Kao što je to tradicija već dvije godine, Mario me i ovog ljeta pozvao na tjedan dana astronomskog i neastronomskog druženja kod njegove bake u Postirama na Braču. Plan je bio da ove godine dođe i Maslać, ali on se u zadnjim trenutcima predomislio. O razlozima nećemo, ali spomenut ću da je požalio što na kraju nije došao. Jedan od razloga bio je "da neće biti lijepo vrijeme". Ja u životu nisam vidio vedrijih 7 dana zaredom. Nama koji vedro i tamno nebo uhvatimo samo par puta godišnje, ovakav astroweek ima neprocjenjivu vrijednost.

      Moja priča započinje u petak 13.8., kada sam se brodom iz Rijeke uputio prema Splitu. Bio je to noćni brod koji putuje 10 sati, ali san mi jednostavno nije išao na oči. Vrijeme sam popunjavao promatranjem nebeskih ljepota Marijevim 8x40 dalekozorom i gnjavljenjem ljudi preko mobitela do sitnih sati. Hvala dotičnima na strpljenju. U Split sam stigao u 6 ujutro, taman na vrijeme da stignem na trajekt za Supetar. Možda se čini jednostavno samo presjesti na drugi brod, ali kada treba prenijeti 30 kila prtljage i opreme s jednog kraja luke na drugi, i nije tako zgodno. U jutarnjim satima sam stigao u Postire, ali kolega Mario zaspao je kao malo dijete i nije se probudio nakon što sam ga 10 puta nazvao. Tako sam svojih 30 kila opreme do njegove kuće još jednom nosio sam samcat.

autor i njegova praktica na ekvatorskoj montaži (Mario Pallua)

      Većinu tog dana (kao i većinu ostalih) smo prespavali. Pred večer smo obavili prvi generalni shopping živežnih namirnica, nažderali se u obližnjoj čevapdžinici i krenuli na prvo promatranje. Tada smo imali samo moj 5" mak i 35 mm SLR, ali torba koju je trebalo voziti 3 km uzbrdo nije bila laki teret. Tu noć obilježilo je mnoštvo meteora (31 zapisani), od kojih je većina pripadala Perzeidima. Ipak je maksimum bio prije samo par dana. Za početak i ufuravanje u astroweek prvu noć smo potrošili na jednostavno uživanje u prekrasno tamnom nebu gledajući dalekozorima (8x50 i 8x40) i promatrajući teleskopom stare poznanike iz područja Saggitariusa i Scorpiusa. Bilo je to prvi put ovo ljeto da smo imali ovako tamno nebo i lijepo vrijeme. Kasno u noći odlučili smo se malo baviti astrofotografijom. Potrošili smo ostatak filma započetog još na bregi astroweeku u Zagorju na piggybackiranje i snimanje raznih regija Mliječnog puta. Sretni i zadovoljni vratili smo se u Postire kada se većina normalnog puka već budila.

naš observing site - dolsko groblje (Mislav Baloković)

      Isto jutro došla nam je busom iz Zagreba (umjesto Maslaća) Berta, Marijev 6" dob. Plan je bio da ju Maslać donese, ali on je u trenutku iznimne gluposti odlučio ostati u Zagrebu. Nakon popodnevnog spavanja pozabavili smo se kolimacijom, ali smo na kraju primjetili da našoj dragoj fale šerafi za finder. Bez findera ostala je neiskoristiva, a Maslaću je poručeno da čuva obraze kad se Mario vrati. Tako smo ostali na samo jednom teleskopu i povelikom popisu objekata koje treba vidjeti.

      Nažalost, prije odlaska shvatili smo bolnu istinu da je film u fotiću puknuo i da od krasnih slikica ovaj put neće ostati ništa. Baš šteta, bilo je na njemu naših prvijenaca slikanja Sunca i Mjeseca i prvih pokušaja piggibackiranja. U nadi u bolje sutra (i danas), ubacili smo novi film u fotić i krenuli u nova osvajanja neba.

      U ovom članku ne kanim nabrajati što smo sve vidjeli jer objekata stvarno ima puno. Hvatali smo svijetlo najrazličitijih objekata, od galaksija do planeta. Šteta da su prije svitanja bili vidljivi jedino Uran i Neptun. U nedostatku drugih, oba su pala. Kasnije smo uhvatili i Veneru (koja se s pravom mogla nazvati opakim svjetlosnim zagađenjem), te Saturn nisko na jutarnjem obzoru.

