Kako smo se bližili kraju godine, vedri dani bili su sve rijeđi, a i oni koji su djelovali optimistično, znali su se pokvariti u zadnji čas. Pošto smo propustili zadnju priliku za pošteno promatranje kada smo doživjeli sudar na putu za Japetić, morali smo se zadovoljiti sa nekim malim promatranjem iz grada. Već smo dulje hvatali malo vedrine da bi promatrali barem Mjesec, ali to nam je uspjelo tek predzadnji (zapravo zadnji) dan ove godine.

autor i fjodr (5" mak) u pogledu prema mjesecu (Damir Andrašević)

      Pošto je Mario neslavno podlegao napadu vodenih kozica, a Maslaću je bilo prekasno krenuti na promatranje pola sata prije ponoći, Damir je bio primoran trpiti me sam samcat. Oko 11 i 30 pokupili smo stvari i krenuli na krov moje zgrade s Fjodrom (5" makom) i hrpom leća koje sam nedavno pokupio od Marija. Teleskop smo brzo postavili na noge, namjestili finder i bacili pogled kroz okular. Mjesec je imao fazu od oko 80% i bilo je nemoguće gledati ga bez moon filtera. Prva leća koju smo stavili bio je novi 40 mm Ploessl. Njega je Mario dobio s Hermannom (novim 12.5" truss dobom), ali mu baš i ne treba kad ima 35 mm Panoptic. No, pokazalo se da ni meni baš neće trebati budući da daje nekakav luđačko veliki eye relief, što gledanje čini prilično neugodnim. Osim toga, čini mi se i da ima dosta unutarnjih refleksija. Za minimalno povećanje vratili smo se dobrom starom 25 mm Ploesslu. Mjesec je izgledao prilično dobro, vidjele su se svijetle pruge oko Tycha i veliki krateri južne polutke.

franjo - home made 7 mm okular (Mislav Baloković)

      Za detaljnije proučavanje krenuli smo na 15 mm Ploessl (također dobiven s Hermannom) koji se pokazao bolji od 40 mm brata i nije zahtjevao moon filter. Već se vidjelo da slika podrhtava od turbulencija u atmosferi, ali nismo se dali smesti. Na red je došlo testiranje home made wide field 7 mm leće (a.k.a. Franjo) koju sam nedavno napravio. Optički elementi uzeti su iz starog Damirovog fotića koji više nije bio funkcionalan, pa smo ga rasturili. Iako je povećanje od 285 puta već bilo preveliko da bi bio zadovoljan slikom, moram reći da je okular stvarno dobar. U usporedbi sa 9 i 10 mm Ploesslima, Franjo ima veće vidno polje i veći eye relief. 9 mm Modified Achromat (MA) od Meada ima oko 5 puta manji promjer izlaznog otvora i pri gledanju morate doslovno zalijepiti oko na okular da bi vidjeli što ima unutra. Osim što je ugodan za gledanje, okular nema izraženih iskrivljenja slike ili boje. Čini mi se samo da daje za nijansu žutiju sliku nego drugi okulari. Samo za perverziju, dodali smo mu 2x barlow i dobili povećanje od 570 puta. Jest moćno, ali ni teleskop ni atmosfera nisu za to bili spremni.

84.7% mjeseca snimljeno u prime focusu 5" maka uz f/15 i ekspoziciju od 1/250 sekunde (Mislav Baloković)

      Nakon ovog testiranja novih okulara i proučavanja najbližeg nam svemirskog susjeda, bacili smo se na malo astrofotografije. Film, koji svoje trošenje čeka još od ljeta, ispucali smo slikajući Mjesec prime focus metodom držeći fotić rukom prislonjen na stražnji dio teleskopa. Zadnju sliku smo slikali također iz ruke, ali s pozitivnom projekcijom kroz 25 mm leću. Impresionirani činjenicom da se Mjesec može projicirati na papir savršeno oštro, neko vrijeme pokušavali smo to ovjekovječiti digitalnim fotićem, ali slike nisu dovoljno dobro ispale.

      Palo nam je na pamet da bi mogli baciti pogled na komet Mascholz koji je ovih dana vidljiv i golim okom. Ne iz Zagreba, naravno. Iako smo znali samo da ga treba tražiti ispod Taurusa, našli smo ga dosta brzo pomoću konstrukcije od 40 mm i 15 mm leća i mojim oversized (50 mm) finderom. Bili smo prilično neimpresionirani kada smo pogledali kroz teleskop, ali kod mijenjanja leća skužili smo da smo zapravo gledali kroz moon filter. Bez njega, nukleus kometa izgledao je malo veće i sjajnije, a vidjela se i jedna zvijezdica unutar kuglastog nukleusa.

      Blizu su nam bili i dobro poznati objekti zimskog šestorokuta. Uhvatili smo nešto fotona Orionove maglice, a onda nam je ipak došlo do mozga da se smrzavamo već dva i pol sata i da bi mogli krenuti doma. Prije pospremanja uhvatili smo malo i Jupiter, ali još je bio prenisko da bi bili impresionirani pogledom. Ako ništa drugo, bilo ga je lijepo opet vidjeti nakon dugo vremena.

      Vrijeme je na kraju ovog promatranja (oko 2 i 30) bilo vedro i iskreno mi je bilo žao da ne mogu još ostati. Nismo se pripremili za ovakvu hladnoću, a i trebalo se sutra probuditi ujutro i peći kolače za Novu godinu. U nadi da će nam nova godina donijeti manje oblaka i hladnoće, a više astronomskih uzbuđenja, svaki se uputio toplom domu...

Mislav Baloković, 2.1.2005.