U ovom članku promatrat ćemo građu i gibanja našeg, tj. Zemljinog satelita - Mjeseca. Mjesec je inače originalno ime Zemljinog satelita, što znači da bi se svi mjeseci drugih planeta trebali nazivati svojim imenom ili jednostavno sateliti. Zemljin satelit možda nije toliko primamljiv za promatranja i proučavanja kao neke druge pojave u Svemiru, ali zbog relativne blizine nadoknađuje svoju nezanimljivost i odjednom postaje mnogo zanimljiviji radi brojnih kratera i mora.

mjesec u fazi malo prije punog mjeseca (Damir Andrašević)

      Zemljin promjer nema čak ni četiri Mjesečeva promjera i nijedan satelit u Sunčevom sustavu nije toliko velik u odnosu na svoj planet. To znači, da kada bismo Zemlju i Mjesec gledali iz veće udaljenosti (kao što mi gledamo Jupiter i njegove satelite), imali bi dojam da gledamo sustav dvaju planeta (dvostruki planet). Mjesec inače ima promjer veličine 3476 km. Mjesec i Zemlja uistinu tvore posebni sustav koji se zajedno okreće oko Sunca po eliptičnoj stazi. Dakle, kad kažemo da se Zemlja okreće oko Sunca, to nije potpuno točno već moramo reći da je to sustav Zemlje i Mjeseca sa određenim gravitacijskim središtem, no to su već minimalistička opažanja koja ovdje nisu toliko bitna.

      Mjesec, gledano sa Zemlje ima svoje faze, takozvane Mjesečeve mijene. One ne nastaju kako to ljudi često misle kao produkt Zemljine sjene već tako što je Mjesec obasjan Sunčevom svjetlošću pod različitim kutom (a ono što se ne vidi jednostavno nije obasjano - s našeg gledišta), pa ga mi vidimo i ne vidimo, ovisno o kutu. Razlog tome također leži i o dolasku svjetlosti. Mi vidimo Mjesec tj. onu svjetlost koja se odbija (reflektira) od njegove površine, za razliku od zvijezda koje zrače svoju vlastitu svjetlost. Mjesečeve faze su dakle, gibanje Mjeseca po nebeskoj sferi (zapravo, kako mi vidimo njegovu rotaciju oko Zemlje) i promjena njegove osvijetljenosti. Kako bi Mjesec napravio jednu rotaciju oko Zemlje potrebno mu je oko četiri tjedna, a to je dakle trajanje od mlađaka (ne vidimo Mjesec) do punog mjeseca (uštap) i opet do mlađaka. Mjesec ponekad možemo vidjeti i više nego pola njegove strane okrenute Zemlji (oko 59% ga tada vidimo, to se zove liberacija), ali za neznatnu količinu radi gibanja Zemlje i Mjeseca, te na neki način difrakcije svjetlosti.

      O postanku Mjeseca postoji više teorija od one da je to zarobljeni asteroid do toga da je nastao odjeljivanjem od Zemlje u ranim stadijima njenog razvitka tako što ju je udario meteor i to prema novijim istraživanjima i modelima veličine Marsa. Najvjerojatnija teorija i ona danas prihvaćena je o udaru asteroida (meteora) dok je Zemlja još bila u ranom stadiju razvoja, naime tu teoriju potvrđuju i istraživanja Mjesečevih stijena koje su donijeli astronauti u Apollo misijama, te koja su potvrdila da je geološki sastav Mjeseca sličan Zemljinom. Mjesečeva masa inače iznosi 7348 x 10²² kg ili 0.0123 Zemljine mase dok mu prosječna gustoća mu iznosi 3340 kg/m³. Temperature na Mjesecu variraju od 130°C po danu do -180°C po noći.

      Zbog činjenice da Mjesec nema atmosferu jer nema dovoljno veliku gravitaciju da bi ju mogao zadržati, nema ga ni što štiti od neprestanih udara meteora i meteorita što rezultira nastajanjem novih kratera, doduše najviše sa strane koju mi nismo u stanju vidjeti.

Damir Andrašević, < 14.3.2006.