      Slijedeći dan proveli smo uglavnom u spavanju, kuhanju i socijalizaciji s novopridošlim Marijevim mlađim bratićem Jobom. Berta je konačno osposobljena nakon što nam je Maslać poslao zlosretne šerafe, tako da smo navečer na put krenuli s proširenom armadom. Bertu smo, kao i prošle godine, privezali na kolica za plac. Šteta da nismo imali neku veliku vagu da izmjerimo koliko smo kila vukli za sobom. No, naše muke su olakšane kada su nas oko ponoći posjetili talijanski prijatelji Marijevog oca i obećali da će nas oni ubuduće voziti od Postira do Dola kad god budu mogli. Istina, to smo i zaradili. Iako i Mario i ja znamo dosta talijanskog (ali uglavnom teoretski), pričati talijanskim astronomskim žargonom uopće nije lagano. Mahali smo rukama i nogama dok nam u uši nisu ušli izrazi kao "amasso globulare" i "Via latte", ali onda je sve krenulo lakše. Kada su nas dotični napustili, bacili smo se svim silama na nove objekte, uglavnom iz Herschel 400 kataloga.

mario i smucek (Mislav Baloković)

      Iduća noć bila je najproduktivnija noć ovog astroweeka. Voženi autom, na svoj stari observing site (groblje u Dolu, za neinformirane) stigli smo za pet minuta. Odmah na početku iznenadio nas je neočekivani Iridium flare magnitude oko - 5. Kada sam u Zagrebu gledao astronomski dnevnik u koji smo sve pisali, po prvi put sam vidio što je Mario napisao kao komentar na uvjete: stabilno, oblaka i Mjeseca njet, mačka prisutna. Mislio je na mačića (mačkicu?) koja nam je svaku noć pravila društvo i smucala se po stvarima konstantno predući. Dobio je mnogo imena, ali misim da smo se na kraju složili oko imena Smucek. U dnevniku također piše da smo promatrali tridesetak novih objekata uglavnom iz familije galaksija, te da smo oko ponoći počeli sa ispucavanjem filma u želji za hvatanjem fotona vlastite galaksije. Rezultate možete vidjeti u galeriji.

      Zadnju pravu promatračku noć započeli smo kasno, nakon što smo se intenzivno družili sa novim talijanskim prijateljima, Marijevim ocem i njegovom bakom Soniom. Osim što smo za istim stolom prakticirali čak tri jezika jer je Marijeva baka Engleskinja, a Talijani neznaju engleski, zvjerski smo se najeli janjetine. Punih trbuha tražili smo galaksije na rubu vidljivosti, mijenjajući pojam "najtamnije galaksije do sada" sa svakim slijedećim pogledom na novi objekt. Kad je Venera svoijm svijetlom zagadila cijeli istočni horizont, počeli smo se baviti propuštenim otvorenim skupovima. Zadnji koji smo unijeli u dnevnik je NGC1662 u Orionu.

      Nakon 5 uzastopnih probdijenih noći, odlučili smo jednu noć se relaksirati i provjeriti kakav je zapravo noćni život Postira. Sve je počelo s rundom pive u jednom od brojnih birceva na Postiranskoj rivi, gdje smo izašli zajedno s Jobom i njegovim frendovima iz Zagreba, Lukom i Antonijom. Kako je dalje bilo morat ćete pitati osobno nekog od učesnika. Samo ne pitajte za sljiedeće jutro.

riva sidewalk party (Antonio Klinčić)

      U stilu pravih nesebičnih popularizatora astonomije, zadnju noć odlučili smo posvetiti pučanstvu. Još prošlu večer sinula nam je ideja o prvom sidewalk star partyju na Postiranskoj rivi. Iako su svijetla grada isprala većinu neba, mogli smo pokazivati objekte koje inače pokazujemo i na zagrebačkim star partyjima. Većina gostiju koji su k nama došli proširiti svoje astronomske obzore bili su stranci, tako da smo u ovaj lingvistički vrlo zahtjevan astroweek morali uključiti i njemački, francuski te nekolicinu slavenskih jezika. Više o svemu tome pročitajte u izvještaju kolege Marija: riva sidewalk party.

      Za kraj, treba napomenuti da su svu opremu i prtljagu nosila tri potpuno natrpana čovjeka. Sva sreća da nas bus vozi ravno u Zagreb jer nemam ideje kako bi nas dvojica to nosili preko luke. U Splitu nam je skoro pobjegao bus jer smo otišli nabaviti nešto za prehranu, ali ostatak puta prošao je mirno u čitanju, razgovoru i slušanju muzike. Duhovno smo se već pripremali za maturalac koji je uslijedio dan nakon povratka. Kombinacija Postira i Praga u posljednjim tjednima praznika stvarno je dostojno zatvorila ovogodišnju sezonu luftanja.

Mislav Baloković, 18.11.2004.