Za razliku od bilo kojeg drugog objekta na noćnom nebu, Mjesec je jedini koji nam uvijek može ponuditi mnogo detalja na svojoj površini. To je, naravno, zato što nam je najbliži i zato što između njega i Zemlje ne stoji niti jedna prepreka osim Zemljine atmosfere. Mjesec je od nas prosječno udaljen samo 384 408 kilometara, što znači da je oko 30 puta bliži nego Sunce. Mjesec nije niti malen: u odnosu na planet oko kojeg kruži, drugi je najveći (iza Plutonovog mjeseca Charona) s promjerom od 3476 kilometara. Zbog toga ga na nebu vidimo kao veliki disk promjera oko pola stupnja i zato na njemu možemo i najmanjim teleskopom razabrati mnogo detalja. Tamna mora i svijetle planine možete razabrati čak i golim okom.

što se sve može vidjeti

neki krateri, mora i planine uz terminator (Mislav Baloković)

      Već na prvi pogled golim okom ili dalekozorom, zapazit ćete tamne fleke na Mjesečevoj površini. Te su dijelove u uvjerenju da su to tvorevine slične Zemljinim oceanima u prošlosti nazvali morima (npr. More vedrine, More tišine), ali danas znamo da u njima nema ni kapi tekuće vode. To su uglavnom ravne i prostrane ravnice pokrivene bazaltom koji se razlio ovdje prije 3.1 do 3.8 milijardi godina. Mora prekrivaju oko 17 % površine Mjeseca. Zanimljivo je da ih na tamnoj (suprotnoj) strani Mjeseca gotovo i nema, a razlog tome leži u Zemljinoj gravitaciji koja djeluje na nama bližu stranu. Smatra se da su nastala kada je nekoliko velikih meteorita udarilo u Mjesečevu površinu dok je još bila mlada, uzrokujući time izljevanje velike količine lave preko uništene površine.

      Od stare površine još možemo vidjeti planine i planinske lance koji vire iznad površine mora. Mjesečeve planine nisu visoke i strme: prosječni nagib im je oko 20°, a rijetko se popne na 30°. Osim velikih planinskih lanaca kojih ima dvadesetak, a nazvani su prema Zemaljskim planinama (npr. Apenini, Karpati, Alpe), postoji i petnaestak planina čiji vrhovi vire iznad Mjesečevih mora. Oni su dijelovi površine koja je starija od okolne, kasnije izlivene lave.

      Najkarakterističniji oblici na Mjesecu su njegovi krateri. Iako se nekima možda čini da se radi o neinteresantnih 300 000 rupa i rupica (sa više od 1 km u promjeru), postoji mnogo različitih i po mnogočemu specifičnih kratera. Sada neću govoriti o svakome od njih posebno, ali ću ih odijeliti prema veličini. Najveći krateri zapravo više ni nemaju pravo nositi titulu kratera jer su to zapravo kružne ravnice okružene planinama. U promjeru imaju od 100 do 300 kilometara, a često možemo naći mnogo manjih kratera unutar njih. Tipični krateri imaju promjere između 10 i 100 kilometara. Imaju više dijelova vrijednih pažnje: vanjski i unutarnji prsten planina (zid), pod i ponekad centralnu uzvisinu ili više njih. Najmlađi krateri (npr. Tycho, Kopernik) imaju i specifičnu zvjezdastu strukturu stotinama kilometara oko kratera - ona nastaje izbacivanjem materijala uokolo kod pada meteora. Za razliku od pravih, velikih kratera, krateri promjera manjeg od 10 kilometara predstavljaju samo kružne formacije u obliku posude.

      Osim ovih velikih struktura, Mjesečeva površina ima mnogo sitnih detalja koji se daju istražiti teleskopom. Ovdje spadaju brazde i kanjoni koji su vjerojatno nastali urušavanjem podzemnih tunela, lanci kratera nastali udarcima dijelova raspadnutih meteora, tektonski rasjedi, doline bez rijeka, okrugla brda i razni drugi oblici. Kako izgledaju morat ćete saznati sami promatrajući teleskopom, a gdje ih naći saznajte u katalogu Lunar 100.

kada i kako promatrati

mjesec na pola faze - primjetite kako se najviše detalja vidi na granici između dana i noći (terminatoru)

      Mjesec se, u principu, može promatrati kad god ga vidite na nebu. Oko prve četvrti možete ga vidjeti i po danu, ali tada je kontrast malen tako da se ne isplati upuštati u detaljno proučavanje površine. Mjesec nemožete promatrati kada je mlad, tj. kada se nalazi između Zemlje i Sunca. Sve ostalo je prihvatljivo. Mjesec nema previše smisla promatrati niti kada je pun - tada se na njemu ne vidi terminator (granica svijetla i tame) uz koji se inače promatra. Sasvim logično, uz terminator se vidi najviše detalja jer svijetlost upada pod malim kutem, bacajući tako mnogo sjena lokalnih uzvisina i kratera. Ako želite promatrati baš određeni dio površine, gledajte onda kada se tamo nalazi terminator. Ako pogledate isti dio površine sat ili više sati kasnije, vidjet ćete da se krajolik promjenio. Razlog tome je pomicanje terminatora i skraćivanje sjena zbog promjene kuta pod kojim na taj dio površine pada Sunčevo svijetlo.

