slika venerinih oblaka u ultraljubičastom dijelu spektra (Magellan)

      Venera je stjenovita kugla veličinom slična našem planetu zbog čega je često zovu i Zemljinom sestrom. No, svaka sličnost izmedu Venere i Zemlje time prestaje. Venera pripada grupi unutarnjih, terestričkih ( stjenovitih ) planeta. Ona je tamni, neprijateljski svijet s mnogo vulkana i negostoljubivom atmosferom. Njezina prosječna temperatura je viša od prosječne temperature bilo kojeg drugog planeta Sunčevog sustava.

      Venerina površina se umnogome promijenila tijekom postojanja planeta. Stjenoviti krajolik koji se nalazi na površini posljedica je jake vuklanske aktivnosti koja se i danas nastavlja. Površina obiluje dugačkim tokovima lave, vulkanskim kraterima, te kupolastim i štitastim vulkanima. Dosad je otkriveno 156 velikih vulkana s promjerom vecim od 100 km, gotovo 300 s promjerima izmedu 20 i 100 km, te najmanje 500 skupina manjih vulkana. Više od tri četvrtine Venerine površine čine ravnice koje su uglavnom posljedica djelovanja vulkanskih procesa. Naime, one nastaju izlijevanjem lave na površinu planeta, a sličan proces se nekad zbivao i na Mjesecu, te su tako nastala njegova mora. Zanimljivo je da je tlak na površini planeta 90 puta veći od onog na Zemlji na razini mora. Sam izgled površine je ustanovljen radarskom metodom, jer se površina ne vidi kroz guste Venerine oblake. Najpodrobnije podatke o površini skupio je Magellan, posljednja i najuspješnija Venerina sonda.

      Prije otprilike četiri milijarde godina Zemlja i Venera imale su slične atmosfere. Medutim, dalje se situacija različito razvijala sve do današnjeg stanja. Atmosfera Venere, stotinu puta masivnija od Zemljine, toliko je debela da se s površine planeta ne mogu vidjeti zvijezde. Glavni joj je sastojak ugljicni dioksid, ali u njoj zbog čestih vulkanskih erupcija ima sumporne prašine i kapljica sumporne kiseline.

      Neposredno iznad Venerine površine je jasno područje atmosfere koje se proteže do visine od otprilike 40 km. Iznad toga je debeli, neprekinuti oblacni sloj visine 20 km. Oblaci, koji sadrže prašinu i sumpornu kiselinu, sprječavaju prodiranje Sunčeve svjetlosti do tla, pa je na planetu stalno oblačno. Na vrhu, ponovno je proziran sloj rjede atmosfere debeo oko 20 km.

      Atmosfera ovog stjenovitog planeta kruži vrlo brzo. Fotografije vrhova oblaka u ultraljubicastoj svjetlosti pokazuju da se oblaci gibaju u smjeru zapada te da planet obidu za oko četiri dana. Njihove brzine kretanja dostižu vrijednosti i od 350 km/h. U nižim slojevima atmosfera je mnogo mirnija, pa površinski vjetrovi rijetko dosegnu brzinu od 10 km/h. Zbog velike količine ugljicnog dioksida u Venerinoj atmosferi, taj je planet pravi primjer efekta staklenika, te nas na taj način upozorava što bi se nama jednog dana moglo dogoditi ako ne pripazimo na naš planet.

      Venera, baš kao i Mjesec, pokazuje faze, što znaci da je vidimo u razlicitim stupnjevima osvijetljenosti. Punu Veneru ne možemo vidjeti, jer u trenutku kad je osvijetljena cijela njena strana okrenuta Zemlji, planet skriva Sunce. Krečući se oko Sunca približava nam se i na nebu postaje veća, ali mi pritom vidimo sve manji dio osvijetljene strane.

podaci o Veneri
promjer: 12 104 km
prosjecna udaljenost od Sunca: 108,2 mil.km
brzina u stazi oko Sunca: 35,02 km/s
duljina dana: 117 zemaljskih dana
masa ( Zemlja = 1 ): 0,82
obujam ( Zemlja = 1 ): 0,86
prosjecna gustoca ( voda = 1 ): 5,2
površinska gravitacija ( Zemlja = 1 ): 0,9
prosjecna površinska temperatura: 464°C
broj satelita: 0

Davor Mihaljević, <1.2.2004.