I.
od sredi�ta do fotosfere
U
ovom dijelu kanim govoriti samo o unutarnjem dijelu Sunca
- onom koji se ne vidi. Ako znamo da je fotosfera prvi
proziran sloj, onda je jasno za�to je naslov "od sredi�ta
do fotosfere". Nutrinu Sunca mo�emo podijeliti na
tri zone: zona nuklearnih reakcija, radijativna zona i
konvektivna zona. Svaka od njih zauzima otprilike tre�inu
polumjera Sunca.
 |
pojednostavljeni prikaz p - p ciklusa (Mislav
Balokovi�) |
|
Zonu
nuklearnih reakcija mogli bismo nazvati i Sun�evom jezgrom.
Iz samog imena sredi�njeg dijela Sunca - zona nuklearnih
reakcija jasno je da je ona definirana time �to se u njoj
odvijaju nuklearne reakcije. Kako dolazi do nuklearnih
reakcija? Temperatura u jezgri je 15.6 milijuna kelvina,
a tlak je 1016 paskala. U takvom okoli�u plin
prelazi u plazmu.
Plazma je tvar u kojoj su atomi toliko stisnuti da su jezgre
odvojene od elektrona koji slobodno lutaju. Takvo stanje
materije svrstava se u �etvrto agregatno stanje. Postoji
vi�e vrsta nuklearne fuzije.
Kada imamo zadovoljavaju�e uvjete (kao �to su oni u jezgri
Sunca) da se pokrene neka od tih vrsta nuklearne fuzije,
onda je temperatura odlu�uju�a za vrstu koja �e se pokrenuti.
Ona od 15,6 milijuna kelvina dovoljna je da se pokrene
vrsta nuklearne fuzije nazvana p - p ciklus (proton -
proton ciklus). U p - p ciklusu stapanjem vi�e vodika
kao lak�eg
elementa stvara se helij kao te�i element. Detaljnije;
spajanjem �etiri protona stvara se jedna jezgra helija
od dva protona i dva neutrona. Na ra�un ovog procesa u
jezgri ima vi�e helija nego vodika. Dok se odvija p - p
ciklus osloba�aju se goleme koli�ine energije u obliku gama
- zra�enja i subatomskih �estica.
Gama - zrake se ne prenose izravno iz mjesta nastanka na
povr�inu Sunca. One se ve� nakon (u prosjeku) jednog centimetra svojega puta
sudare s nekom jezgrom atoma ili slobodnim elektronom. Tako se u mnogobrojnim
apsorpcijama i emisijama ili raspr�enjima gama - zrake raspr�uju na mnogo vi�e
fotona ni�ih energija. Uz ovo je bitno napomenuti da se upravo zbog ovakvog prijenosa
energije odr�ava visoka temperatura u jezgri Sunca. Uz takav slo�en na�in prijenosa
energije, fotoni koji u ovom trenutku podra�uju na�e o�i stvoreni su prije milijun
ili �ak deset milijuna godina! Ovaj na�in prijenosa energije naziva se zra�enje
ili radijativni prijenos energije. Na taj se na�in energija prijenosi u radijativnoj
zoni, �ime je i definirana.
Sa subatomskim �esticama je potpuno druga�ija pri�a. Mi na
Zemlji mo�emo detektirati samo jednu vrstu subatomskih �estica - neutrine, to�nije
samo jednu vrstu neutrina - elektri�ne neutrine. Elektri�ni neutrini vrlo slabo
me�udjeluju s materijom i zbog toga je njihov na�in puta puno jednostavniji i
br�i. Izlaze iz Sunca ve� za 2,23 sekunde, radijus Sunca je upravo 2,32 svjetlosne
sekunde. Va�nost neutrina je u tome �to nam oni govore o trenuta�nom stanju unutar
Sunca, �to je svakako bolje od fotona starih deset milijuna godina.
U Suncu se energija prijenosi na dva na�ina. Jedan od njih
je gore navedeno zra�enje, a drugi je mije�anje ili konvekcija. Kao �to je radijativna
zona odre�ena radijativnim prijenosom energije tako je sasvim logi�no da se iza
imena konvektivne zone tako�er krije na�in prijenosa energije - konvekcija. U
konvektivnoj zoni postoji i zra�enje, ali nema velikog udjela u prijenosu energije,
drugim rije�ima ne mo�e se mjeriti s koli�inom energije koja se prenese konvekcijom.
