Oznaku f/(neki broj) sigurno ste zamjetili ispod neke amaterske astrofotografije ili na reklami za teleskop. Astronomi često koriste f - broj jer je vrlo koristan i omogućuje kraće pisanje specifikacija opreme. Općenito, f/ je omjer fokalne duljine i promjera otvora nekog teleskopa, fotografskog objektiva ili njihove kombinacije. Da bi se dobio, oboje moraju biti izraženi u istoj mjernoj jedinici. Dakle, ako teleskop ima fokalnu duljinu 1200 mm, a promjer otvora (objektiva) 150 mm, njihovim dijeljenjem dobivamo f/8. Konkretnije, njegova fokalna duljina je 8 puta veća od promjera objektiva.

teleskopi

      Kod teleskopa su se udomaćila dva fotografska pojma: brzi i spori f/. Teleskop s malim f - brojem često se naziva brzim teleskopom, dok je veliki f - broj oznaka sporih teleskopa. Razlog leži u fotografskim objektivima koji imaju fiksnu fokalnu duljinu i promjenjiv promjer otvora. Mijenjanjem promjera otvora pomoću dijafragme (uz konstantnu fokalnu duljinu), mijenja se i f - broj. Sasvim logično, s većim otvorom (dakle manjim f - brojem) fotoaparat brže sakuplja svijetlost jer je sakuplja preko veće površine. Kako to točno funkcionira, objasnit ću kasnije kod fotoaparata. Nekoliko obilježja razlikuje brze od sporih teleskopa. Za teleskop oko f/5 možemo reći da je brz. On će omogućiti široko vidno polje (uz odgovarajući okular), ali i deformacije slike na rubovima. Deformacija uzrokuje izdužavanje zvijezda u crtice i zove se koma, a može se ispraviti dodavanjem tzv. paracorra. Takav teleskop davat će i manje kontrasta jer skuplja više nepotrebnog pozadinskog svijetla. Brzi teleskopi (oko f/13) daju više kontrasta, manje vidno polje i veća povećanja. Zbog toga su pogodniji za promatranje i fotografiranje planeta, a lošiji za veće dubokosvemirske (DSO) objekte. Teleskopi između f/5 i f/13 su pomirba tih dviju strana i predstavljaju teleskope univerzalne upotrebe.

(astro)fotografija

      Ako već niste to od ranije znali, sad znate što točno znači 150 mm, f/8 teleskop. Znači da ima fokalnu duljinu od (8 x 150) 1200 mm. Kod fotografskih objektiva specifikacije se pišu obratno. Ako objektiv ima oznaku 50 mm, f/1.8, to znači da mu je fokalna duljina 50 mm, a maksimalni promjer objektiva (50 / 1.8) 28 mm. Objektivi imaju ugrađenu promjenjivu dijafragmu koja omogućuje da se otvor regulira. Tako se objektiv može staviti i na f/2, f/2.8, f/4, f/5.6, f/8, f/11, f/16 i f/22. Možda vam se čini da su to nasumično odabrani brojevi, ali nisu. Fora je u tome da jedna promjena u f - broju donosi dva puta manje svijetla (i dva puta dužu ekspoziciju u jednakim uvjetima). To ćete lakše uočiti ako navedene f - brojeve kvadriramo (jer se u formuli za površinu kruga radijus kvadrira): njihovi kvadrati iznose redom 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256 i 512. Dakle, svaki slijedeći f - broj sakupi dva puta manje svijetla od prethodnog. Zbog toga jednako svijetlu sliku donosi f/8 uz ekspoziciju od 1/125 sekunde, f/5.6 sa 1/250 sekunde ili f/11 sa 1/60 sekunde ekspozicije na istom filmu. Ni duljine ekspozicije nisu nasumični brojevi, već također slijede skalu na kojoj je svaka slijedeća 2 puta kraća od prethodne: 1, 1/2, 1/4, 1/8, 1/16, 1/30, 1/60, 1/125, 1/250, 1/500, 1/1000 sekunde (i kraće, ovisno o fotoaparatu). Kada počnete fotografirati, često ćete se naći u dilemi koji f - broj i ekspoziciju odabrati. U tom slučaju najbolje je ispucati nekoliko slika s različitim f - brojem i fiksnom ekspozicijom ili obratno - mijenjanje i jednog i drugog moglo bi biti vrlo zbunjujuće. Više o tome pročitajte u drugim člancima (najjednostavnije tehnike).

      Kada bi nekog iskusnijeg fotografa pitali da između 35 mm, f/1.4 i 180 mm, f/2 objektiva izabere onaj brži, on bi uzeo 35 milimetarski. No, hoće li njime "brže" dobiti slike tamnijih objekata na nebu? Neće. Za fotografiranje tamnih nebeskih objekata puno je bitniji promjer nego brzina objektiva. Dok 35 mm objektiv ima promjer od 25 mm, 180 mm objektiv ima 64 mm promjera, tako da u istom vremenskom intervalu može skupiti više svijetla i uhvatiti tamnije objekte. Ovo je tipični izvor nesporazuma između fotografa i astronoma. Za fotografa je bitna fokalna duljina jer ona daje povećanje tj. veličinu slike na filmu, a za astrofotografa je bitan promjer objektiva jer veći objektiv može snimiti tamnije objekte. Tako ćete ispod slika slikanih samo s fotićem i objektivom vidjeti oznake objektiva "50 mm, f/2" što znači da objektiv ima 50 mm fokalne duljine. Za razliku od toga, astrofotke slikane kroz teleskop rijetko će imati navedenu fokalnu duljinu, ali će imati istaknut promjer objektiva i f - broj. Jest zbunjujuće, ali tako stvari stoje i pretpostavljam da se neće tako skoro mijenjati.

      Naprednije tehnike astrofotografije donose i kompliciranje oko f - broja. Kod prime focus astrofotografije (gdje je objektiv zamijenjen teleskopom), fokalna duljina sustava je jednaka fokalnoj duljini teleskopa, a i f - broj ostaje isti. Kod ostalih metoda f - broj se izračunava iz raznih formula, ali njegovo značenje ostaje isto: on je omjer fokalne duljine i promjera otvora. Nemojte se iznenaditi ako vidite da je netko na istom teleskopu dobio više različitih f - brojeva. On se može promijeniti dodacima kao što su focal reducer i tele - extender koji mijenjaju fokalnu duljinu sutava, a i promjenom položaja nekih optičkih elemenata u složenijem sustavu. Više o formulama i slaganju tih sustava pročitajte u člancima koji opisuju pojedine naprednije metode.

Mislav Baloković, 27.12.2004.