o nama
  tko smo mi
  aktivnosti
  oprema
 
amaterska astronomija
 za početnike
 promatranje
 astrofotografija
 projekti i mjerenja
 recenzije opreme
 
svemir
 sunčev sustav
 duboki svemir
 istraživanja
 
zanimljivosti
  jeste li znali?
  astro humor
  ankete
 
galerija slika
 phobos
  naše astrofotke
 sunčev sustav
 duboki svemir
 ostalo
 
arhiva
 rječnik
 popis članaka
 stare novosti
 stare slike tjedna
 download
 
linkovi
 hrvatske stranice
 strane stranice
 
< asteroidni pojas >
asteroidni pojas

 

gaspra, jedan od većih asteroida u asteroidnom pojasu (snimila letjelica Galileo)

      1776. Johann Titius je podijelio udaljenost do Saturna, tada najudaljenijeg poznatog planeta, na 100 dijelova. Tako mjereći, Merkur je od Sunca udaljen 4 dijela, Venera 7 (4+3), Zemlja 10 (4+6) a Mars 16 (4+12). Titius je uočio da sa svakim novim podvostručenjem drugog broja stigne do novog planeta - osim broja 28. Danas se ovaj "zakon" naziva Titius - Bodeovim zakonom. Johann Bode, sa Berlinskog observatorija, je bio toliko fasciniran teorijom da je krenuo u sistematsku potragu za nestalim planetom. 1800. u Njemačkoj je nastala Nebeska Policija koja je trebala prva pronaći nestali planet. No preduhitro ih je Giuseppe Piazzi sa observatorija Palermo na Siciliji koji je otkrio objekt sličan zvijezdi koji se ponašao kao planet. Danas nazvan Ceres (po sicilskoj božici žita) ovaj je objekt sa promjerom 933 km prvi pronadeni asteroid.

      Vrlo brzo su pronađeni i drugi slični objekti: Palas, Juno i Vesta. Do danas ih je otkriveno i katalogizirano nekoliko stotina tisuća. Postoje 26 asteroida promjera većeg od 200 km, vjerojatno je da nam je poznato 99% onih većih od 100 km i pola izmedu 10 i 100 km. Manjih asteroida znamo vrlo malo no vjeruje se da ih ima oko milijun veličine oko 1km. Ukupna masa svih asteroida manja je od mase Mjeseca. Zanimljivo je da je 55% ukupne mase svih asteroida sadržano u tri najveća: Ceresu, Pallasu i Vesti. Najveći su asteroidi najcešce pravilnog izgleda, no ima i onih, naročito malih asteroida, koji su izrazito nepravilni. Uzrok tomu je velik broj medusobnih sudara koji su se u prošlosti, ali i sada, cesto dogadali i na taj nacin obilježili asteroid. Asteroidi se razlikuju i po kemijskoj strukturi:

  • tip C - ukljucuje 75% poznatih asteroida. Izgrađeni su od silikata sa mnogo ugljčnih spojeva pa djeluju izrazito tamno (albedo 0.03). Kažemo da su primitivni su jer su ostali nepromijenjeni od nastanka - pred 4.6 milijarde godina;
  • tip S - 17% poznatih asteroida. Relativno su svijetli (albedo 0.10 do 0.22). Izgrađeni od silikata, ali bez tamnih ugljikovih spojeva pa djeluju svjetlije;
  • tip M - isto relativno svijetli (albedo 0.10 do 0.18). Izgradeni od metala kao što su željezo i nikal.

      O gustoći asteroida zna se vrlo malo. Jedno je mjerenje gustoće asteroida Mathilde pokazalo da je njegova gustoća samo malo veća od gustoće vode tj. da nije čvrsto tijelo već kompaktna nakupina materijala. Nijedan od asteroida nema dovoljno veliku masu za zadržavanje atmosfere. Većina ih ima male ekcentricitete putanja i malu inklinaciju, ali ima i ponekih sa specifičnim putanjama (npr. Pallas inklinacija od 34°). Klasificiramo ih i po udaljenosti i položaju orbite:

  • GLAVNI POJAS - Izmedu Marsa i Jupitera (2 - 4 AU). Najveći broj spada u ovu skupinu. Danas je moguce ustanoviti kako se u prošlosti jedan veći asteroid prilikom sudara raspao na više manjih. Zato ih dijelimo i po obiteljima;
  • NEO - Asteroidi cije putanje prelaze Zemljinu. Danas se zna za nekoliko stotina asteroida koji su potencijalni izvor opasnosti sa mogucnošcu sudara sa Zemljom. Vjerojatno ih ima i deset puta više sa promjerima od nekoliko kilometara ali još nisu pronadeni. 1994. pronaden je maleni asteroid promjera 7-12 m koji se Zemlji približio na 112,000 km - duboko unutar Mjeseceve putanje;
  • TROJANI - Na dva mjesta u Jupiterovoj putanji asteroidi se mogu "zaglaviti". Tzv. Langrangeove točke se nalaze 60° ispred i 60° iza samog Jupitera. Za sada se zna za više stotina ovih asteroida, a vjeruje se kako ih ima nešto više od tisuću. Nije poznato zašto se više Trojana nalazi ispred Jupitera (točka L4) nego iza (L5). Imena se Trojanima tradicionalno daju iz grčke mitologije tako su ispred Grci (Hektor), a iza Trojanci (Patroclus). Vjerojatno i Zemlja i Venera imaju nekoliko malenih asteroida uhvacenih u Langrangeovim točkama. Marsov Trojan je asteroid Eureka.

Mario Pallua, <1.2.2004.

asteroidni pojas

home

hrvatski

slika tjedna
U ovoj rubrici donosimo vam svaki tjedan (ili tako nešto) sliku koja nam je zapela za oko te kratki opis onoga što vidite. Sve stare slike tjedna možete naći u arhivi.
 
karte neba
Što gledati ovaj mjesec? Skinite karte neba za bilo koji puni sat, popis zanimljivih objekata i bacite se na promatranje!
 
resursi
 
povezano