|
edmond halley (1656. - 1742.)
|
|
Edmond
Halley, engleski astronom, geofizičar i matematičar, zaslužan je
za mnogobrojna otkrića na raznim područjima fizike, ali i drugih
znanosti. Iako mnogi njegovo ime vežu isključivo uz komet koji
nas posjećuje svakih 76 godina, Halley se smatra jednim od najtalentiraniji
znanstvenika u povijesti.
Edmond Halley rođen je 8. studenog 1656.
u Haggerstonu kraj Londona. Otac mu je bio bogati proizvođač
sapuna koji je, usprkos
tome što je znatan dio bogatstva izgubio u velikom londonskom
požaru 1666. godine, osigurao sinu vrhunsko obrazovanje. Imao
je privatne učitelje sve do odlaska u školu, gdje je već u adelescentskoj
dobi pokazao neupitnu nadarenost. Bio je odličan učenik, jednako
dobar u svim predmetima, no posebno ga je zanimala astronomija.
Provodio je mnoga znanstvena mjerenja i istraživanja, pritom
koristeći razne instrumente koje mu je otac kupio. Kao sedamnaestogodišnjak
došao je na Queen`s College u Oxfordu kao vec iskusan astronom,
a za vrijeme studija objavio je znanstvene radove o Sunčevom
sustavu i Sunčevim pjegama.
Halley je s osamnaest godina uočio da su proračunati položaji
Jupitera i Saturna pogrešni i time zadivio kraljevskog astronoma
Johna Flamsteeda koji ga je 1675. godine uzeo za svog pomoćnika
na zvjezdarnicama u Greenwichu i Londonu. U studenom 1676. godine
Halley prekida studij i odlazi na otok Sv. Helenu (najjužniji
posjed pod britanskom vladavinom) s
ciljem da napravi kartu južnog neba. Unatoč nepovoljnim vremenskim
prilikama,
tijekom osamnaest mjeseci boravka na Sv. Heleni, Halley je
katalogizirao 341 zvijezdu i otkrio kuglasti skup u zviježđu
Centaurus (Omega
Centauri). Uz to, za vrijeme svog putovanja je sakupio mnoštvo
podataka vezanih uz ocean i atmosferu, unaprijedio sekstant,
zabilježio ekvatorijalnu retardaciju njihala, promatrao tranzit
Merkura... Dvije godine kasnije vratio se u Englesku sa statusom jednog
od vodećih astronoma svog vremena, iako još uvijek nije bio
završio studij. No, kralj Charles II. mu je dodijelio počasnu
diplomu
(bez polaganja ispita), te je primljen u Kraljevsko društvo
kao jedan od najmlađih članova ikad (bile su mu tek 22 godine). Godine 1681. krenuo je na putovanje Europom. U blizini Calaisa
promatrao je komet čiju je putanju pokušao odrediti u Parizu
u suradnji s Giovannijem Cassinijem. Vratio se u Englesku 1682.
god. i oženio.
|
newton (lijevo) & halley (desno)
|
|
Dvije godine poslije Halleyev otac je
nestao i zatim je pronađen mrtav pet tjedana kasnije. Neposredno
prije očeva nestanka,
Halley je radio na epohalnom otkriću. Pokazao je da Keplerov
treći zakon
implicira postojanje sile koja opada s kvadratom udaljenosti.
Zajedno s Robertom Hookom raspravljao je o mogućnosti da takva
sila uvjetuje eliptične putanje planeta. No nije uspio to dokazati
jer je tjednima bio zaokupljen očevim nestankom. Kada se ponovo
vratio na rješavanje problematike gravitacijske sile, posjetio
je Isaaca Newtona u Cambridgeu i otkrio da je Newton već riješio
problem, no nije to namjeravao objaviti. Halley je prepoznao
veličinu Newtonova rada i nagovorio ga da napiše znamenito
djelo Principia Mathematica, a pošto je Kraljevsko društvo
bilo u financijskoj
krizi, sam Halley je financirao objavljivanje Newtonovog rada,
pritom zapostavljajući vlastiti. Nakon očeve smrti, Halley više nije mogao računati na njegovu
financijsku pomoć, pa je morao naći zaposlenje. No, začudo,
to mu nije bilo lako. John Flamsteed, kraljevski astronom
koji je
mladog Edmunda uveo u svijet znanosti, u međuvremenu se okrenuo
protiv njega i svim silama se trudio da Halleyu onemogući pronalazak
posla. Flamsteed mu je zamjerao prijateljstvo s Newtonom (koji
se u svojim radovima nije pozivao na promatranja Kraljevske
zvjezdarnice) i nekonvencionalno tumačenje Biblije (Halley
je sumnjao u znanstvenu
ispravnost biblijske priče o postanku svijeta, što mu je i
sam Newton zamjerio). Unatoč tome što nije mogao naći zadovoljavajuće radno mjesto,
Halley je napredovao u znanstvenom radu. Objavio je drugu knjigu
temeljenu na ekspediciji u Atlantskom oceanu u kojoj se bavi
pasatima i monsunima. Otkrio je da je Sunčevo zračenje, tj.
