Ovogodišnji veliki JSP definitivno je obilježilo loše vrijeme. U nadi da se zle slutnje o lošem vremenu ipak neće ostvariti, krenuli smo iz Zagreba u petak oko 6 sati. U Damirov auto smo se nagurali Antonija, Vjeko, Damir i ja zajedno s Damirovim tatom koji nas je vozio. Plan je bio da Vjeku prebacimo Izidoru s kojim smo se trebali naći ispred autoputa. No, usprkos hrpi stvari koje je Izidor nosio u autu, odlučili smo se svi prebaciti u njegov auto tako da nemoramo ići sa dva. To je značilo da je Izidorovu liniju i zvučnike treblo nositi na krilu jer je gepek bio pun. Kad smo se još svi posjedali unutra, auto je skoro dodirivao pod. Autoput smo ipak prošli bez problema, ali zanimljivo je bilo slušati kako svako malo udaramo o neki kamen na strašno uništenom makadamu do Japetića.

damir, mislav (u vjekinoj jakni) i izidor pred planinarskim domom na japetiću (Antonija Oklopčić)

      Gore smo došli oko pola devet. Tu su već bili članovi ADIja (Bobo d`prezident, njegova cura, Luka, Marko) s internacionalnim gostima iz Srbije i Crne Gore te Makedonije. Bilo je tu i društva iz Valpova i Karlovca, a kasnije i ostalih dijelova Hrvatske. Ove godine bilo nas je puno iz mlađe generacije - osim nas petero iz Izidorovog auta, bile su tu i Maja Hren i Diana Vrbanec. Od nas sedmero, pet ili šest budućih fizičara... Ugodnom društvu u kojem smo proveli cijelu večer pridružio se i nekoliko godina stariji Andrija Ersek.

      Vrijeme nam, nažalost, nije bilo naklonjeno tako da smo većinu vremena proveli uz pivu ili sokiće koje je sponzorirala Jamnica na dekici koju smo si rasprostrli na parkingu iznad doma. Oko 1 u noći se malo razvedrilo, pa je Andrija izvukao iz auta svoj 6" dob da malo promatramo. Po parkingu je niknulo još par teleskopa kraj kojih su ljudi pokušavali iskoristiti malo vedrog neba. Ja sam odmah zaskočio teleskop i nisam ga puštao dok nismo odlučili otići malo se zagrijati u dom. Tražio sam uglavnom Messiere i neke sjajne i zgodne NGCove, ali nitko od gomile budućih fizičara nije baš bio impresioniran hrpom zvijezdica i razmazanim mrljicama... Izidor je čak rekao da ni E.T. Cluster (NGC457 u Cassiopei) nije posebno fora. Promatranje smo završili jednim strašno lošim pogledom na Orionovu maglicu.

      Nakon puno premišljanja "ostati ili ne ostati i na sutrašnjem dijelu partyja", svi smo se opet potrpali u auto i oko 6 ujutro krenuli doma. Antonija i ja smo zapravo kanili ostati, ali su sve sobe bile zaključane tako da nismo imali gdje spavati. Budući da smo se vozili odmah iza Andrije (s Dijanom i Majom), imali smo unikatnu priliku gledati kako im otpada ratkapa i bježi na livadu kraj ceste. Nakon što je Vjeko junački otišao po nju i pritom se poskliznuo i pao na dupe, ratkapa je sretno vraćena vlasniku. Vjeko je ruke oprao skupljajući rosu s auta.

      Drugi dan Japetića protekao je u šetnji šumom, uživanju u prekrasnoj prirodi, dobrom društvu i dobroj hrani, kako saznajemo od onih koji su ostali. Vrijeme se nije popravilo tako da opet nije bilo promatranja, a ni prilike da se testira nova oprema koju je Zlatko Ciganj donio iz Rijeke. No, budući da je ovaj JSP privukao ljude iz raznih dijelova države, a i šire, bilo bi lijepo da se ovakav party ponovi slijedeće godine, samo da vrijeme bude bolje.

Mislav Baloković, 22.9.2005.