merkur

istraživanje

promatranje

mozaik površine Merkura slozen od slika koje je snimio Mariner 10

      Merkur je često jedan od najsjajnijih objekata na nebu. Zato je bio poznat od pradavnih vremena, a igrao je i važnu ulogu u religiji Maya, Egipcana, Grka i Rimljana. Doduše, teško ga je promatrati jer se gledano sa Zemlje uvijek nalazi vrlo blizu Suncu. Najpovoljniji su trenutci tzv. elongacije kada se gledano sa Zemlje nalazi najdalje od Sunca, ali je cak i onda ta udaljenost mala (28°), pa Merkur možemo promatrati manje od dva sata nakon zalaza Sunca ili prije izlaska. To ovisi o kojoj je elongaciji rijec: za vrijeme zapadne Merkur je vidljiv kao predjutarnja zvijezda, a za vrijeme istočne kao večernja. Merkur kruži na maloj udaljenosti od Sunca od samo 0.387 AU putanjom velikog ekcentricita (manjeg samo od Plutona).

      Kako ima vrlo kratak period ophoda od samo 88 dana, često prestiže Zemlju i prolazi izmedu Zemlje i Sunca. Bilo bi za očekivati da će dakle, gledano sa Zemlje, preći površinom Sunca. Taj se dogadaj, zvan tranzit Merkura, stvarno ponekad i dogada, ali ne vrlo često zbog nagnutosti ravnine putanje na ekliptiku od 7°.

      Merkur je specifičan po svojoj rotaciji koja je povezana s revolucijom u omjeru 3:2 tj. tri se puta okrene oko vlastite osi za svaka dva ophoda oko Sunca. Posljedice su vrlo zanimljive. Kako je dužina dana nešto manja od 88 dana svaka je točka osunčana skoro 3 mjeseca snažnim Suncevim zračenjem 8 puta jačim nego na Zemlji, što stvara temperaturu od 430°C, dovoljno visoku da rastopi olovo! S druge strane, na Merkurovoj noćnoj strani temperature padaju do ledenih -170°C. Zanimljivo je isto da se zbog promjena brzina kruženja, Sunce ne giba pravilno po Merkurovom nebu. Promatrajući zalaz Sunca, ono bi se spustilo ispod horizonta ali bi se onda ponovno diglo i opet zašlo (retrogradno gibanje).

      Zbog malog radijusa od samo 2200 km skoro je nemoguće razlučiti površinske detalje sa Zemlje. Zato je vrlo važan bio Mariner 10 koji je fotografirao Merkurovu površinu. Šteta je što od onda niti jedna letjelica nije posjetila Merkur, što nam je ostavilo oko pola površine potpuno nepoznato. Saznalo se da je površina slična Mjesečevoj: duboko izbrazdana kraterima koji su ispresijecani "morima", posjekotinama, brdima i dolinama. U unutrašnjosti se nalazi vrlo velika metalna jezgra (čak 75% radijusa) koja čini Merkur najmetalnijim planetom. Oko nje je plašt sačinjen od stijena. Postoji slabo magnetsko polje (samo 1% jačine Zemljinog), a zbog velike temperature i male mase nema atmosferu. Nema mjeseca.