O
va�nosti teleskopa u
astronomskom svijetu ne moram ni govoriti. Zamislite samo astronomiju
bez tih divnih naprava. Bili bi, kao davno u pro�losti, ograni�eni
na promatranje golim okom i nikad ne bi imali prilike zaviriti
u svemirske dubine koje skrivaju toliko prekrasnih objekata.
Razvoj astronomije naprosto se ne mo�e zamisliti bez teleskopa.
Uporabu teleskopa u astronomske svrhe mo�emo zahvaliti Galileu
Galileiu koji je me�u prvima teleskop usmjerio u nebo. Njegov
teleskop nije bio ono �to su teleskopi danas: sofisticirane
naprave savr�ene optike, kontrolirane kompjuterima i sustavima
visoke tehnologije. To je bila cijev sa dvije le�e. Doslovno.
Teleskopi su u to vrijeme (17. stolje�e) bili drvene ili metalne
cjev�ice na �ije su se krajeve stavljale le�e raznih veli�ina.
Koristili su se uglavnom za navigaciju, odnosno snala�enje
u prostoru. Galileo je, nakon �to je dobio teleskop iz Nizozemske,
uperio napravu u nebo, u nadi da �e mu razjasniti neke astronomske
pojave. Istim teleskopom je po prvi puta vidio �etiri najve�a
Jupiterova satelita,
koji su po njemu nazvani Galileanskim.
Teleskop o kojem govorimo je najjednostavniji refraktor.
Tako se zove zbog toga �to lomi svijetlost kroz svoje le�e. Ve� sam spomenuo
da se sastoji od cijevi na �ijim se suprotnim stranama nalaze dvije le�e.
Ve�a le�a naziva se objektiv i
ona slu�i za sakupljanje i fokusiranje svijetlosti. Njoj nasuprot nalazi se okular,
na koji se stavlja oko i koji daje pove�anje.
Pove�anje je zapravo omjer fokalnih
duljina objektiva i okulara. Fokalna (ili �ari�na) duljina le�e je udaljenost
njenog fokusa od same le�e. Dakle, ako je fokus objektiva 1000 mm daleko od
le�e, a okular ima fokalnu duljinu 10 mm, teleskop �e dati pove�anje od 100
puta. Da
bi slika onoga �to promatramo kroz teleskop bila jasna i o�tra, potrebno je
fokusiranje. Kod novijih teleskopa (mla�ih od 100 godina) le�e okulara mogu
se mijenjati,
a zbog toga �to imaju razli�ite fokalne duljine (da bi davale razli�ita pove�anja),
kod svake zamjene potrebno je ponovno fokusiranje. To se radi pomi�nim fokuserom koji
se mo�e izvla�iti i uvla�iti u glavnu cijev teleskopa. Va�no je naglasiti da
pove�anje nije glavni cilj teleskopa. Prvi teleskopi mogli su dati veliko pove�anje,
ali slika je u njima bila u�asno mutna. Ono �to je kod teleskopa puno va�nije
je njegova sposobnost sakupljanja svijetla. To zna�i da je bolje da povr�ina
objektiva bude �to ve�a, tako da na nju pada �to vi�e svijetla. �to je objektiv
ve�i, on mo�e sakupiti vi�e svijetla i dati svijetliju i o�triju sliku. U pravilu
se mogu�nost dobrog pove�anja pove�ava sa veli�inom objektiva. Dakle, mali
teleskop sa objektivom od 60 mm pri pove�anju od 300 puta �e dati sliku koja
je neupotrebljiva
za gledanje, no takvo pove�anje �e biti podno�ljivo na velikom teleskopu. Teoretsko
pravilo je da teleskop mo�e podnijeti pove�anje od 50 puta za svaki in� (cca.
2.5 cm) promjera objektiva. Promjer objektiva je najva�nije obilje�je teleskopa.
Pitate se za�to je toliko va�an veliki promjer? Odgovor je jednostavan: on
odre�uje koliko svijetla teleskop mo�e sakupiti, koliko mo�e podnijeti pove�anje
i kolika
mu je rezolucija. Mo� sakupljanja svijetla iznimno je va�na jer ve�i teleskopi
mogu vidjeti tamnije objekte. Analogija tome je ovo: gledajte nebo prvo s oba
oka, a onda samo sa jednim. Logi�no je da manje zvijezda vidite
kad gledate jednim okom. To je zato �to je povr�ina kojom primate svijetlost
manja kada gledate jednim okom, pa stoga svijetlost nekih tamnijih zvijezda
ne mo�ete uhvatiti. Va�a zjenica je zapravo maleni objektiv. Danas najve�i
teleskopi
imaju objektive kojima skupe oko milijardu puta vi�e svijetlosti nego ljudsko
oko.
 |
 |
|
|
Ve� sam spomenuo da su prvi teleskopi bili najobi�niji refraktori.
