cassini u pripremi za lansiranje; zlatni krug na sredini je sonda huygens (NASA/ESA)

      Cassini - Huygens je jedna od najambicioznijih misija ikad lansiranih u svemir. Letjelica, zajedno sa sondom Huygens, trenutno leti prema Sautrnovom sustavu u cilju istraživanja planeta, njegovih satelita i prstenova. Ova je vrijedna misija združeni projekt tri svjetske svemirske agencije: američke (NASA), europske (ESA) i Talijanske svemirske agencije. NASA je izgradila orbiter, ESA sondu Huygens, a Italija veliku antenu kojom Cassini komunicira sa kontrolnim centrom na Zemlji. Sve zajedno, misiju je financiralo 17 svjetskih država. Znanstvene podatke koji se dobiju ovom misijom proučavat će čak 200 znanstvenika diljem svijeta.

      Letjelica Cassini i sonda Huygens lansirane su 7.10.1997. iz Kennedy Space Centera na Floridi, a do svog cilja trebale bi stići početkom srpnja ove godine. 2000. godine Cassini je dobio dodatnu brzinu iskoristivši tzv. "gravitacijsku praćku" Jupitera. Krajem prošle godine Cassini je počeo snimati Saturn, a kako se bliži datum ulaska u orbitu, novije slike postaju sve ljepše i detaljnije. Uskoro bi trebao početi snimati i Saturnov najveći mjesec, Titan, a u lipnju i mjesec Phoebe kojeg će mimoići za samo 2000 km.

      Po dolasku u Saturnov sustav, Cassini započinje svoju četverogodišnju misiju u kojoj će istražiti razne aspekte Saturnove atmosfere, magnetosfere, sustava prstenova i brojnih satelita. Šest mjeseci kasnije (u siječnju 2005. godine) sonda Huygens trebala bi obaviti svoju misiju spuštanja na oblacima prekriveni Titan. Titanova površina inače se ne može vidjeti teleskopima jer je prekrivena debelim slojem oblaka. Huygens će nam donijeti prve podatke o tome što se stvarno krije ispod tog pokrivača. Za sada se nagađa da bi bi jedan dio Titanove površine mogao biti pokriven morem (ili jezerom) tekućeg metana.

usporedba ljudskih i cassinijevih "osjetila"; kliknite za veću sliku (NASA/ESA)

      Za svoja istraživanja Huygens nosi 6 sofisticiranih instrumenata koji će obavljati pokuse dok se sonda polako padobranom spušta prema površini. Sve podatke koje prikupi, Huygens će slati prema orbiteru, odnosno jednom njegovom dijelu koji se zove PSE (probe support equipment). Zatim će prikupljene podatke Cassini preko svoje velike (high - gain) antene poslati prema Zemlji. Osim te, Cassini posjeduje još dvije manje (low - gain, LGA - 1) antene, za slučaj da velika antena prestane funkcionirati.

      Sam Cassini ima 12 instrumenata kojima može izvesti čak 27 različitih mjerenja. Na slici desno možete vidjeti kako su neki pokušali usporediti Cassini sa čovjekom. No, što se tiče osjetila (tj. instrumenata), Cassini je čak i napredniji od čovjeka. Njegove kamere vide i izvan vidljivog spektra, a može osjećati i magnetsko polje, ta sitne čestice međuplanetarne prašine. Instrumenti uključuju infracrvene i mikrovalne kamere, radar, magnetometar (koji strši sa strane na 11 metara dugačkom štapu), spektrometre, detektor čestica i plazme itd. Sve to je povezano sa moćnim centralnim računalom kojeg, kao i instrumente, pogone tri termoelektrična generatora (RTGa). Letjelica se može poravnavati po sve tri osi, što joj omogućuju manji lateralni potisnici.

Mislav Baloković, < 1.4.2004.

simulacija cassinijevog pogleda na saturn i položaj 10.4.2004. sa stranice http://space.jpl.nasa.gov (David Seal)

