|
jedna od novijih slika saturna
napravljena od kombinacije raznih fotografija slikanih
kroz uskopojasne filtere (Cassini)
|
|
Saturn je jedan od
intrigantnijih planeta Sunčevog sustava, posebice zbog svojih
specifičnih prstenova. Posjeduje i, koliko je dosada
poznato, najviše satelita. Nije puno manji od Jupitera i do njega
je došlo tek par letjelica. Saturn je šesti planet od Sunca i
drugi najveći planet u našem Sunčevom sustavu. Saturn je jedini
planet u Sunčevom sustavu, kao što je gore već navedeno, koji
ima toliko izražene ili barem vidljive prstene, što ga čini zanimljivijim.
Osim njega prstenove posjeduju još i Jupiter, Uran i Neptun,
ali ni približno toliko velike i vidljive. Gledan kroz teleskop
Saturn može prikazati svoje prstenove, a i ne mora. Kako se Saturn
okreće oko Sunca i kako ga mi prolazimo i promatramo iz drukčijih
kuteva tako ni prstenovi nisu uvijek vidljivi, ovisno u kojem
položaju se nalazi prema nama (ako se nalazimo okomito s ravninom
u kojoj leže prstenovi tj. okomito sa Saturnovim ekvatorom, nećemo
ih vidjeti).
Prstenovi leže u ravnini Saturnovog
ekvatora i podijeljeni su u grupe (A, B, C, D, E, F, G). U njima
je 1675. Giovanni Cassini otkrio takozvane "rupe" od
kojih se najbolje vidi ona koja razdvaja A i B prstene. Prema
njemu je
ta rupa
između A i B prstena nazvana Cassinijevom divizijom (pukotinom).
Johann Encke je 1837. također otkrio jednu rupu u A prstenu koja
dijeli taj prsten na dva djela, te ja ta rupa dobila ime po njemu.
Prsteni su najvjerojatnije sastavljeni od komada leda (veličine
ledenjaka ili veće) i prašine koju je zarobila Saturnova gravitacija.
Postanak prstenova je nepoznat tj. nepotpun. Pretpostavlja se
da su to ostaci većeg mjeseca koji je bio uništen udarima meteorida
i kometa ili satelita koji se nije uspio formirati jer ušao u
granicu koja se naziva Rocheova (granica u kojoj planetska gravitacija
jednostavno rastrga veće komade poput satelita zbog određenih
sila). Dimenzije prstena su možda velike u promjeru (250 000
km), ali su zato debeli nešto manje od jednog kilometra. Također,
moguće je da se u bližim dijelovima prstena kreću još neotkriveni
Saturnovi sateliti. Postoji još takozvanih pukotina u prstenima
koji su dobili imena po znanstvenicima koji su ih otkrili ili
promatrali Saturn, neke od njih su Guerinova, Maxwellova, Huygnesova
i Keelerova divizija. Na same prstenove ne utječe samo Saturnova
gravitacija već i njegovi unutarnji (bliži) sateliti. Jedni od
značajnijih su Prometej i Pandora koji su zbog svog specifičnog
učinka na prstenove dobili ime "sateliti-pastiri".
U jednoj rupi u prstenovima koja je nazvana Enckeova pukotina
orbitira jedan
mali satelit imena Pan koji je velik svega 20 km u dijametru,
ali održava tu pukotinu širine 240 km. Prstenovi su najviše istraženi
letjelicama Voyager 1 i 2, te Pioneer 11 koje su nam poklonile
mnogo slika i zanimljivog materijala za istraživanje. Za neke
prstenove se nije ni znalo da postoje dok ih nisu otkrile letjelice.
Saturn ima ekvatorijalni promjer 119 300 km. Od
Sunca je udaljen prosječno 9.54 astronomskih jedinica, a teži
5.685 x 1026 kg. Najviše su ga promatrali Galileo Galilei, Christian
Huygenes
i Giovani Cassini. Uglavnom sve što znamo o Saturnu saznali smo
od sonda Voyager tijekom njihovih istraživanja 1980 i 1981. Saturn
je vidljivo spljošten na polovima što je posljedica njegove brze
vrtnje oko samog sebe. Njegov dan traje oko 14 sati manje nego
zemljin, dakle 10 sati i 39 minuta. Da učini puni krug oko Sunca
treba mu 29.5 Zemaljskih godina. Saturn je građen slično kao
i Jupiter, ali od 75% vodika i 25% helija, te metana, amonijaka
i kamenja i vode u tragovima. Jezgra Saturna je građena slično
poput Jupiterove, dakle od sloja tekućeg vodika u metalnom stanju
i krutog dijela. Saturn ima veću jezgru od Jupitera. Saturnova
atmosfera je i malo drukčija nego Jupiterova po tome što je deblja
i u njoj pušu brži vjetrovi. Saturn je najrjeđi poznati planet,
naime ima gustoću 30% manju nego voda (to znači da je na primjer,
veličine jabuke, mogao bi plutati u posudi pune vode). U teleskopu
se vidi kao žuti krug sa prstenom i prilično je spljošten gledan
u okularu. Ta spljoštenost nije samo vizualna nego realna - zapravo
je Saturn najspljošteniji planet u Sunčevom sustavu. Razlog
toga
je njegova ogromna brzina rotacije, već gore navedeno, i njegovo
gotovo tekuće stanje. Drugi razlog je raspored mase na Saturnovoj
površini, a ne brzina rotacije jer se Jupiter rotira brže nego
Saturn. Naime, Saturnov ekvator se ne rotira jednakom brzinom
kao i njegovi polovi tj. brzina njegove rotacije na polovima
je sporija nego na ekvatoru. Na Saturnu, tj. u njegovoj atmosferi
pušu enormno brzi vjetrovi koji na ekvatoru dostižu i brzinu
od čak 500 m/s (metara u sekundi) tj. 1800 km/h i najčešće pušu
u smjeru istoka. Na Saturnu nema dugotrajnih oluja poput Velike
crvene pjege na Jupiteru, ali su astronomi ponekad znali primijetiti
poveću bijelu mrlju kraj njegovog ekvatora. Saturnova
jezgra je iznimno vruća (do 12000 K), a zanimljivo je i da zrači
više topline nego što je primi od Sunca. Bilo bi za očekivati
da danas Saturn gotovo i ne zrači energiju, ali dok Jupiter zrači
dvaput više nego što je primi od Sunca, Saturn zrači tri puta
više što je dobije od Sunca. Razlog tome efektu je pojava "helijeve
kiše" iz viših slojeva atmosfere na Saturnu koja dovodi
do zagrijavanja i otpuštanja topline.
|
|
promjer ( ekvatorski
): 119 300 km
promjer ( polarni ): 108 728 km
prosjecna udaljenost od Sunca: 1,427 milijardi km
brzina u stazi oko Sunca: 9,66 km/s
duljina dana ( pri vrhu oblaka ): 10,23 h
masa ( Zemlja = 1 ): 95
obujam ( Zemlja = 1 ): 763,59
prosječna gustoća ( voda = 1 ): 0,69
gravitacija pri vrhu oblaka ( Zemlja = 1 ): 0,92
temperatura vrha oblaka: -140°C
broj poznatih mjeseca: 31
sastav atmosfere: vodik: 96,3%, helij i plinovi u tragovima: 3,7%
Damir Andrašević, 4.12.2004.
|