zagrijavanje, uzrok atmosferskim gibanjima. Ustanovio je
odnos između tlaka
zraka i nadmorske visine, a 1690. godine je u rijeci Temzi
demonstrirao svoje ronilačko zvono s kojim se moglo proboraviti
pod vodom
više sati. No, Halley se nije bavio samo prirodnim znanostima. Godine
1693. objavio je članak u kojem je, analizirajući dob ljudi
u trenutku
smrti, odredio optimalne cijene životnog osiguranja. Ne samo
što je svojim procjenama omogućio poslovanje osiguravajućih
društava, već se to njegovo istraživanje smatra jednim od
najvažnijih događaja
u razvoju demografije.
|
halleyjev komet (Shigemi Numazawa
/ kliknuti za povećanje)
|
|
Halley se 1695. godine
počeo baviti problemom kometa, tj. njihovih putanja. Keplerova
teorije je bila da su putanje kometa pravci,
dok je Newton zagovarao
ideju o parabolama. Halley se nije složio ni s jednim od njih, tvrdeći da
se kometi gibaju po elipsama, što znači da bi se trebali
periodički pojavljivati.
Izračunao je putanje desetak kometa i ustanovio da su komet iz 1531. god.,
komet kojeg je 1607. god. promatrao Kepler i komet iz 1682. (kojeg je i sam
Halley promatrao) u stvari jedan te isti objekt. To nije bilo lako dokazati
pošto vremenski intervali između tih pojavljivanja nisu identični. Halley
je ispravno pretpostavio da je za to zaslužan jak gravitacijski
utjecaj Jupitera
koji je malo poremetio" stazu kometa. Uzevši u obzir utjecaje planeta,
Halley je predvidio sljedeće pojavljivanje "svog" kometa. Kada je 1758. godine,
petnaest godina nakon njegove smrti, komet ugledan, Halleyu
je bila osigurana slava.
Napustivši mjesto zamjenika kontrolora kovnice novca u Chesteru
(kojeg mu je Newton priskrbio) dobio je zapovjedništvo nad
ratnim brodom Paramore Pink.
Cilj mu je bio isploviti na Atlantik i istražiti Zemljin magnetizam (iako
mu je službeni zadatak bio otkriti što je na jugu zapadnog
oceana). Nakon povratka
u rujnu 1700. godine, izdao je karte varijacija kompasa gdje su se prvi put
pojavile izogonije ili Halleyeve linije. Na drugom putovanju na Paramore
Pinku (1701. god.) istraživao je plimu i oseku na obalama
južne Engleske. Na sljedećim
ekspedicijama obišao je luke Jadrana, a u Trstu je savjetima pomogao u fortifikaciji
grada. Napokon je 1704.
godine dobio mjesto profesora geometrije u Oxfordu (što
nikako nije usrećilo Flamsteeda).
Koristeći Ptolomejeve zapise i uspoređujući ih sa svojima, 1710. godine otkrio
je da se zvijezde međusobno gibaju. Uspio je detektirati vlastita gibanja
triju zvijezda i to otkriće se smatra jednim od najznačajnijih
u astronomiji.
Godine 1720. naslijedio je Flamsteeda na mjestu kraljevskog astronoma.
Iako je tada imao već šezdeset i četiri godine, ostao je na tom položaju
još dvadeset
i jednu, tj. sve do svoje smrti. Na zvjezdarnici u Greenwichu, Halley je
koristio prvi tranzitni instrument, te je osmislio metodu za određivanje
geografske
dužine na moru pomoću promatranja Mjeseca. Smatra se prvim koji je promatrao
Mjesec za vrijeme kompletnog Sarusovog perioda. Unatoč svemu tome, neki
su osporavali vrijednost Halleyevih promatranja tvrdeći da su nedovoljno
precizna.
Edmond Halley bio je čovjek širokih interesa i njegova
postignuća se ne mogu vezati samo uz astronomiju. Proučavao je i arheologiju,
povijest astronomije, strukturu Zemlje (iznio je teoriju o šupljoj
Zemlji koja se sastoji od sfera odgovornih za promjenjljiv magnetizam),
polinomijalne jednadžbe... Svakako se može reći da je Edmond
Halley imao vrlo značajnu ulogu u razvoju znanosti i ljudskog poimanja
svijeta, te da s razlogom najpoznatiji komet i jedan krater na
Mjesecu nose njegovo ime.
Antonija Oklopčić, 13.1.2007.
|