Topliji volumen plina se podi�e i prenosi toplinu na okolinu. Time se hladi,
a hla�enjem spu�ta. To bi bio jednostavan opis neprekidnog procesa mije�anja
koji se odvija u konvektivnoj zoni. Mije�anje koje se odvija u dubinama Sunca
uzrok je mnogim pojavama na povr�ini Sunca.
II.
od fotosfere do sun�eva vjetra
Prije
nego nastavimo s pri�om potrebno je razumjeti granice Sunca.
Ako Sunce shva�amo kao plinovitu kuglu onda je ono mnogo
ve�e od svog uvrije�enog radijusa. Kad zavr�i fotosfera
po�inje mnogo rje�a kromosfera,
a poslije kromosfere jo� rije�a korona.
No tu nije kraj, dosad smo mogli zaklju�iti da Suncu gusto�a
opada radijalnim �irenjem od jezgre. Nakon korone Sunce
se na neki na�in nastavlja u obliku Sun�eva
vjetra, koji se mo�e na�i jo� 50 � 100 a.j. od
korone.
fotosfera
Dakle,
prvi proziran sloj sunca je fotosfera. Ona ne predstavlja
niti nutrinu Sunca, a niti atmosferu, ali se uzima za najdonji
sloj atmosfere. Na prijelazu iz konvektivne zone u fotosferu
temperatura iznosi oko 9000 kelvina, a na prijelazu u kromosferu
smanjuje se na 4500 kelvina. Kao �to vidimo temperatura
se na Sun�evoj "povr�ini" mijenja s dubinom,
ali zato se uzima da je efektivna temperatura fotosfere
5760 kelvina, �to se onda pak uzima za temperaturu povr�ine
Sunca. Fotosfera je duboka svega 400 kilometara. Sva svijetlost
koja dolazi od nje odlazi u me�uplanetarni prostor. Tako
je ono �to mi vidimo kao Sunce ustvari svijetlost fotosfere
�to opravdava njezino ime (fotosfera u prijevodu zna�i "sfera
svijetlosti"). Mi vidimo samo svijetlost iz fotosfere,
a to je na prvi pogled �udno ako znamo da se poslije nje
nastavljaju jo� dva Sun�eva sloja koji su znatno deblji
od fotosfere. No iako su znatno deblji od nje oni su i
znatno rje�i, a samim time i znatno manje sjajniji. U fotosferi
se de�avaju mnoge pojave uzrokovane konvekcijom, a to su:
granule, supergranule i oscilacije. To troje mo�e se nazvati
pravilnim gibanjima u fotosferi. Osim pravilnih gibanja,
u fotosferi se pojavljuju i pjege. Ako pogledamo u Sunce
mo�emo primijetiti kako je ono o�tro ome�eno krugom. Ta
pojava naziva se tamnjenje ruba. Kada gledamo u centar
Sunca gledamo otprilike 400 km duboko gdje je temperatura
oko 9000 kelvina, a ako gledamo pri rubu Sunca ta dubina
se smanjuje. S dubinom se smanjuje i temperatura, a �to
je manja temperatura manji je intenzitet svijetlosti. Na
ovaj se na�in obja�njava pojava tamnog kruga koji ome�uje
na�u zvijezdu.
kromosfera
Nakon
fotosfere slijedi prvi sloj atmosfere - kromosfera. Ovaj
sloj je definiran naglim opadanjem gusto�e. Od kraja fotosfere
pa do po�etka korone gusto�a plina padne sa 10181do
109 atoma/cm3. Dubina kromosfere
je 10 000 kilometara. U prvih 1500 kilometara od fotosfere
temperatura padne za 500 kelvina, no nakon 1500 - tog kilometra
temperatura raste s visinom, pa tako se do kraja kromosfere
popne na 10 000 kelvina, a na prijelazu u koronu dostigne
1 000 000 kelvina.
 |
spikule na
suncu snimljene satelitom SOHO u ultraljubi�astom
spektru (SOHO) |
|
Povr�ina
Sunca izgleda kao da gori, a razlog tomu su spikule. Spikule
su malene prominencije koje se javljaju oko rubova supergranula.
