Odmah na početku
potrebno je naglasiti da se Sunce nikako ne smije
direktno promatrati. Nije
čak preporučljivo gledati golim okom, ali kroz teleskop
ili dalekozor nikako. Koncentrirani snop Sunčevih zraka
će vam gotovo sigurno spaliti neke dijelove oka, a to
se nikako ne može popraviti. Ako vas baš zanima zašto
je tako, probajte staviti dlan u fokus okulara (kada
je točka najmanja), pa ćete vidjeti koliko vas može opeći.
Imajte na umu da je oko mnogo osjetljivije od dlana.
Postoje, naravno, dalekozori i teleskopi prilagođeni
promatranju Sunca, ali oni su opremljeni fiterima koji
propuštaju tek mali dio Sunčeve svjetlosti, tako da nema
opasnosti. Obični teleskopi serijski nemaju ugrađene
filetere za Sunce, ali oni se mogu kupiti odvojeno. Postoje
filteri koji se stavljaju na okular, ali ti filteri nisu
preporučljivi. Postoji mogućnost da, uslijed velike topline
unutar tubusa filter pukne, a tada je vaše oko direktno
izloženo već spomenutom snopu svijetla. Koliko se unutrašnjost
tubusa može zagrijati uvjerili smo se i mi sami.
Naime, za vrijeme promatranja tranzita Merkura preko
Sunčevog diska (koji je trajao nekoliko sati), otopio
se plastični unutrašnji rub leće koju smo koristili za
projekciju.
Nakon
što sam nabrojao što se sve ne smije raditi kod promatranja
Sunca, trebao bi reći što je na kraju
ostalo. Iako postoje dvije metode, amaterima je obično
dostupna samo jedna. Prva metoda je promatranje kroz teleskop koji ima filter
za Sunce postavljen ispred objektiva. Takvi filteri trebaju biti veliki koliko
i objektiv, pa su stoga i dosta skupi. Najskuplji su tzv. H - alpha filteri
koji
su najbolji, ali si ih često astronom amater ne može priuštiti. Taj filter
propušta svijetlost samo jedne odredene valne duljine
(najjače emisijske linije vodika),
a ne cijeli spektar slabijeg intenziteta. Prije je popularna bila Mylar folija,
no ona se danas gotovo i ne koristi. Najpopularnija je
Baader Astrosolar folija koju možete kupiti u raznim
dimenzijama i lako montirati na bilo koji teleskop. Morate
samo napraviti od kartona prsten koji ćete nataknuti
na izlazni otvor tubusa i na njega fiksirati foliju.
Gledanje kroz foliju dat će bijelu sliku Sunca, za razliku
od Mylara koji daje zelenkastu. Fotke snimljene kroz
Baader možete vidjeti u galeriji. Samo za orijentaciju,
A4 komad folije košta oko 25 Eura. Druga
metoda, koja
se
najčešće
i primjenjuje,
je
projiciranje
slike
Sunca
na
zaslon
(ekran) od papira ili kartona, postavljen ispred
okulara. Ta metoda se zove projekcija i njome ćemo se
najviše
pozabaviti
jer je amaterima najpristupačnija.
 |
primjer projekcije kroz
refraktor, sunce je svijetli krug projiciran
na papir iza teleskopa (Mike
Hanlon)
|
|
Da
bi se Sunce moglo promatrati projekcijom potrebno je
samo postaviti nekakav bijeli karton okomito na
optičku os teleskopa. Preporučuje se koristiti teleskop
sa ekvatorskom montažom kako bi bilo lakše pratiti dnevni hod Sunca, ali moguće
je i ručno praćenje altazimutskim teleskopom. Teleskop ne mora imati veliki otvor,
pogotovo ako se ne promatraju nekakvi sitniji detalji. Refraktor od 60 mm zadovoljit
će potrebe amatera. Važno je napomenuti kako treba "ciljati" Sunce.
Ne smijete ga tražiti gledajući kroz finder (tražilicu), već se služite sjenom
svog teleskopa na podu. Zbog zagrijavanja unutar cijevi findera i potencijalne
štete na nitnog križu unutar njega, najbolje
bi
bilo finder
skinuti s teleskopa ili ga nar nekako prekriti i zaštititi. Kada
je
sjena
najmanja,
trebali
bi
vidjeti
i
jednu
svijetlu točku. To znači da ste bilzu. Stavite ruku ispred okulara i pomičite
lagano teleskop
dok vam svijetla točka ne bude u sredini. Ekvatorskim teleskopima Sunce se može
naći i preko deklinacije i rektascenzije, ali za to su potrebni podaci o položaju
Sunca na nebu. Kada je Sunce u vidnom polju teleskopa, postavite karton na željenu
udaljenost i izoštrite sliku. Na izoštrenoj slici će se pojaviti Sunčeve pjege
(ako ih ima taj dan). Za bolju kvalitetu slike potrebno je okolinu zaslona što
više zamračiti. Pjege koje se vide na Sunčevu disku obično se broje jer je njihov
broj direktno vezan sa Sunčevom aktivnošću. Brojanjem dolazimo do tzv. Wolfovog
broja koji je veći što je veća Sunčeva aktivnost. Nešto više o tome možete pročitati
u posebnim člancima.
Vrlo je popularno
svoja promatranja dokumentirati. Za crtanje Sunčeve površine
bit će potrebno fiksirati
zaslon na teleskop okomito na optičku os. Konstrukcija
se ne bi smijela pomicati dok se crta po papiru koji
je pričvršćen na ekran. Treba crtati što preciznije.
To se pogotovo odnosi na veće grupe koje se sastoje od
mnogo sitnih pjega. Poželjno ih je odmah prebrojiti i
zapisati broj, jer bi moglo doći do zabune ako se pjege
prate iz dana u dan. Ako vam preciznost nije najvažnija
nego crtate za vlastiti gušt, crtanje možete obaviti
i na koljenima ili podu. Kako Sunce trenutno izgleda
u bilo kojem trenutku, možete vidjeti ovdje.
Mislav Baloković, < 1.4.2005., 22.9.2005.
