 |
|
|
Kometi su poznati od pradavnih
vremena. Vjerojatno je i pećinski čovjek uz vatricu promatrao
ove iznimno nepredvidljive objekte Sunčevog sustava. Prvi
zapisani spomen kometa nađen je davne 240. pr. Kr. u Kini.
Za razliku od asteroida, kometi su se rodili daleko od Sunca
gdje su niže temperature dopuštale formiranje labavih
nakupina leda (vode, metana i amonijaka) i malih kamenih
čestica. Komet je najlakše zamisliti kao kamikazu. Za
razliku od asteroida koji imaju skoro kružne putanje
smještene većinom unutar asteroidnog pojasa, kometi
se kreću vrlo eliptičnim putanjama i dopiru iz svih smjerova
(nisu ograničeni na ravninu ekliptike). Kada su kometi daleko
od Sunca vrlo ih je teško promatrati jer je nukleus
(čvrsto tijelo kometa) promjera od samo nekoliko kilometara.
Kada se komet približava Suncu zbog porasta temperature
dolazi do sublimiranja leda i oslobađanja plina i čestica
prašine. Oslobođeni plin koji obavija komet tipično
ima promjer od milijun kilometara. Taj se oblak naziva koma.
Komu na udaljenosti od više milijuna kilometara obavija
rijetki vodikov oblak. Osim toga razlikujemo i dvije vrste
repova: rep prašine i ionski rep. Rep prašine koji
je dugačak do 10 milijuna kilometara sastavljen je od malih
čestica prašine koje su sa kometove površine izbačene
bujajućim plinom, a često je lagano zakrivljen. Kod vizualnog
promatranja ovaj je rep i najatraktivniji dio kometa. Ionizirani
atomi i molekule nošeni Sunčevim vjetrom stvaraju ionski
rep koji može biti dugačak i 100 milijuna kilometara, što
je oko 2/3 udaljenosti od Zemlje do Sunca! Ovaj je rep plavkaste
boje i najčešće je ravan. Teže ga je vizualno uočiti,
ali se ističe na fotografijama. Zanimljivo je da je ionski
rep u stanju promijeniti svoj izgled u vrlo kratkom razdoblju.
Oba su repa uvijek usmjerena u smjeru suprotnom od Sunca.
Zato nam često izgleda vrlo neintuitivno kada se komet prividno
kreće unatrag...
 |
primjer plavog
ionskog i bijelog prašinastog repa |
|
Kometi pri svakom posjetu užem
Sunčevom sustavu potroše dio svog materijala kroz isparavanja
plina i prašine. Zato se vjeruje da žive kratko.
Nakon što se dovoljno udalje nestaje koma i rep, a komet
ponovno prelazi u inertno stanje. Osim samog trošenja,
podložni su i preranoj smrti pri sudarima sa velikim
planetima (naročito Jupiterom) uzrokovanim velikom privlačnom
silom. Čak i ako izbjegnu sudar, često dolazi do naprasnih
promjena putanja. Tako se njihovi periodi ophoda i najveće
udaljenosti od Sunca dramatično razlikuju. Zbog toga razlikujemo
dvije vrste kometa po periodu ophoda. Komete koji nas posjećuju
barem svakih 200 godina (kratkoperiodne) i one koji to čine
rjeđe (dugoperiodne). Kratkoperiodni kometi kao što
je najpoznatiji Halleyev (sa periodom od 76 god.) dolaze
najčešće iz Kuiperovog pojasa. Dugoperiodni kometi imaju
ekstremno izdužene putanje i u svojem obilaženju
oko Sunca dopiru do 50 000 AU, što je 1/5 udaljenosti
do najbliže zvijezde. Na ovoj udaljenosti nalazi se
Oortov oblak - sferni balon koji okružuje Sunce, a sastoji
od nepreglednog mnoštva kometa. Ovo je najčešći
tip kometa, a otkriva ih se nekoliko svakoga mjeseca. Zato
se prema nekim procjenama vjeruje da Oortov oblak sadrži
i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave
u unutarnji Sunčev sustav.
Mario Pallua, <1.2.2004.
Trenutno se dvije misije bave kometima:
europska misija Rosetta sada je na putu prema kometu 69P/Churyumov
- Gerasimenko, a do polovice srpnja surađivat će s misijom
Deep Impact, čija je meta komet 9P/Tempel 1. O kakvoj se suradnji
radi, a i što se od misija očekuje pročitajte ovdje.
