|
johannes kepler (1571. - 1630.)
|
|
Johannes
Kepler, prvi teorijski astrofizičar i posljednji znanstveni astrolog,
kako ga je nazvao Carl Sagan, svojom pojavom je označio pravu prekretnicu
u povijesti znanosti. Pionirskim radom na mnogim područjima fizike,
astronomije i matematike udario je temelje mnogim znanstvenim disciplinama.
No, danas je ipak najpoznatiji po otkriću tri zakona planetarnih
gibanja koja čine osnovu nebeske mehanike, a nose njegovo ime.
djetinjstvo i školovanje
O Keplerovom životu mnogo se saznaje iz
horoskopa koje je sam za sebe izrađivao. Rođen je 27. prosinca
1571. godine u gradiću
Weilu kraj Stuttgarta u Njemačkoj. Imao je poprilično nesretno
djetinjstvo. Oca Heinricha, profesionalnog vojnika i plaćenika,
koji je napustio svoju obitelj kad je Johannesu bilo svega pet
godina, opisao je kao "opakog, nepopustljivog i svadljivog čovjeka
kojemu je pisano da će loše završiti". Ni prema majci, koja se
inače bavila travarstvom i liječenjem ljekovitim biljkama (između
ostalog je i zbog toga kasnije bila optužena da je vještica),
nije bio puno blaži kad je napisao da je "tračara, svadljivica
i stalno mrzovoljna".
Pošto je rođen kao nedonošće, Kepler je uvijek bio boležljiv
i slab. Prebolio je mnoge i raznolike bolesti; najteža tjelesna
oštećenja na njemu su ostavile male boginje. Patio je i od
izražene slabovidnosti koja mu je onemogućavala da promatra
nebeske pojave
kojima se teorijski bavio cijeli život.
Iako tjelesno slab, od ranog je djetinjstva pokazivao velik
intelekt i nadarenost. Zato je dobio priliku školovati se,
unatoč tome
što je potjecao iz siromašne obitelji koja mu to nije mogla
priuštiti. U ono je vrijeme jedina mogućnost da siromašan
mladić poput Keplera
stekne solidno obrazovanje bila da se školuje za svećenika.
Pa je tako on i učinio! Studirao je teologiju na Sveučilištu
u Tübigenu
i već kao student došao na glas odličnog matematičara i astrologa.
Tamo se upoznao i s Ptolomejevim i Kopernikovim sustavom,
te je od samog početka stao na stranu heliocentrizma. Iako
je
bio jako religiozan, Kepler nije želio postati svećenikom,
te je
zato rado prihvatio predavačko mjesto u Protestantskoj školi
u Grazu odmah po završetku studija.
godine u grazu
U Grazu se Kepler i nije baš pokazao kao
dobar predavač. Zahvaljujući svojoj bujnoj i nekontroliranoj
mašti, na predavanjima je (pre)često
skretao s teme, posvećivao puno pozornosti nevažnim detaljima
koji su bili nejasni i nezanimljivi studentima, zbog čega im
je bio poprilično nerazumljiv i smiješan. To nikako nije pridonijelo
njegovoj popularnosti, a ni popularnosti njegovih satova matematike.
Tako je prve godine imao malo studenata, a kako se glas među
njima očito brzo širio, već sljedeće godine nije imao niti jednoga.
Dalo bi se naslutiti da je zbog toga uprava škole bila nezadovoljna
Keplerom, no upravo suprotno, dodijelili su mu još dva predavanja,
retoriku i čitanje Vergilija. Dodatnu zaradu (i to vrlo dobru!)
Kepleru je osiguralo sastavljanje godišnjih horoskopa i kalendara.
|
keplerovo viđenje sunčevog sustava
- platonova tijela
|
|
Dok je radio u Grazu, razvio je svoju kozmološku
teoriju temeljenu na heliocentrizmu, te ju je objavio 1596. godine
u djelu Mysterium Cosmographicum. Keplera, koji
je duboko vjerovao u brojevne odnose u prirodi i povezanost između geometrije
i svijeta, mučilo je kako može postojati šest (tada poznatih) planeta, kad
je samo pet platonskih tijela (tj. pravilnih poliedara - tijela sastavljenih
od stranica jednakih ploha). Došao je na ideju da se svemir sastoji od koncentričnih
Platonovih tijela (redom: oktaedar, ikosaedar, dodekaedar, tetraedar i kocka),
a da su između njih praznine u kojima se gibaju planeti. Godine 1600. Kepler je morao napustiti Graz zbog vjerskih razloga,
te je na poziv znamenitog danskog astronoma Tycha Brahea,
dvorskog matematičara cara
Rudolfa II. u Pragu, otišao u Prag i postao Braheov asistent.
rad s braheom
Kepler vjerojatno nikada ne bi došao do svojih znamenitih zakona
da nije imao priliku raditi s Tychom Braheom, ili bolje rećeno,
s Braheovom, za ono doba, nevjerojatno točnom bazom podataka
o položajima planeta.
|
ostaci keplerove supernove SN1604 (Chandra
X-Ray Observatory)
|
|
Po dolasku u Prag, Kepler dobiva zadatak s kojim
su se stariji Braheovi asistenti bezuspješno mučili - određivanje putanje
Marsa. Kepler je
tom prilikom izjavio
da će taj problem riješiti, i to za samo osam dana. I riješio ga je, no
za to mu je ipak trebalo šest godina!