Visine su od sedam do devet tisu�a kilometara. Osim spikula
u kromosferi se pojavljuju i baklje, koje se pojavljuju
preko �itavog Sunca. Postoje dvije vrste baklji; fotosferske
i kromosferske. Sad kad sam napravio razliku izme�u te
dvije baklje ponovo �u ih "spojiti"; to je ustvari
isti objekt promatran u razli�itim slojevima Sunca. Baklje
su sjajnije u rendgenskom zra�enju i na vi�oj su temperaturi
od okoline Prema pravilu pjege se pojavljuju i i��ezavaju
usred baklji, ali se baklje pojavljuju neovisno o pjegama.
One obi�no traju po nekoliko mjeseci. U koroni iznad baklji
se mo�e pojaviti koronina kondenzacija. Postoje jo� dva
na�ina gibanja plina; u obliku prominencija i bljeskova.
Ove dvije pojave nastaju u kromosferi odnosno fotosferi,
ali se zbog veli�ine nastavljaju jo� daleko u koroninom
podru�ju.
korona
Korona
je definirana izrazito malom gusto�om i visokom temperaturom;
1 - 2 x 107 kelvina. Visoka temperatura se obja�njava
energijom iz fotosfere koja se prenosi magnetskim poljem
i akusti�nim radiovalovima. Korona zra�i milijun puta slabije
od fotosfere. Svjetlost korone potje�e iz tri izvora:
-
E
- korona ili emisijska korona, to je
vlastito zra�enje zbog visoke temperature. Atomi su
tamo na visokim temperaturama i vi�estruko ionizirani.
Izra�eno je samo nekoliko spektralnih linija, ali ih
je otkriveno stotinjak. Me�u ostalim E - korona sadr�i
i slab kontinuirani spektar nastao zako�nim zra�enjem.
- K - korona, oznaka
K ovdje potje�e od kontinuiranog spektra.
To je fotosferska svijetlost raspr�ena brzim slobodnim elektronima.
Spektralne linije ne postoje zbog velike brzine elektrona
na kojima se svjetlost raspr�uje.
- F - korona, ova svijetlost
nastaje tako�er raspr�enjem fotosferske svijetlosti, ali
ovaj put na �estice pra�ine koje dolaze iz me�uplanetarnog
prostora, ali se prote�u do u najve�e blizine ka Suncu. Oznaka
F dolazi od Fraunhoferova spektra, ta vrsta zra�enja svijetlosti
ima tako�er kontinuirani spektar, ali sa Fraunherovim spektralnim
linijama.
Postoji
tako zvana bijela korona, to je na�in na koji koronu vidimo
u integralnoj svijetlosti (npr. za vrijeme pomr�ina). Bijela
korona se sastoji od K - korone i F - korone. U njoj se
pojavljuju razni oblici: koronine strujnice, lukovi i perjanice.
Perjanice se obi�no pojavljuju oko polova. Sve te pojave
imaju oblike magnetskog polja. Korona (u bijeloj svijetlosti)
u cijelosti ima razli�ite oblike. U maksimumu Sun�eve aktivnosti
ima oblik kruga, a u minimumu se raspada na odvojene dijelove.
Osim u integralnoj svijetlosti koronu promatramo i u rendgenskom
podru�ju. Promatrana u tom podru�ju korona nije svugdje jednako sjajna. Podru�ja
idu ovako od svijetlijiih ka tamnijim:
-
koronina
kondenzacija -
vertikalna produ�enja kromosferskih baklji, dakle najaktivnijih
podru�ja Sunca;
-
koronini
lukovi -
oni oslikavaju raspored magnetskog polja, a tipi�ni
su za bijelu koronu;
-
koronine
to�ke - najmanje
su istra�ene, manje su od granula. I u njima je tako�er
koncentrirano magnetsko polje. U prosjeku traju manje
od deset sati.
-
koronine
�upljine -
ta se podru�ja zapravo ne vide �to nam govori i njihovo
ime. Razlog za�to se ne vide u rendgenskoj svijetlosti
je to �to je tvar u njima ni�e temperature i manje
gusto�e. U njima je magnetsko polje unipolarno, �to
zna�i da se silnice magnetskog polja pru�aju od Sunca
u me�uplanetarni prostor. Za razliku od �upljina u
ostalim dijelovima korone polje je bipolarno �to zna�i
da se silnice kre�u od Sunca i savijaju natrag prema
njemu. Koronine �upljine nalaze se na podru�ju polova
i spu�taju se prema ekvatoru. Pre�ivljavaju i po nekoliko
Sun�evih perioda rotacije.
