkoj hladnoći bili su Zrinko i njegova cura Tajana sa 4.5" Celestronom na ekvatorskoj montaži. Čovjek koji teleskop ima tek 2 tjedna našao je M37 bez problema, što nas je podsjetilo na kolegu Maslaća koji s tim (za traženje iznimno teškim :) ) objektom uvijek ima problema. Teleskop ima red dot finder, koji mi se učinio vrlo korisnim i zgodnim. Mario ima gotovo isti takav na Berti (6" dob), ali njegov nikad nije proradio jer nema potrebnih baterija.

atlas je podijelio sudbinu ostale smrznute opreme (Mislav Baloković)

      U želji za povratkom toplom domu, skupina starijih ljudi iz doma posjetila nas je prije nego što su posjedali u aute i napustili Japetić. Za Mjesec su rekli da je prekrasan, a impresionirala ih je i Orionova maglica. Nakon toga gledali smo i Saturn koji je bio prekrasan i u društvu čak 6 vidljivih mjeseca. Dvojica su bila na rubu vidljivosti i to uz sam rub prstenova. U isto vrijeme kroz Fjodra (5" mak) smo slikali Mjesec tehnikom "hand-held prime focusa". Fotić je bio tako leden da su me prsti pekli od hladnoće. Ako ništa drugo, tješi me to da film navodno bolje funkcionira na niskim temperaturama.

      Nešto prije ponoći Zrinko i Tajana odlučili su se pokupiti doma, što se sve više činilo dobrom idejom. Pozdravili smo se u nadi da ćemo se još koji put sresti na istom mjestu. Pokušali smo se ugrijati žderanjem smrznutih keksa, ali kad to nije profunkcioniralo, počelo je veliko spremanje. Pojedini članovi ekspedicije zaspali su na toplom čim se auto upalio, a ni drugi se nisu suzdržavali. Ipak je ovo bio jedan od fizički zahtjevnijih observinga u (dugogodišnjoj) povijesti Phobosa.

Mislav Baloković, 19.1.2005.