NGC katalog danas koristimo kao jedan
od osnovnih kataloga nebeskih objekata. Prihvaćamo ga kao bazu
po kojoj identificiramo objekte, ravnajući se prema njihovim
brojevima kao imenima. Za većinu objekata kataloga, njegova NGC
oznaka je ekvivalent imena. Najnovija revizija NGC kataloga,
koji je
kasnije nadopunjen sa dva IC kataloga sadrži 13 993 objekta,
a napravio ju je 2001. Wolfgang Steinecke. Dan danas astronomi
amateri bave se ispravljanjem grešaka napravljenih u originalu,
a i u kasnijim revizijama. Jedan od takvih aktivnih projekata
možete naći na stranicama NGC/IC
Projecta.
Početak ovog kataloga mnogi vide u Messierovom
katalogu, kojeg je 1781. objavio
francuski astronom i lovac na komete, Charles Messier. Taj katalog sadržavao
je 103 (kasnije je dodano još 7) objekata za koje se znalo da nisu kometi.
William Herschel je 1802. objavio svoj katalog sa oko 2500
objekata, a 1863. je njegov
sin John objavio prvi General Catalogue sa 5096 objekata. Nakon toga na scenu
stupa J.L.E. Dreyer, tvorac originalnog NGCa. On je kao pomoćnik Lorda Rossea
imao priliku koristiti 1.8 metarski teleskop zvan Leviathan of Parsons,
tada najveći na svijetu.
|
rekonstrukcija (s originalnim
zidovima) 1.8 metarskog teleskopa u blizini dvorca
birr, u dreyerovo vrijeme najvećeg teleskopa na svijetu
(dr. Harold Corwin)
|
|
|
skica galaksije poznate kao
whirlpool galaxy, m51 ili ngc 5194 iz travnja 1845.
(Lord Rosse)
|
|
Radeći na otkrivanju novih, te pozicioniranjem
i istraživanjem starih objekata, Dreyer je sakupio podatke o
oko 1000 objekata
koje je kanio izdati kao dodatak
Herschelovom GC katalogu. No, Royal Astronomical Society dao mu je zadatak
izdavanja potpuno novog kataloga. Pošto je od 1882. godine radio kao direktor
zastarjelog
i slabo financiranog observatorija u Armaghu, Dreyer je sakupio podatke o
7840 maglica, skupova i galaksija (ili njihovih dijelova)
i 1888. izdao New General
Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars (NGC). Kasnije je u dva navrata
nadupunio katalog, tako da je ukupni broj objavljenih objekata bio 13 226.
Zanimljivo je
da je od svih tih objekata sam Dreyer otkrio samo 18, od kojih su tri već
ranije katalogizirana. Njegovi poslodavci iz mladih dana,
Lord Rosse (William Parsons)
i njegov sin Lawrence otkrili su ukupno 216 galaksija, 15 dijelova galaksija
i 2 maglice. Ostali objekti otkriveni su ranije ili su ih otkrili drugi astronomi.
Dreyer ih je poredao po porastu rektascenzije. Nakon Dreyera katalogom su se bavili mnogi, a služene revizije
izdali su Jack Sulenic i William Tifft (1977.), Roger Sinnot
(1998.), te Wolfgang Steinecke
(2001.). Iako katalog još uvijek ima pogrešaka, kako on danas izgleda možete
vidjeti na ovim stranicama: (link), (link).
j. l. e. dreyer - lik i djelo
|
john louis emil dreyer - tvorac
ngc kataloga
|
|
John Louis Emil Dreyer rođen je 13.2.1852.
godine u obitelji oca Johna Christophera Dreyera. Školu je završio
u Nizozemskoj,
točnije u rodnom gradu Copenhagenu. 1874. godine prihvatio je
ponudu za posao asistenta Lorda Rossea na velikom Leviathanu -
teleskopu od 6 stopa (72 inča ili 1.8 metara) izgrađenom u blizini
dvorca Birr u Engleskoj. Tada je to bio najveći teleskop
na svijetu. Iduće godine oženio se Katherine Tuthill of Kilmore,
s kojom je kasnije imao tri sina i kćer. Ovdje se bavio pregledom
starih i traženjem novih skupova, maglica i galaksija (makar
su tada to bile "spiralne maglice", jer je Hubble tek kasnije
otkrio da se radi o galaksijama), sve dok nije prebačen na Dunsink
Observatory (Dublin), a zatim i na observatorij u Armaghu, gdje
je postavljen za direktora. Zbog zastarjelosti instrumenata i
nedostatka novca, Dreyer se prestao baviti astrometrijom nebeskih
objekata i počeo je raditi na katalogiziranju onih koje je ranije
promatrao. Tako je nastalo njegovo životno djelo koje danas znamo
kao NGC (New General Catalogue of Nebulae and Clusters of
Stars).
Osim tog kataloga, koji je kasnije dopunio i sa dva IC (Index
Catalogue) kataloga 1895. i 1908. godine, Dreyer je pisao
biografiju svog sunarodnjaka, Tycha Brachea. Kasnije je svom
opusu dodao
i 15 svezaka kompletnog opusa Tycha Brachea, te knjigu The
History of the Planetary System from Thales to Kepler, koja
je postala klasik povijesne astronomije. 1916. godine dobio je
Zlatnu medalju
Royal Astronomical Societyja, a od 1923. do 1925. bio je i predsjednik
tog društva. Umro je 14.9.1926. u Oxfordu, u 74-toj godini života.
U njegovu čast je 1970. Mjesečev krater promjera 61 km (na koordinatama
10.0 N, 96.9 E) imenovan Dreyer.
Mislav Baloković, 13.2.2005. |