Galileanski sateliti su zapravo četiri najveća Jupiterova mjeseca - Io, Europa, Ganimed i Kalisto, nazvani tako jer ih je otkrio Galileo Galilei još 1610. godine. O njima se još uvijek ne zna mnogo, a u budućim godinama znanstvenici planiraju o slanju naprednijih letjelica prema Jupiteru koji će otkriti neke stvari koje još ne znamo iako je to samo dio onoga što još ne znamo o ostalim dijelovima svemira. Evo malo o svakom od četiri galileanskih mjeseca. Slike koje su prikazane kod svakog od njih u realnim su omjerima.

      Io je mjesec najbliži Jupiteru od njegovih galileanskih mjeseca, a ujedno i jedno od najneobičnijih objekata u našem sunčevom sustavu. Treći je po veličini Jupiterovih mjeseca, promjer mu je 3630 kilometara, dakle malo veći nego mjeseca naše Zemlje.

      Io ima najveću geološki aktivnu površinu u Sunčevom sustavu. Iako je veličine manje od 1/3 veličine Zemlje proizvodi dvostruko više topline od Zemlje. Gotovo da na njemu nema udarnih kratera zbog konstantne aktivnosti u njegovoj jezgri i vulkana koji neprestano prekrivaju njegovu površinu. Ti vulkani mogu izbaciti plinove sumpora i krute tvari do čak 300 kilometara iznad njegove površine sa brzinama od 1 kilometra u sekundi. Ispočetka su znanstvenici mislili da je lava koja teče površinom tog mjeseca sastavljena većinom od sumpora, no nakon daljnjih istraživanja otkrili su da je ta lava prevruća da bi bila od sumpora i zaključili da se vjerojatno sastoji od silikatnih stijena i drugih materijala. Na površini Io nalaze se još i nevulkanske planine, te jezera rastaljenog sumpora.

      Različite boje na njegovoj površini dolaze zbog otpuštanja različitih plinova sa njegove vulkanski aktivne površine. Utjecajem nabijenih čestica koje dolaze iz Jupiterovog magnetskog polja koji se sudaraju s tim plinovima tjera ih da pokažu različite boje ovisno o sastavu plina. Na temelju tih boja se određuje sastav plinova; bijeli sjaj je sumporov dioksid, crveni sjaj označava prisutnost kisika, a zeleni sjaj su kisik i natrij.

      Europa je drugi najbliži galileanski mjesec, udaljen od Jupitera 670 000 kilometara i najmanji od ove četvorice. Malo je manji od Zemljinog mjeseca, a ima promjer 3138 kilometara. Europa je jedinstven mjesec zbog svoje iznimno glatke površine sa ničim što prelazi dužinu jednog kilometra. Ima vrlo malo kratera, a samo tri su veća od pet kilometara u promjeru. Sve to upućuje na to da Europa ima mladu površinu. Iako se o njenoj stvarnoj starosti još raspravlja, starost joj se procjenjuje na 30 milijuna godina. Osim što je najglatkije tijelo u Sunčevu sustavu, također je i jedno od najbjeljih i najsvjetlijih tijela u Sunčevom sustavu (čak pet puta je svjetlija od Zemljinog mjeseca). Također je i jedan od malobrojnih mjeseca koji posjeduje atmosferu. Ta atmosfera je vrlo tanka i sastavljena uglavnom od kisika.

      Još jedan nevjerojatna stvar s Europom je da ima više vode (što smrznute, što tekuće) nego svi Zemljini oceani zajedno. Gravitacija samog mjeseca bi mogla držati vodu ispod ledenog pokrova u tekućem stanju. Ako je to istina postoje velike šanse da postoji neki oblik života u dubinama ovog mjeseca.

      Ganimed (Ganymede) je treći galileanski mjesec i najveći mjesec u sunčevom sustavu. Ima promjer 5262 kilometara, čak veći nego Merkurov, no usprkos tome ima samo polovinu Merkurove mase. Izgledom Ganimed jako nalikuje našem Mjesecu, samo što tamna područja na njemu nisu planine kao na Mjesecu, nego veliki žljebovi i ulančana brda. Ganimed se također može pohvaliti kao jedan od rijetkih mjeseca sa atmosferom. Njegova atmosfera je također tanka i sastavljena od kisika vrlo slična kao Europina. Još jedno zanimljivo otkriće je bilo da ima svoje vlastito magnetsko polje koje se nalazi unutar velike Jupiterove magnetosfere. Da Ganimed orbitira oko Sunca vrlo vjerojatno bi bio proglašen planetom.

      Kalisto (Callisto) je najudaljeniji od četiri galileanska mjeseca. Treći je najveći mjesec u sunčevom sustavu i malo manji od planeta Merkura, ima masu oko 1/3 mase Merkura. Kalisto je vrlo vjerojatno objekt s najviše kratera u Sunčevom sustavu, te ujedno i jedan sa najstarijim krajolikom u Sunčevom sustavu (oko 4 milijarde godina starosti). Sve to upućuje da je Kalisto bio prilično mirno i tiho mjesto kroz svoje postojanje, dakle s malom ili uopće neprisutnom geološkom aktivnošću. Jedan od razloga za to je da Kalisto nije umješan u gravitacijske plime oko Jupitera kao ostala tri mjeseca , a i smješten je izvan Jupiterovog radijacijskog pojasa. Kalisto je ujedno i najveće tijelo u Sunčevu sustavu koje ne pokazuje nikakvu geološku aktivnost.

Damir Andrašević, <1.6.2004.