Refraktori su svi teleskopi koji koriste le�e. Ima ih vi�e vrsta, a ima i kombinacija
sa drugom glavnom vrstom, reflektorima.
Reflektori su teleskopi koji umjesto objektiva imaju jedno ili vi�e zrcala.
Oni dakle ne lome svijetlost, nego je reflektiraju. Takva su zrcala zakrivljena
i
fokusiraju svijetlost u neku to�ku (fokus) koji se nalazi ispred zrcala.
Najjednostaviniji reflektori su tzv. Newtonski. Oni imaju jedno veliko
zrcalo pomo�u kojeg sakupljaju
i fokusiraju svijetlo, jedno pomo�no (sekundarno) ravno zrcalo koje skre�e
fokusiranu svjetlost u fokuser i objektiv. Kod amaterskih teleskopa fokuser
s objektivom
nalazi se sa strane i na prednjem dijelu teleskopa. Takvi su teleskopi
obi�no malo du�i, jer je fokalna duljina va�na za dobro pove�anje. Druga
vrsta reflektora
su katadioptrici. Oni su, za razliku od Newtonskih reflektora, �kratki
i debeli�. Katadioptrici imaju dva zakrivljena zrcala, a objektiv im se
nalazi
iza glavnog
zrcala. Da bi svjetlost do�la do objektiva, glavno zrcalo u sredini mora
imati rupu. Takvi teleskopi obi�no nemaju fokusere, nego se o�trina slike
pove�ava
pomicanjem glavnog zrcala naprijed i nazad. Ovakva konfiguracija opti�kog
sustava naziva se Cassegraineovom, po �ovjeku koji ju je osmislio. To �to
su Cassegraineovi
teleskopi kratki, ne zna�i da imaju malene fokalne duljine; kod njih fokalnu
duljinu daju oba zrcala. Tako jedan Cassegrain mo�e imati fokalnu duljinu
kao Newton od 1500 mm, a da ne bude dulji od 500 mm. Danas se Cassegraineovi
teleskopi
naj�es�e kombiniraju sa jo� dva opi�ka sistema, Maksutovim i Schmidtovim.
Maksutov - Cassegrain ima ispred sekundarnog zrcala jo� jedan opti�ki element
- korektivnu
meniskus le�u. Ona sa unutranje strane dr�i sekundarno zrcalo. Sli�nu konfiguraciju
imaju i Schmidt - Cassegraineovi teleskopi (popularno
SCTovi). Od pretohodnog tipa razlikuju se po Schmidtovoj korektivnoj plo�i,
koja se tako�er stavlja kao prvi opti�ki element, a na sredini s unutarnje
strane
dr�i sekundarno zrcalo. Ovakvi su teleskopi vrlo dobri za astrofotografiju,
a danas su naj�e��e kompjuterizirani i stoga amaterima vrlo skupi. O dana�njim
amaterskim teleskopima postoji poseban �lanak: amaterski teleskopi. Teleskope
sam ve� podijelio prema njihovoj gra�i, no treba ih podijeliti
i prema namjeni. Danas najve�i teleskopi koriste se isklju�ivo
u znanstvene svrhe. Manje teleskope uglavnom posjeduju astronomi
amateri u svrhu promatranja ili astrofotografije. No, nije
uvijek bilo tako. Na po�etku nije bilo teleskopa s promjerima
10 metara, koje si amateri (kojih, dodu�e, onda nije ni bilo)
ne mogu priu�titi. No, kako su s vremenom znanstveni teleskopi
postajali sve ve�i i ve�i, na dohvat amaterima ostali su samo
manji teleskopi. Tu dolazimo do podjele na znanstvene i amaterske
teleskope. Znanstveni su se po�eli �iriti u promjeru, a amaterski
su i�li prema tome da budu �to jeftiniji i dostupniji amaterima.
Danas pak, glavnu ulogu igra tehnologija. Kod velikih teleskopa
javljaju se robotizirani sustavi, ccd
kamere i interferometrija,
a kod amaterskih tzv. go - to i amaterska ccd astrofotografija.
Vi�e o tome saznajte u zasebnim �lancima.
Mislav Balokovi�, < 1.4.2004. |