|
Podru�je
koje nazivamo Kuiperovim pojasom proteže se iza Neptuna,
pa do 50 astronomskih jedinica od Sunca i predstavlja nepregledan
rezervoar smrznutih i stjenovitih tijela od kojih neka svojom
veli�inom pariraju najve�im asteroidima asteroidnog pojasa.
Najve�i medu njima, Quaoar ima 1300 km u promjeru i ve�i
je za 50 km od Plutonovog mjeseca Charona. Ima tu i raznih
misterioznih dvostrukih objekata, budu�ih kometa i minijaturnih
objekata raznih kompozicija i boja. U zadnje vrijeme, znanstvenici
se polako okre�u tezi da je Pluton, zajedno sa svojim mjesecom
Charonom, zapravo �lan Kuiperovog pojasa. Pravo
istraživanje Kuiperovog pojasa po�elo je 1993.
kada su pronadena 4 nova objekta. U to su vrijeme najbolji
teleskopi mogli zapaziti blijedi
sjaj objekta 22. magnitude. Ve� sljede�e godine na�eno ih je dvadesetak, a
danas, 11 godina kasnije, poznato nam ih je preko tisu�u. �ini se da se mogu
podijeliti u tri ve�e skupine:
- jedni se gibaju na udaljenosti od 30 do 50
astronomskih jedinica od Sunca u specifi�noj rezonanciji sa
Neptunom (2:3), a nazivaju
se plutoidi;
- druga skupina su klasi�ni objekti Kuiperovog pojasa i gibaju
se u pojasu od 30 - 50 a.u. od Sunca, ali bez ikakve rezonancije;
- u tre�u skupinu spadaju objekti sa jako ekscentri�nim orbitama
koji u afelu pobjegnu do 1000 a.u. od Sunca.
Ukupna masa koja je danas
akumulirana u Kuiperovom pojasu iznosi 0.5 - 1 masa Zemlje, ali
znanstvenici smatraju da to nije uvijek
bilo tako. Naime, da bi
se formirali objekti kakvi danas tamo postoje, pojas je morao sadržavati
oko 50 sadašnjih masa. Provedene simulacije pokazuju da se od pojasa mogao
stvoriti planet veli�ine Zemlje ili Marsa, ali taj je proces prekinut pojavom
Neptuna. On je gravitacijski utjecao na pojas, sli�no kao što Jupiter
utje�e na asteroidni pojas. Pod Neptunovim utjecajem sudari izmedu ve�ih komada
u pojasu postali su vrlo nasilni i djelovali su destruktivno, a ne konstruktivno.
Sitnija prašina koja je nastajala sudarima mogla je lako biti odnesena
u meduzvijezdani prostor djelovanjem Sun�eve radijacije. Sli�ni procesi primje�eni
su i kod nekih drugih zvijezda, kao što su Vega, Beta Pictoris ili Formalhaut.
Nakon što se zvijezda pokrije okultiraju�im diskom, oko nje se, na udaljenosti
koja odgovara Kuiperovom pojasu, javlja blijedi prašinasti disk.
Sljede�ih nekoliko godina
obe�ava mnogo. NASA je nedavno lansirala SIRTF, infracrveni teleskop
koji ce mo�i
izmjeriti
albedo i
dijametar nekih objekata u pojasu.
Mo�i �e, takoder, i mjeriti njihovu površinsku temperaturu preko koje
možemo bolje shvatiti i njihovu kompoziciju. U isto vrijeme, Hubble bi
trebao raditi na to�nijem odre�ivanju orbita nekih objekata. No, �ak ni to
nam ne�e dati ništa više od zamu�enih karata površine. Bolje
rezultate može dati jedino posjet svemirskom letjelicom. Što se toga
tice, NASA je objavila da je u planu misija nazvana "New Horizons Pluto
- Kuiper Belt" (PKB) koja bi trebala pri�i Plutonu 2015. godine.
Mislav
Balokovi�, <2.1.2004.
|
