part I - početno oduševljenje

      Hermanna sam naručio i platio pred više od 8 mjeseci, ali se unatoč navedenom roku isporuke od samo 45 dana, odlučio pojaviti tek sada. On je 12,5" Discovery truss - tube dobson - moja nova "igračkica". Odmah na početku: NEMOJTE kupovati od Discoverya! Evo zašto:

• Navedeno vrijeme isporuke: 45 dana. Stvarno vrijeme: 260 dana!
• Odgovaraju na e-mailove samo prije nego što uplatite potrebnu svotu. Jedina nada komunikacije je telefon, ali se i na njega ne javljaju baš svaki tjedan.
• Iz tjedna u tjedan sam 13 puta čuo rečenicu: "evo, šaljemo ga početkom slijedećeg tjedna".
• Pri preuzimanju teleskopa upoznat sam sa činjenicom da nije plaćeno slanje teleskopa, makar sam u tom trenutku držao upravo tu potvrdu u ruci!
• Pri pakiranju teleskopa "zaboravili" su poslati ručkice s kotačima. Grrrr...
• Još mnogo, mnogo iritantnih sitnica.

      Sada je farsa ipak prekinuta, teleskop je sretno stigao, a vlasnik napokon može mirno spavati...

hermann netom prije selidbe na krov marijevog nebodera (Mislav Baloković)

      Put od Californije do Zagreba odrađen je za solidnih deset dana, a teleskop je sretno aterirao na Žitnjačke robne terminale. Nakon nekoliko sati natezanja sa carinom i špediterima uspješno smo dovezli svih 5 glomaznih kutija doma. Sve je bilo fascinantno dobro spakirano s vrlo debelim slojem pjene u svim kutijama. Vjerojatno bi mogao igrati nogomet sa zrcalom bez da mu se išta dogodi. Po stanju kutija (duboka udubljenja, očito otvarano mnogo puta) izgleda da se netko i je igrao...

      Nakon što sam ga raspakirao uslijedilo je veliko olakšanje jer je Discovery poznat po šlampavom pakiranju dijelova. Svi dijelovi samog teleskopa bili su na mjestu. Jedino mi nisu poslali plaćene ručkice s kotačima ali dobro, za sada je teleskop barem funkcionalan. Upute za slaganje su vrlo jednostavne, a trebalo mi je manje od sata da laganim tempom otvorim sve kutije i složim teleskop. Složen djeluje vrlo impozantno, naročito sa crnim light-shroudom. Jedino mi nikako nije jasan slijedeći Discoveryjev logički slijed: hmm, imam teleskop koji je cijeli ili drvene boje ili crne. Neka zato finder bude bijeli! Inače i nisam neki šminker, ali moram priznati da me bjelina findera bode u oči. Pomicanje je u obje osi jako glatko i odmjereno. Jedino je balans malo klimav kad se u fokuser ubaci 2" Panoptic. Ok, možda i nije samo malo klimav jer bi u kombinaciji sa barlowom teleskop mogao napraviti manji krater na podu!

      I tako je Hermann završio svoj epski put preko pola Svijeta i trenutno gleda u strop moje sobe nadajući se da će ubrzo po njemu proplaziti još koja beštija. Sad još samo treba čekati prvu vedru večer... Ali dolazi zima i sve njene vremenske nepogodnosti tako da mi se čini da će morati prespavati i ovu zimu. Gledajući beštije na stropu...

part II - first light

      Nakon par lažnih obećavajućih večeri došao je i taj veliki dan. Nebo je od jutra bilo vedro i toplo, a ni navečer se nije pokvarilo. Zato smo Mislav i ja zgrabili priliku i krenuli u prvu Hermannovu berbu fotona. Baš da se opio, i nije, ali smo si barem malo utažili žeđ.

      Teleskop smo prebacili na terasu mog nebodera. Nebo se nažalost baš bilo zlobno našalilo s nama jer nas je dočekalo tankim sveobuhvatnim oblačnim pokrovom sa samo nekoliko manjih rupa. Mjesec se ipak lijepo vidio pa smo hrabro nastavili. E, sad je trebalo prvi put kolimiritati. Pa to i ne bi bilo tako teško da Discovery nije krivo stavio šarafe za namještanje sekundarnog. Ovako je potpuno nemoguće namjestiti sekundarno dok ne nabavim duže šarafe. Ovako nije imalo smisla ni kolimiranje primarnog. Arghhhh.

      Lagano deprimirani svejedno smo centrirali Mjesec i - opaaa. Uopće nije loše izgledao. Uopće mi nije jasno kako ekstremno dekolimirani teleskop može pokazati tako oštar mjesec čak i pri 200x i uz vrlo turbulentnu atmosferu. Stvarno lijepo iznenađenje.

autor i njegov novi ljubimac hermann uživaju u pogledu na mjesec (Mislav Baloković)

      Slijedeći je na redu bio M13. Ovog su puta uvjeti pobijedili veličanstvenog Hermanna. Skup je u 35 mm Panopticu stvarno bio bez veze. Izgled mu se nije puno razlikovao od pogleda kroz 60 mm refraktor uz tamno nebo - mala, relativno tamna flekica sa svijetlijim nukleusom. Joj kad se sjetim kako je dobro izgledao kroz istu leću u 13" Destroyeru s Japetića! Obojici nam je postalo očito da bez kolimiranja nećemo ništa postići pa smo prekinuli promatranje.

      Mehanički teleskop funkcionira jako dobro. Savršeno se meko pomiče u obje osi, a uz obične lagane leće i balans je optimalan. Jedino se sa Panopticom ruši, a kad ubacim 2" Barlow spreman je napraviti manje kratere na podu. No i ovo se da riješiti vješanjem jednog ili dva utega od po 3 kg.

      Sad još samo treba čekati prvi pravi vedri vikend i do tada obavezno promijeniti šarafe! Onda će Hermann krenuti u svoj prvi pravi first-light. Danas je bilo samo predjelo.

Mario Pallua, 18.11.2004.