    Cassini, međuplanetarna sonda poslana u istraživanje Saturna, približava se svome cilju. Neki bi možda rekli polako, ali ona se zapravo kreće brzinama višestruko većim od metka. Nedavno je službeno započelo približavanje Saturnu, a službeni ulazak u Satrunov sustav dogodit će se 18.4., kada će Saturnova gravitacija prevladati Sunčevu, a Cassini će polako početi "padati" prema Saturnu. Naravno, na njega neće pasti. Cassini je zasada najveća i najkompleksnija letjelica poslana u istraživanje drugog planeta. Bilo bi šteta da ovaj div od letjelice sa 12 sofisticiranih instrumenata i još jednom manjom sondom samo izgori u atmosferi. Njegovo sedmogodišnje putovanje službeno će završiti kada se 1.7. upali glavni motor koji će Cassini postaviti u orbitu oko Saturna. Prije nego što se to dogodi, Cassini će preletjeti neke od Saturnovih vanjskih satelita, uključujući Phoebe, koju će mimoići za samo 2000 km. Phoebe je, inače, sa svojih 220 kilometara promjera, najveći vanjski Saturnov mjesec i vjeruje se da je uhvaćeni asteroid. Prije nego što obavi prelet i snimi detalje na mjesečevoj površini, Cassini će započeti kampanju snimanja Saturnovog najvećeg mjeseca, Titana. Kroz tri tjedna snimanja na raznim valnim duljinama, vodstvo misije trebalo bi napraviti kartu većih obilježja na Titanovoj površini i pratiti hlade oblake visoko u Titanovoj gustoj atmosferi. Na Titan će u siječnju slijedeće godine odbaciti sondu Huygens koja će se spustiti na njegovu površinu.

      Ako želite vidjeti što Cassini upravo gleda, ili što će gledati u bilo kojem trenutku misije, posjetite stranicu Solar System Simulatora, http://space.jpl.nasa.gov. Slika koju vidite sa strane je upravo simulacija Cassinijevog pogleda prema Saturnu i njegova pozicija u Sunčevom sustavu.

spajanje oluja na saturnu kako ih je vidjela sonda cassini (NASA, JPL)

     Ono što je zapravo novo u Cassinijevoj misiji je objava slika na kojima se vidi kako sa u Saturnovoj atmosferi spajaju dvije oluje. Samo zadnje slike, koje prikazuju spojene oluje su nove, stare su samo prerađene da bi se bolje izrazili neki detalji. Spajanje dviju oluja velikih oko 1000 km dogodilo se 19. i 20.3. ove godine na Saturnovoj južnoj hemisferi. Obje su se oluje kretale prema zapadu zadnjih mjesec dana, sve dok se nisu spojile prošli mjesec. Nakon spajanja, tamna pjega koja predstavlja novonastalu oluju ostala je gotovo stacionarno na Saturnovom disku jer se giba u smjeru suprotnom od rotacije. Ono što je interesantno kod oluja na divovskim vanjskim planetima je njihov nastanak, trajanje i nestanak. Na Zemlji, oluje traju oko tjedan dana i zatim polako nestanu. No, kod Jovijanskih planeta oluje traju mjesecima, godinama ili čak stoljećima. One ne nestaju, nego "umiru" u spajanju. Kako nastaju, još se ne zna sa sigurnošću.

     Lijeve četiri slike snimljene su između 22.2. i 22.3.2004. u području spektra malo izvan ljudskog vida, u tzv. bliskom infracrvenom (centrirano na 619 nm). Rezolucija je oko 350 km po pikselu. Dvije tamne točke na saturnografskoj širini od 36° južno predstavljaju oluje. Donje četiri slike snimljene su 19., 20., 21. i 22.3. u vizualnom dijelu spektra. Na prvima, koje prikazuju samo spajanje, vidi se da je novonastala oluja malo izdužena u smjeru sjever - jug. Na zadnjoj slici vidimo da je na kraju ipak poprimila oblik kruga. Svijetliji oblaci koje vidite oko same oluje su možda sastavljeni od neke druge tvari, a možda se samo nalaze u višem sloju atmosfere.

Mislav Baloković, 10.4.2004.

      Nakon što je u sedmom mjesecu prošle godine Cassini stigao do svog odredišta, njegovi raketni motori smjestili su ga u orbitu u kojoj bi trebao ostati 4 godine, detaljno istražujući Saturn, njegove mjesece, prstenove i magnetosferu. 24.12.2004. Cassini je otpustio sondu Huygens koja je 3 tjedna kasnije sletjela na Titan. 14.1.2005. ostao je obilježen po tom prvom spuštanju na mjesec nekog planeta (osim Zemlje) i po uspješno provedenoj misiji Europske svemirske agencije. Huygens je na Zemlju poslao slike Titanove površine, a možete ih naći među našim starim slikama tjedna ili na stranicama misije. Znanstvani podaci u trenutku pisanja ovog apdejta nisu još objavljeni.