Ubrzo nakon Keplerova dolaska u Prag, umro
je Tycho Brahe, a Kepler ga nasljeđuje na mjestu dvorskog matematičara.
Time
je naslijedio i rezultate Braheovih mjerenja,
ali i obavezu da sastavlja carske horoskope i dovrši Rudolfinske tablice (detaljne
tablice položaja planeta koje je Brahe započeo izrađivati). Uz to, Kepler
se
bavio optikom, kombinatorikom, kometima, porijeklom sniježnih pahuljica (to
je prvi poznati rad o toj temi!), točnim datumom Kristova rođenja, nekonveksnim
pravilnim tijelima (poznatima i pod nazivom Keplerova tijela)... Godine 1604.
promatrao je supernovu u zviježđu Zmijonosca (Ophiucus), kasnije nazvanu
Keplerovom zvijezdom; to je poslijednja promatrana supernova u našoj
galaksiji. tri zakona planetarnih gibanja
Na temelju mnogobrojnih podataka koji su mu bili na raspolaganju,
Kepler je htio usavršiti svoju kozmološku teoriju, no nalazio
je na mnoge poteškoće, te ju je naposlijetku bio prisiljen odbaciti.
Po tome se vidi zašto se Kepler često navodi kao jedan od najsistematičnijih
znanstvenika u povijesti. Godinama je na stotinama stranica računao
teoretske položaje planeta i nikada se nije zadovoljavao nepotpunim
podudaranjem svojih proračuna i promatranja. Ako mu se teorija
ne bi savršeno uklopila u rezultate promatranja, odbacio bi ju
i krenuo tražiti druga rješenja. U tome je pokazivao veliku upornost
i često se kaže da je za svaki dobar korak napravio tri kriva,
ali je taj jedan bio toliko dobar da mu se krivi opraštaju.
Kepler je, poput svih astronoma onog vremena, vjerovao da putanje
planeta moraju biti kružne, no pošto tako nikako nije dobivao
točne rezultate, nevoljko je
pokušao razviti model s nekružnim orbitama. I uspio je! Godine 1606. je završio,
a 1609. objavio u djelu Astronomia Nova teoriju po kojoj su putanje planeta
elipse, a Sunce je u jednom od žarišta elipse. Tu tvrdnju danas nazivamo
prvim Keplerovim zakonom. U istom djelu objavio je i svoj
drugi zakon koji nam govori
da radijvektori planetnih putanja u jednakom vremenu opisuju jednake površine,
tj. da se planeti gibaju brže kad su bliže Suncu nego kad su udaljeniji.
|
ilustracija 2. keplerovog zakona
- planet svaku označenu površinu prijeđe u jednakom
vremenu
|
|
Između objavljivanja prva dva i trećeg Keplerovog zakona prošlo
je deset godina opsežnog znanstvenog rada. U međuvremenu,
Kepleru su umrli žena i dijete, zbog
vjerskih sukoba u Pragu preselio se u Linz, ponovno oženio, spasio majku
od mučenja i slanja u samostan zbog optužbe da je vještica
U djelu Harmonices
Mundi izdanom 1619. god.
iznio je svoj treći zakon, zakon perioda, koji kaže da se kvadrati
ophodnih vremena
planeta odnose kao kubovi
njihovih srednjih udaljenosti od Sunca.
Zanimljivo je spomenuti da je Kepler iznio još jednu, i to
vrlo neobičnu teoriju po kojoj planeti, dok se gibaju oko Sunca,
emitiraju nešto poput
glazbenih
tonova, a jakost tona je proporcionalna brzini kojom se planet giba.
poslijednje godine
Nekoliko godina nakon što je završio svoj najopsežniji projekt,
Rudolfinske tablice, Kepler je pao na niske grane i bavio se
isključivo sastavljenjem horoskopa i tiskanjem efemerida (tablica
položaja planeta koje su uglavnom služile drugim astrolozima
za pisanje horoskopa). Uputio se na put u Ratisbonn kako bi utjerao
dug od cara, no pritom je obolio od groznice i umro 15. studenog
1630. god. Dvije godine kasnije, švedska vojska mu je u svom
pohodu prilikom Tridesetogodišnjeg rata razorila grob.
keplerov značaj Unatoč mnogim neznanstvenim i mističnim pogledima i idejama,
doprinos Johannesa Keplera astronomiji i fizici je neupitan.
Njegovi zakoni su bili prvi jasan dokaz u prilog heliocentrizma.
Unatoč činjenici da nikada nije otkrio dublje razloge svojih
zakona, ipak je imao predodžbu o sili pod čijim se utjecajem
planeti gibaju. Ispravno je pretpostavio da ta sila potječe od
Sunca, no zakoni gibanja još nisu bili dovoljno poznati, niti
je pojam sile bio dovoljno jasan da bi mogao dobiti konkretnu
sliku o prirodi te sile. Pedesetak godina nakon njegove smrti,
Isaac Newton je u svojim aksiomima mehanike i zakonu univerzalne
gravitacije iznio teorijsku podlogu Keplerovih empirijskih zakona. Antonija Oklopčić, 13.1.2007.
|