U koroni
se stalno odvija protok tvari, a razlog tome je taj �to
je korona grani�no podru�je Sunca. Korona dobiva tvar iz
dubljih podru�ja i to najvi�e putem spikula. Tvar se nerjetko
u koroni zgu�njava i te�e nazad u kromosferu, pojava se
doga�a u aktivnih oblika prominencija. U suprotnosti tomu
de�ava se i to da Sun�eva tvar te�e u prostor, a to se
zbiva putem bljeskova i Sun�eva vjetra.
.jpg) |
gore desno
vidite prominenciju - sunce izbacuje golemu
masu usijanih plinova u me�u planetarni prostor;
snimljeno u ultraljubi�astom spektru (SOHO) |
|
sun�ev
vjetar
Otkriven
je 1962. godine, a otkrio ga je Mariner 2. No prije nego li
je otkriven predvi�en je teorijski. Vjetar te�e na cijelom
prostoru oko Sunca. On je uzrok mnogih pojava od kojih su najpoznatije polarna
svijetlost i kometski repovi.
Sun�ev vjetar je u stvari tok ioniziranog plina, a u me�uplanetarnom
podru�ju ima prosje�nu brzinu 450 km/s (od 300 do 900 km/s).
Koncentracija �estica Sun�eva vjetra na polo�aju Zemlje vrlo
je rijetka, oko �etiri elektrona i �etiri protona po kubi�nom
centimetru.
Pitanje je kako nastaje Sun�ev vjetar? Sun�ev vjetar je
posljedica visoke temperature i tlaka korone. Kada imamo rijedak me�uplanetarni
prostor s jedne strane i gusto Sunce s druge strane dolazi do nadzvu�nog strujanja
plina. Po�to taj plin ima brzinu ve�u od 600 km/s, �to je brzina osloba�anja
za Sunce, on se osloba�a i prelazi u me�uplanetarni prostor.
Sun�ev vjetar osim �to je uzrok nekim pojavama utje�e i
na gibanje malih tijela Sun�eva sustava. Svi znaju da Sun�evo zra�enje itekako
utje�e na tijela Sun�eva sustava, ali upravo �udno zvu�i da ono ima utjecaj na
njihovo gibanje. Iako je rije� o vrlo malom rasponu tijela, onih najsitnijih
(na primjer sitni meteori), na njihove staze tlak Sun�eva zra�enja ostvaruje
zna�ajan utjecaj. Ova sila djeluje u suprotnom smjeru od smjera gravitacije Sunca,
�to je logi�no budu�i da Sun�ev vjetar ima smjer �irenja od Sunca u svim
pravcima. Sada svatko shva�a koliko je mala masa tih tijela kada Sun�ev vjetar
ima ve�i
utjecaj na njih od njegove gravitacije. Posljedica djelovanja ove sile jest
udaljavanje malih tijela od Sunca. Sila je proporcionalna; intenzitetu zra�enja
svijetlosti
koja dolazi sa Sunca i popre�nom presjeku obasjanog dijela �estice koja je
zahva�ena silom. Omjer gravitacijske sile i sile koja dolazi od tlaka zra�enja
Sunca za
sva je tijelo konstantan i pribli�no iznosi 1,3 x 104 A/m, ako
je A povr�ina popre�nog presjeka tijela, a m masa tijela.
Sve o �emu govorimo zanemarivo je kod gibanja velikih ili
malih planeta Sun�eva
sustava. Drugim rije�ima omjer A/m mora biti veoma malen da bi tlak Sun�eva
zra�enja
prevladava gravitacijsku silu, a tek kada se to desi ova sila dolazi do
izra�aja. U praksi
najbolji primjer za ovu silu predstavljaju repovi
kometa. Naime oni su, iako je komet privu�en ka Suncu, okrenuti od
njega, �to se obja�njava djelovanjem Sun�eva vjetra. Na�elno, gibanje tih
malih
�estica mo�emo usporediti s gibanjem velikih planeta, samo pri tome moramo
uzeti novu
konstantu. To jest, moramo u klasi�noj gravitacijskoj konstanti uzeti u
obzir i utjecaj tlaka Sun�eva zra�enja. Ta je konstanta negativna (�estice
se udaljavaju
od Sunca) i uzima u obzir veli�inu silom zahva�enih �estica. Putanje takvih
�estica su hiperbole konveksne u odnosu na Sunce. Nikola Masla�, <1.2.2004.
|