Oznaku f/(neki broj) sigurno ste zamjetili ispod neke
amaterske astrofotografije ili na reklami za teleskop. Astronomi
često koriste f - broj jer je vrlo koristan i omogućuje kraće
pisanje specifikacija opreme. Općenito, f/ je omjer fokalne duljine
i promjera otvora nekog teleskopa, fotografskog objektiva ili
njihove kombinacije. Da bi se dobio, oboje moraju biti izraženi
u istoj mjernoj jedinici. Dakle, ako teleskop ima fokalnu duljinu
1200 mm, a promjer otvora (objektiva) 150 mm, njihovim dijeljenjem
dobivamo f/8. Konkretnije, njegova fokalna duljina je 8 puta
veća od promjera objektiva.
teleskopi
Kod teleskopa su se udomaćila dva fotografska
pojma: brzi i spori f/. Teleskop s malim f - brojem često se
naziva brzim teleskopom,
dok je veliki f - broj oznaka sporih teleskopa. Razlog leži u
fotografskim objektivima koji imaju fiksnu fokalnu duljinu i
promjenjiv promjer otvora. Mijenjanjem promjera otvora pomoću
dijafragme (uz konstantnu fokalnu duljinu), mijenja se i f -
broj. Sasvim logično, s većim otvorom (dakle manjim f - brojem)
fotoaparat brže sakuplja svijetlost jer je sakuplja preko veće
površine. Kako to točno funkcionira, objasnit ću kasnije kod
fotoaparata. Nekoliko obilježja razlikuje brze od sporih teleskopa.
Za teleskop oko f/5 možemo reći da je brz. On će omogućiti široko
vidno polje (uz odgovarajući okular), ali i deformacije slike
na rubovima. Deformacija uzrokuje izdužavanje zvijezda u crtice
i zove se koma, a može se ispraviti dodavanjem tzv. paracorra.
Takav teleskop davat će i manje kontrasta jer skuplja više nepotrebnog
pozadinskog svijetla. Brzi teleskopi (oko f/13) daju više kontrasta,
manje vidno polje i veća povećanja. Zbog toga su pogodniji za
promatranje i fotografiranje planeta, a lošiji za veće dubokosvemirske
(DSO) objekte. Teleskopi između f/5 i f/13 su pomirba tih dviju
strana i predstavljaju teleskope univerzalne upotrebe.
(astro)fotografija
Ako već niste to od ranije znali, sad
znate što točno znači 150 mm, f/8 teleskop. Znači da ima fokalnu
duljinu od (8 x 150)
1200 mm. Kod fotografskih objektiva specifikacije se pišu obratno.
Ako objektiv ima oznaku 50 mm, f/1.8, to znači da mu je fokalna
duljina 50 mm, a maksimalni promjer objektiva (50 / 1.8) 28 mm.
Objektivi imaju ugrađenu promjenjivu dijafragmu koja omogućuje
da se otvor regulira. Tako se objektiv može staviti i na f/2,
f/2.8, f/4, f/5.6, f/8, f/11, f/16 i f/22. Možda vam se čini
da su to nasumično odabrani brojevi, ali nisu. Fora je u tome
da jedna promjena u f - broju donosi dva puta manje svijetla
(i dva puta dužu ekspoziciju u jednakim uvjetima). To ćete lakše
uočiti ako navedene f - brojeve kvadriramo (jer se u formuli
za površinu kruga radijus kvadrira): njihovi kvadrati iznose
redom 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256 i 512. Dakle, svaki slijedeći
f - broj sakupi dva puta manje svijetla od prethodnog. Zbog toga
jednako svijetlu sliku donosi f/8 uz ekspoziciju od 1/125 sekunde,
f/5.6 sa 1/250 sekunde ili f/11 sa 1/60 sekunde ekspozicije na
istom filmu. Ni duljine ekspozicije nisu nasumični brojevi, već
također slijede skalu na kojoj je svaka slijedeća 2 puta kraća
od prethodne: 1, 1/2, 1/4, 1/8, 1/16, 1/30, 1/60, 1/125, 1/250,
1/500, 1/1000 sekunde (i kraće, ovisno o fotoaparatu). Kada počnete
fotografirati, često ćete se naći u dilemi koji f - broj i ekspoziciju
odabrati. U tom slučaju najbolje je ispucati nekoliko slika s
različitim f - brojem i fiksnom ekspozicijom ili obratno - mijenjanje
i jednog i drugog moglo bi biti vrlo zbunjujuće. Više o tome
pročitajte u drugim člancima (najjednostavnije tehnike).
f/2
|
f/2.8
|
f/4
|
f/5.6
|
f/8
|
f/11
|
f/16
|
f/22
|
1/250
|
1/125
|
1/60
|
1/30
|
1/16
|
1/8
|
1/4
|
1/2
|
|
f - brojevi i ekspozicije
(u dijelovima sekunde) koji će vam dati jednako
svijetlu sliku na istom
filmu; tablica vrijedi i ako se ekspozicije
pomiču lijevo ili desno u slijedu spomenutom
u gornjem tekstu |
|
Kada bi nekog iskusnijeg fotografa pitali da između 35 mm,
f/1.4 i 180 mm, f/2 objektiva izabere onaj brži, on bi uzeo 35
milimetarski. No, hoće li njime "brže" dobiti slike tamnijih
objekata na nebu? Neće. Za fotografiranje tamnih nebeskih objekata
puno je bitniji promjer nego brzina objektiva. Dok 35 mm objektiv
ima promjer od 25 mm, 180 mm objektiv ima 64 mm promjera, tako
da u istom vremenskom intervalu može skupiti više svijetla i
uhvatiti tamnije objekte. Ovo je tipični izvor nesporazuma
između fotografa i astronoma. Za fotografa je bitna fokalna duljina
jer ona daje povećanje tj. veličinu slike na filmu, a za astrofotografa
je bitan promjer objektiva jer veći objektiv može snimiti tamnije
objekte. Tako ćete ispod slika slikanih samo s fotićem i objektivom
vidjeti oznake objektiva "50 mm, f/2" što znači da objektiv ima
50 mm fokalne duljine. Za razliku od toga, astrofotke slikane
kroz teleskop rijetko će imati navedenu fokalnu duljinu, ali
će imati istaknut promjer objektiva i f - broj. Jest zbunjujuće,
ali tako stvari stoje i pretpostavljam da se neće tako skoro
mijenjati.
Naprednije tehnike astrofotografije donose i kompliciranje
oko f - broja. Kod prime focus astrofotografije (gdje je objektiv
zamijenjen teleskopom), fokalna duljina sustava je jednaka fokalnoj
duljini teleskopa, a i f - broj ostaje isti. Kod ostalih metoda
f - broj se izračunava iz raznih formula, ali njegovo značenje
ostaje isto: on je omjer fokalne duljine i promjera otvora. Nemojte
se iznenaditi ako vidite da je netko na istom teleskopu dobio
više različitih f - brojeva. On se može promijeniti dodacima
kao što su focal reducer i tele - extender koji mijenjaju fokalnu
duljinu sutava, a i promjenom položaja nekih optičkih elemenata
u složenijem sustavu. Više o formulama i slaganju tih sustava
pročitajte u člancima koji opisuju pojedine naprednije metode.
Mislav Baloković, 27.12.2004.
|