Neki ljudi vole plavuše, a neki brinete. Neki vole ćevape, a drugi kiselo zelje. Ja volim DSOe, a manje planete. Do jučer barem. Slijedi hvalospjev promatranju Saturna i nekih zimskih DSOa kroz kristalno jasnu atmosferu.

      Već jako dugo nismo ništa promatrali, a to je kao što svaki amater zna - strahovito frustrirajuće. Razlog te neaktivnosti su bili oblaci, oblaci, zli oblaci! Nemojte misliti da bi nas samo hladno vrijeme moglo spriječiti u promatranju. Naime, mišljenja smo da mala upala pluća i nije neki veći problem, ako se sjetimo da su neki i umirali za astronomiju. Promatrali smo sa krova mog nebodera (Božidarevićeva 7). Bertu (6" dob) odnio sam na krov par sati ranije da se prilagodi na hladan zrak (negdje oko -5°C). U 18.30 h su na scenu stupili Mislav i Maslać sa neizmjernom željom da napokon prislone svoj vidni organ na Bertin otvor (vrlo loša šala...). Moram odmah naglasiti da je atmosfera bila upravo fascinantno bistra (sigurno jedna od najstabilnijih kroz koju sam ikada promatrao). To je posebno došlo do izražaja pri promatranju Saturna. No, idemo po redu.

      Odlučili smo se fokusirati na zimske Messiere oko Oriona. Svi su mi viđeni objekti bili stari znanci, ali zbog jakog osvjetljenja centra grada nije bilo nade tražiti neke teže objekte. Prvi je na popisu bio M79, kuglasti skup u Lepusu (Zecu) kojemu se vidio samo mali i srednje tamni nukleus. Na visini od samo 15° (duboko u jakom svjetlosnom zagađenju) bili smo iznenađeni da se uopće vidi. Dva otvorena skupa M46 i M47, makar blizu na nebu, dramatično su se razlikovala. Dok je M47 velik i raspršen, a u njemu se nalaze relativno sjajne zvijezde, one unutar M46 su tamne, a bez averted visiona (aka indirektno promatranje) vidi se samo nekoliko nezanimljivih zvijezda. M93 je izgledao kao tipičan mali, kompaktni otvoreni skup sa jednom dominirajućom zvijezdom i gustim poljem tamnih okolnih zvijezda. Vidjeli smo i veliki M41 koji se ističe brojnim sjajnim zvijezdama koje zauzimaju skoro cijelo vidno polje pri povećanju od 46x (kod promatranja DSOa većinom smo koristili ovu leću). Promatrajući M50 jako mi je zanimljiv bio čudan izgled ovog otvorenog skupa. Naime skup kao da ima gusti nukleus pun sjajnih zvijezda i rjeđi halo koji je samo poškropljen većinom tamnijim zvijezdama. Promatrali smo i M48 koji izgleda kao mreža isprepletenih niti zvijezda.

      Saturn - riječi stvarno nemogu opisati moje oduševljenje jučerašnjim promatranjem Saturna. Saturn sam promatrao već mnoOogo puta, ali ovako jasnu i detaljnu sliku nikada nisam vidio. Prstenovi, koji su trenutno vrlo dobro položeni, bili su oštro definirani kao i rub diska. Cassinijeva pukotina bila je vidljiva skoro cijelim tokom prstenova. Vanjski A prsten je bio očito tamniji od unutarnjeg B prstena. Prstenovi su projicirali oštru crnu sjenu na disk planeta. Sjena je doprinjela vrlo izraženom 3D efektu. Sam disk je uz standardnu bjelkasto - žučkastu boju pokazao i jedan svijetliji pojas. Oko Saturna se naziralo sedam točkica. Osim sjajnog Titana nisam znao promatramo li zvijezde, mjesece ili oboje. Kasnija analiza (Cartes du Ciel) utvrdila je da su 4 od njih mjeseci, a ostalo pozadinske zvijezde. Svi ovi viđeni detalji samo potvrđuju važnost stabilne atmosfere kod promatranja planeta. Oko 8.30 na zapadu je iznad Maksimirske šume počeo izlaziti potpuno ljubičasti Mjesec. Osim promatranja ispucali smo par slika, što neba, što svjetla velegrada.

(kliknite za veću sliku)

Mario Pallua, 10.2.2004.