panorama ranojutarnjih priprema (Mislav Baloković)

      Za mene je sve počelo kada je po dogovoru Damir pozvonio na moja vrata u 6 i 15. Iako još pospan, bio sam spreman za nove radne akcije. Pokupili smo moj 5" mak s Baaderom, frendov 60 mm refraktor i još hrpu stvari i krenuli na dug i naporan put prema igralištu udaljenom 50 metara. Došli smo prvi. Na igralištu nije bilo ni žive duše. Ovako pusto igralište vidio sam samo dok vani pada kiša. Mario i Maslać su nam se pridružili nakon par minuta noseći 60 mm refraktor i Marijev 6" dob s Baaderom. Uskoro je došla i Antonija sa svojim 60 mm refraktorom. Nakon što su došli još i Leon, Davor i prof. Nemet zajedno sa školskim 90 mm refraktorom, kolekcija opreme je popunjena, a ekipa na broju. Malo kasnije pridružile su nam se još i Maja Hren, Sanja Šain i Alisa Jajac, koja je na ovaj tranzit došla čak iz Šibenika. Nije baš došla u Zagreb samo zbog tranzita, ali AD "Faust Vrančić" (s kojim u zadnje vrijeme intenzivno surađujemo) ju je poslalo da nas posjeti.

      Iako smo na oglasima napisali da promatranje počinje kasnije, ljudi su dolazili i prije 7 sati. Dok su se neki bavili pokazivanjem Sunčevih pjega uranjenim posjetiteljima, ostali su slagali teleskope, nosili klupe i stolice i stavljali po ogradi natpise "ne gledati direktno u Sunce". Sa svim pripremama bili smo gotovi na vrijeme, baš kada su ljudi počeli dolaziti u većim brojevima. Ne bi vjerovali, ali bilo je to baš vrijeme drugog kontakta. Mjerenje kontakta ostavili smo Davoru i Mariju, a na ostalim smo teleskopima pokazivali te fascinantne kontakte koji su do prije jednog stoljeća toliko značili astronomima. Iako su mi ljudi čekali u redu da gledaju kroz teleskop, u vrijeme samog kontakta sam malo duže "namještao", tako da sam vidio kontakt, ali nisam zapazio efekt kapljice.

      Prvu veliku navalu stvorili su nam klinci iz osnovne kada su nam odmah prvi školski sat došla dva razreda. Bili su mali i simpatični, ali bilo ih je puno. Iako smo ih podijelili na dvije grupe, tako da mogu promatrati kroz filter ili kod mene ili kod Marija, mislili su da se na drugačijem teleskopu vidi drugačije, tako da su se uglavnom svi izredali na oba teleskopa. Pošto je Sunce bilo još dosta nisko, morao sam neke klince podizati do okulara da bi mogli vidjeti. Čini mi se da su bili više fascinirani pogledom kroz teleskop nego projekcijom. Iznenadilo me da su se skoro potukli kada sam im dao da gledaju Sunce golim okom kroz "žetončeke" od Baadera.

klincima nije bilo teško malo stajati u redu da bi pogledali kroz teleskop (Antonija Oklopčić)

      Dalje je promatranje teklo istim ritmom: dolazili su građani, Miočani i osnovnoškolci tako da su nam povremeno stvarali prave gužve oko teleskopa. Iako smo se dogovorili da se jedan od Baader teleskopa uvijek hladi dok drugi radi, to uglavnom nije bilo moguće. Nešto je lakše bilo sa projekcijama na refraktorima kojih je bilo dovoljno. U pomoć su nam u nekom trenutku priskočili Matija Renić i Marko Ščrbak koji su se primili Konusovog refraktora i na njemu pokazivali ljudima. Maslać i Damir bavili su se Marijevim refraktorom, Antonija svojim, a Davor školskim. Leon i Maja uglavnom su glumili hostese na info pultu (klupi koju smo postavili kraj ulaza). Pomoć u dijeljenju promotivnog materijala neko vrijeme im je bila iznimno simpatična Maslaćeva sestra (još jedna Maja). Kad sam već kod info pulta, osobno me fascinirala činjenica da je svako toliko netko od građana pitao gdje i koliko se plaća promatranje. Ljudi očito nisu navikli da ovako nešto netko napravi iz čisto altruističnih pobuda.

redovi su se redovito stvarali oko teleskopa s baaderima (Damir Andrašević)

smioni momci i djevojke koji su vodili ovo javno promatranje - maja, mislav, antonija, nikola, leon, damir, mario, davor (Ljiljana Nemet)

      Ono što mi je žao oko ovog tranzita je da nam je oblak prekrio Sunce baš za vrijeme trećeg i četvrtog kontakta. Čak smo ga mogli vidjeti između dva kontakta, ali niti jedan nismo uspjeli zabilježiti.

      Sve u svemu, za vrijeme promatranja posjetilo nas je oko 1500 ljudi, što učenika, što građana. Neslužbeno saznajemo (iz razgovora s građanima) da je više od njih pola za promatranje saznalo preko radija, četvrtina preko oglasa koje smo postavili po kvartu, a četvrtina njih je vidjela da se na igralištu nešto događa, pa su navratili. Iako mi nismo javili niti jednoj radijskoj postaji, navodno je poziv oglašavan tako često da je jedna gospođa pitala koliko smo mi platili tolike reklame. Ovom prilikom možemo se jedino zahvaliti Obiteljskom radiju i Radiju Sljeme za koje znamo da su poziv razglasili. Sad bar znamo kome ćemo se obratiti za tranzit 2117. godine!

Mislav Baloković, 10.6.2004.

igralište Mioca (Zagreb), 8.6.2004.

aktivnosti