      Ako ste malo napredniji promatrač, možda ćete htjeti promatrati Mjesec za vrijeme libracije. To je pojava koja nam omogućava da zapravo vidimo 59 % Mjesečeve površine umjesto 50 %, kako bi se činilo logično jer vidimo samo jednu polovicu. Postoje dvije vrste libracija koje su uzrokovane ili blagom nagnutošću Mjesečeve osi vrtnje ili njegovom promjenjivom orbitalnom brzinom. Ovisno o tome što je uzrok, ponekad vidimo malo iza Mjesečevih polova ili malo dalje na istok ili zapad. Vremena maksimalnih libracija možete naći u godišnjacima, časopisima, internetu ili planetarium programima.

      Na detaljno istraživanje lunarnih detalja najviše će utjecati stabilnost atmosfere. Osim što bi nebo trebalo biti bez oblaka (mislim na tanke oblake kroz koje se Mjesec još uvijek vidi), temperatura treba biti što stalnija na liniji teleskop – Mjesec. To znači da nikako nije dobro promatrati s vlastitog prozora. U sobi je vjerojatno toplije nego vani i to dovodi do strujanja zraka koje uništava sliku. Trebalo bi također nekoliko sati ostaviti teleskop na temperaturi na kojoj će se promatrati jer i sam teleskop, ako je topao, stvara turbulencije. Ovo je iznimno važno kod Newtonskih i katadioptričkih teleskopa jer kod njih svijetlost prolazi unutrašnjost teleskopa 2, odnosno 3 puta.

      Za promatranje Mjeseca općenito je pogodan bilo kakav teleskop. Kakvih sve vrsta ima možete saznati u članku teleskopi. Ako imate 60 mm refraktor, nemate mnogo izbora - samo ga uperite u Mjesec i iskoristite što možete. Za detaljnije istraživanje površine trebat će vam teleskop od oko 100 mm. Teleskopi veći od 150 mm puno će više patiti zbog nestabilnosti atmosfere, ali za stabilnog vremena mogu dati slike od kojih se pada u nesvijest. Bitno je da teleskop ima dobru optiku koja će moći podnijeti velika povećanja. Povećanje se računa tako da se fokalna duljina teleskopa podijeli sa fokalnom duljinom okulara. Okular je onaj dio kroz koji se gleda i koji se može izmjenjivati. Kakvih sve okulara ima saznajte u članku okulari. Za promatranje Mjeseca dobro će vam doći jedan okular za malo povećanje (50 - 80 puta), jedan za srednje (100 - 150 puta) i jedan za maksimalno (200 - 300 puta). Najviše ćete koristiti onaj za srednje, budući da daje najviše detalja. S maksimalnim povećanjem nećete dobiti ništa više detalja, već samo uvećanu sliku koja će uglavnom biti lošije kvalitete, osim ako vremenski uvjeti nisu gotovo savršeni. Naglasit ću da za promatranje Mjeseca nema previše smisla koristiti širokokutne okulare. Za Mjesec će jeftini Ploessl i Orthoscopic okulari biti najbolji izbor. Ako imate para za Radiane ili Pentaxe, probajte s njima jer će vam dati kontrastniju sliku.

      Od ostalih naputaka za one željne promatranja najbližeg nam nebeskog susjeda, treba napomenuti da za promatranje Mjeseca nije potrebno pobjeći daleko od velikog grada, kao što je to slučaj kod promatranja dubokosvemirskih objekata ubijenih svjetlosnim zagađenjem. Dobro mjesto za promatranje Mjeseca lako je naći i u centru Zagreba. Bitno je vrijeme, odnosno stabilnost atmosfere. Prije promatranja provjerite da li neka svijetla zvijezda koja se nalazi na pola puta od horizonta do zenita treperi. Ako treperi, ne morate se ni nadati da ćete dobiti oštru i detaljnu sliku u teleskopu.

      Što se tiče snalaženja na Mjesečevom disku, ono će možda biti malo zbunjujuće. Važno je znati da refraktori i katadioptrici s dijagonalnim zrcalom okreću sliku tako da je zapad lijevo, a istok desno, dok newtoniani još zamjenjuju i sjever i jug. Novije knjige i karte trebale bi također imati istok lijevo i zapad desno jer je tako odredio International Astronomical Union (IAU). Dobar izbor objekata je nedavno sastavljeni Lunar 100 katalog koji nudi popis od 100 objekata na Mjesečevoj površini poredanih po težini. Svi objekti su opisani od strane Charlesa A. Wooda, a možete ga naći na stranici http://www.salzgeber.at/astro/moon/L100.html.