Program SETI@home prestao je s radom u
dolje navedenom obliku u prosincu 2005. godine. No, to ne znači
da se SETI prestao baviti signalima iz Svemira, niti da je završen
projekt obrade podataka kod kuće. Sada se može s Interneta skinuti
klijent - program BOINC preko kojega opet možete svoje kompjutersko
vrijeme dati SETIju. Iako je proces prijenosa, obrade i vraćanja
podatak
gotovo isti kao ovaj opisan dolje, sada imate na izbor više
projekata kojima je potrebno kompjutersko vrijeme,
a oni
se bave
istraživanjem
globalne klime, traženjem lijeka za rak, kalkulacijama procesa
u čestičnim akceleratorima itd. Koliko ćete vremena posvetiti
kojem istraživanju, određujete sami. Program se može skinuti
ovdje.
Program pod imenom SETI@home dio je potrage za iznvanzemaljcima
u koju se može uključiti svatko. On je jedan od programa instituta SETI (Search
for Extraterrestrial Intelligence). Razlog njegovog pokretanja je problem nedovoljne
kompjutorske snage za obradu svih podataka. Naime, otkad SETI koristi najveći
radioteleskop na svijetu, Arecibo u Puerto Ricu (promjera 305 metara), svakodnevno
se nakupi 35 Gb (gigabajta) podataka koje treba analizirati. Kroz nekoliko godina
teleskop će tri puta snimiti dio neba koji je njemu dostupan i to na više od
stotinu milijuna frekvencija. Toliku količinu podataka ne bi mogli simultano
obrađivati ni najjači svjetski superkompjuteri. Kompjuteri koje ima SETI mogu
pretražiti podatke u realnom vremenu tražeći samo iznimno jake širokopojasne
signale.
No,
ono što SETI traži nije širokopojasni (broad band) signal,
nego signal na nekoj uskoj specifičnoj frekvenciji. Slanje
poruke preko cijelog spektra iziskivalo bi mnogo energije,
tako da je logično pretpostaviti da će inteligentna civilizacija
poslati uski i jaki signal. SETI@home koristi snimke sa Areciba
široke 2.5 MHz, centrirano na frekvenciji od 1.42 GHz. Ta frekvencija
odgovara prirodnoj rezonanciji atoma vodika (valne duljine
21 cm), najčešćeg elementa u svemiru. Problem analize podataka
leži upravo u činjenici da bi signal trebao biti na nekoj od
snimanih frekvencija, samo se nezna na kojoj.
Ono
što je cilj SETI@home projekta je iskoristiti besposlena računala
diljem svijeta za analizu tih podataka. Kako? Na serveru sveučilišta
Berkeley u Californiji podaci se dijele na tzv. radne jedinice
(engl. work unit) od kojih svaka sadrži snimku duljine 107.4
sekunde širine 10 kHZ. Svaka takva radna jedinica ima 250 Kb
i kao takvu ju je lako slati preko Interneta. Sve što vam treba
da dobijete vlastitu radnu jedinicu koju ćete obraditi je program
koji možete skinuti na stranici http://setiathome.berkeley.edu.
Sam program ima 750 Kb, tako da se skida samo nekiliko minuta.
program
Program
SETI@home možete koristiti kao screen saver ili vam može cijelo
vrijeme raditi u pozadini. Meni osobno ne smeta da radi dok
radim sa manje kompliciranim programima (kao Word, npr.). U
uputama stoji da je za to potrebno minimalno 64 Mb RAM memorije,
a vjerujem da nitko s novijim kompjuterom nema manje od toga.
Za one kojima to možda smeta, postoji opcija da program radi
samo kao screen saver. Kada podesite program nakon kratke instalacije,
zahtjevat će od vas da se spojite na Berkeleyev server, prijavite
se i skinete svoju prvu radnu jedinicu. Procedura traje par
minuta i nemojte poluditi ako se neko vrijeme ništa ne pomakne.
Kada u potpunosti dobijete radnu jedinicu (oko 340 Kb, zajedno
sa nekim dodatnim informacijama o njoj), program će ju automatski
početi obrađivati. Vezu sada možete prekinuti jer vaš kompjuter
sada radi neovisno o drugima. Ponovo spajanje zatražit će tek
kada jedinica bude u potpunosti obrađena.
Radni
prozor programa možete dobiti klikanjem na zelenu antenu u
taskbaru ili jednostavno čekanjem da se pojavi screen saver.
On izgleda ovako:
SETI
se pobrinuo da vam pokaže što se sve događa dok se SETI@home
vrti. Lijevi gornji dio (1) ispisivat će vam što kompjuter
trenutno radi, a najčešće će pisati "Computing Fast Fourier
Transform". To je jedna od (nama smrtnicima nerazumljivih)
matematičkih funkcija kojom se traže značajniji signali. Kada
skidate novu radnu jedinicu, tu će pisati koliko podataka je
skinuto. Ispod se nalaze još neki podaci i zgodan dvodimenzionalni
crveni graf koji se povremeno mijenja.
Veliki
crveni progress bar (2) pokazuje vam koliko je posla obavljeno.
Ispod njega piše i točan postotak (do stotinke promila!) i
koliko je vremena utrošeno na analizu. Ovisno o snazi kompjutera
i kompleksnosti signala, jednu radnu jedinicu obrađivat ćete
između 5 i 25 sati, ovisno o "težini" radne jedinice. Za to
će vrijeme vaš kompjuter izvesti između 2.4 i 3.8 trilijuna (1012)
matematičkih operacija. Kada posao bude 100 % obavljen, program
će vas zamoliti
da
se spojite na Internet kako bi obrađene podatke vratio na Berkeleyev
server i uzeo novu radnu jedinicu. Sve to zajedno ne bi trebalo
trajati duže od minute.
Donji
dio prozora zauzima veliki trodimenzionalni graf (3) koji se
konstantno popunjava. Mislim da je njegova uloga čisto estetska,
da ljudi vide da se nešto događa. Gore desno (4) imate podatke
o radnoj jedinici koju trenutno obrađujete: točno vrijeme,
deklinaciju i rektascenziju pozicije te, naravno, teleskop
kojim je snimljena. Nije baš da to nečemu koristi, ali zgodno
je znati. Ispod tih podataka imate podatke o sebi i svojem
doprinosu projektu. Ovdje će vam pisati koliko ste radnih jedinica
do sada obradili i koliko je vašeg kompjuterskog vremena potrošeno
na to. Kada vam brojevi malo porastu, zgodno je zamisliti si
koliko ste time pomogli SETIju.
Iako
još nije pronađen niti jedan signal koji bi mogao upućivati
na to da napredna civilizacija pokušava komunicirati s nama,
nade još ima. Prema nekim starim podacima, u program je (ili
je bilo) uključeno preko 2 milijuna kompjutera iz cijelog svijeta.
Procjenjuje se da su šanse da na svom računalu nađete neki
zanimljivi signal oko jedan naprema 10 milijuna. Zamislite
samo da vam kompjuter nađe prve signale vanzemaljaca dok vi
odete napraviti kavu. Ne bi li to bilo fascinantno?
Mislav Baloković, < 1.6.2004.
|