 |
slike
4 vrlo razlièita kvazara (John
Bahcall, Mike Disney, NASA) |
|
Prica o kvazarima pocinje
u ranim 1960. Tada je bila popularna radio - astronomija
i napravljeno je nekoliko kataloga nebeskih radio izvora.
Ti su katalozi bili neprecizni, kao i tadašnji uredaji
i cesto se nisu poklapali sa koordinatama vizualnih izvora.
Jedan od takvih bio je i 3C - 273, koji je danas najsjajniji
poznati kvazar. Nalazi se u konstelaciji Virgo i ima
prividnu magnitudu 12.8. Niti jedan drugi kvazar nije
svijetliji od 16. magnitude. 3C - 273 je imao srecu što
se 5.8.1962. našao iza Mjeseca, pa su preko okultacije
astronomi htjeli izracunati njegovu udaljenost. Rezultati
su bili zapanjujuci. Mjerenja su pokazala da je objekt
udaljen 30 milijardi svijetlosnih godina. Da bi se to
potvrdilo, teleskopom sa Mount Palomara napravljen je
spektar tog cudnog radio - izvora. Preko crvenog pomaka
izmjerena je takoder udaljenost od 30 milijardi svijetlosnih
godina, što za sobom povlaci cinjenicu da se radi
o iznimno snažnom i još nepoznatom tipu objekta.
3C - 273 i njemu slicne nazivali su u pocetku Quasi -
Stellar Radio Source ili QSO, a danas je taj naziv skracen
u kvazar.
Razlog zašto vidimo kvazare, a tako su daleko, je taj što su oni
iznimno jaki. Važno je napomenuti da snaga prosjecnog kvazara nekoliko
puta može nadmašiti snagu cijele galaksije. Pretpostavlja se da
su oni vrlo aktivna središta galaksija koja u središtu imaju crnu
rupu. To to moglo objasniti njihovu ogromnu snagu. U mnogim slucajevima danas
je moguce vidjeti pratecu galaksiju. Najnovija istraživanja su pokazala
da su kvazari radaju u okolišu “nasilne”interakcije ili
cak sudara dviju galaksija. Moguce je da je kvazar samo jedna etapa u razoju
koja ne traje dugo. Prema procjenama, gledajuci kvazare daleke oko 13 milijardi
svijetlosnih godina unazad, gledamo Svemir kada je još bio jako mlad.
Istraživanjem kvazara ne istražujemo samo njih kao objekte, niti
samu povijest Svemira, nego preko njegove svijetlosti možemo vidjeti
kroz što je sve ona prošla. Lako je prepoznati one spektralne linije
koje ne dijele isti pomak prema crvenom (redshift) i preko njih doznati kojih
tvari ima u meduzvijezdanom prostoru. Osim toga, kvazari su vec nekoliko
puta potvrdili Einsteinovu teoriju relativnosti: dobar primjer za to je G2237+0305
poznatiji kao Einsteinov križ. To je zapravo masivna galaksija oko koje
su prividno stvorene 4 slike kvazara koji se nalazi 7.6 milijardi svijetlosnih
godina dalje, direktno iza galaksije. Takvu pojavu nazivamo gravitacijskom
lecom, a predvidio ju je Einstein kao posljedicu savijanja prostora u prisutstvu
velike mase.
Mislav
Baloković, < 1.2.2004.
