mnogi zamišljaju scene ekstrasolarnih planeta kao što je ova (nepoznati umjetnik)

      Muči li i Vas pitanje da li postoji život izvan Zemlje? Na to pitanje još ne možemo odgovoriti, ali barem možemo reći da ima nade. Iako još neznamo da li postoje planeti poput Zemlje koji imaju sposobnost održavanja života, danas znamo da i druge zvijezde imaju planete, kao što ih ima i naše Sunce. To su uglavnom gigantski planeti, plinoviti divovi sa masom višestruko većom od Jupiterove, no postoje i oni manji, slični našim Jovijanskim planetima. Neki od tih sustava slični su Sunčevom, a još više ima onih koji su potpuno drugačiji. Tako na primjer, oko zvijezde 51 Pegasi na udaljenosti koja je manja od Merkurove kruži planet koji je upola "lakši" od Jupitera. Za nas je to pomalo čudno, no izgleda da nije nemoguće. U početku je to otkriće predstavljalo problem jer se nije slagalo sa teorijom evolucije Sunčevog sustava. Naime, ona kaže da je mlado Sunce lake elemente kao što su vodik i helij otpuhalo u vanjske dijelove sustava djelovanjem tada jakog Sunčevog vjetra. Zbog toga danas divovske plinovite planete nalazimo samo na velikim udaljenostima od Sunca. No, objašnjenje leži u teoriji po kojoj je planet nastao daleko od zvijezde, ali se s vremenom približio zbog gravitacijskog utjecaja diska iz kojeg je nastao. Primjer sustava koji bi mogao biti sličan Sunčevom je onaj zvijezde 47 Ursae Majoris u zviježđu Velikog Medvjeda. Oko zvijezde na udaljenosti malo većoj od Marsove kruži planet dva i pol puta masivniji od Jupitera.

umjetnicki doživljaj planeta oko zvijezde 47 Ursae Majoris (Lynette Cook)

     Možda će vas malo razočarati činjenica da niti jedan od ovih planeta nikad nije viđen ili snimljen. To je jednostavno trenutno nemoguće. Planeti su, u odnosu na zvijezde, iznimno obskurni objekti, tako da ih uvijek zakriva zasljepljujuće svijetlo zvijezde. Umjesto vizualnih dokaza, astronomi se služe indirektnim metodama, kao što je gravitacijski utjecaj planeta na zvijezdu. On se može dokazati dvjema metodama, a rezultat je gibanja zvijezde oko tzv. centra mase. Njega je najlakše zamisliti kao polugu. Ako imate zvijezdu koja je velike mase i postavite ju na jednu stranu poluge, a na drugu stranu stavite planet čija je masa malena u odnosu na zvijezdu, morat ćete ga potaviti puno dalje od zvijezde da bi obje strane bile u ravnoteži. Težište je analogija centru mase. Dakle, planet i zvijezda međusobno se vrte na dijametralno suprotnim stranama oko centra mase. Ista se stvar događa i u Sunčevom sustavu, ali je utjecaj Jovijanskih planeta malen jer nisu masivni i daleko su od centra. No, centar mase Sunca i Jupitera je dobar primjer. Oni se gibaju oko točke koja se nalazi oko 50 000 km iznad površine Sunca (u smjeru Jupitera). Kada bi neki vanzemaljac promatrao to gibanje Sunca oko centra mase, mogao bi zaključiti da oko Sunca kruži barem jedan veliki planet kojeg ne može vidjeti.

     Pomicanja zvijezda oko centra mase vrlo su malena i potrebni su najveći teleskopi da bi se ona mogla mjeriti. Metoda u kojoj se precizno mjere položaji zvijezde naziva se astrometrijom. Druga metoda mjeri pomake spektralnih linija u spektru zvijezde. Zbog istog gibanja, zvijezda se nekada pomiče prema nama, a nekada od nas. Kada se zvijezda udaljava, spektralne linije se pomiču prema crvenom dijelu spektra zbog Dopplerovog efekta. Isto tako, kada se zvijezda približava, spektralne linije se pomiču prema plavom dijelu spektra. Iz periodičkih promjena pomaka izlazi period ophoda planeta koji kruži oko zvijezde.

darwinova flotila - jedan od projekata za potragu za terestričkim planetima

     Što se tiče pitanja s kojim sam ovaj članak započeo, na njega još nema odgovora, kao što još neznamo ni postoje li planeti slični Zemlji (terestrički) kod drugih zvijezda. Njih se ne može otkriti danas dostupnim metodama zbog njihove vrlo male mase. No, neke svjetske svemirske agencije planiraju u budućnosti projekte kojima bi se tražili terestrički planeti. Problem je taj što projekt zahtjeva velike teleskope koji rade u infracrvenom području i imaju rezoluciju nekoliko puta veću nego današnji teleskopi. Kada se takav projekt ostvari, možda ćemo vidjeti da sustav kao što je naš nije jedinstven, već postoji mnogo njemu sličnih. A možda otkrijemo da smo sami... Tko zna...

Mislav Baloković, < 1.2.2004.