neptun i njegov najveci mjesec snimljeni sa Voyagera 2

      Posljednji planet u skupini plinovitih divova, ili takozvanoj Jovijanskoj skupini planeta, otkriven je 1846. godine, a opažački su ga otkrili astronomi berlinske zvjezdarnice (Johann Gottfried Galle i Heinrich d` Arrest). Zanimljivo je spomenuti da su zasluge za otkrivanje Neptuna mogle pripasti londonskoj, a zatim i pariškoj zvjezdarnici, međutim problem je bio u tome što oni nisu bili spremni prihvatiti teoriju da poremećaj u Uranovu gibanju uzrokuje osmi planet. Neptun je opažen i nekoliko puta prije nego što je prepoznat kao planet, tako je Galileo još 27.01.1613. godine (ne znajući da se radi o planetu) zabilježio njegov položaj.

      Neptun možemo nazvati Uranovim bratom zbog mnogo sličnosti, a jedna od njih je i veličina. Drugim riječima, Uran je od Neptuna veći za kojih tisuću kilometara što i nije puno ako znamo da Neptunov dijametar iznosi 49 528 km. Srednja gustoća planeta je svojstvena njegovoj skupini, mala u odnosu na terestričke, i iznosi 1,76 g/cm³. Neptun nije znatnije spljošten, čak što više mnogo manje u odnosu na svoju plinovitu braću, pa omjer između ekvatorskog i polarnog polumjera iznosi 0,01708. Po otklonu od osi rotacije nije poseban (i = 1,7716°). Ekscentricitet njegove stazi je od svih plinovitih divova najmanji, e = 0,010263. On je pretposljedni planet Sunčeva sustava i nalazi se na srednjoj udaljenosti od 29,9997 aj, a za jedan obilazak oko Sunca potrebne su mu pune 164 godine (164,3135 god.). Vrijeme potrebno da se Neptun jedanput okrene oko svoje osi iznosi 16,11 h.

      Kao planet Jovijanske skupine većinom je izgrađen od najlakših elemenata; vodika i helija. Uslijed raspršenja Sunčeve svijetlosti i apsorpcije crvene komponente u plinu metanu dolazi do plavkaste boje koja je prepoznatljiva za Neptun. Iz toga možemo zaključiti da je Neptunova atmosfera izrazito bogata metanom, ili ga barem ima više nego drugi plinovitim divovima. Neptun ima veoma dinamičnu atmosferu: Naime, njegovi su vjetrovi najbrži u cjelom Sunčevom sustavu; dosižu vrijednosti od oko 400 m/s. Najznačajnija tvorevina Neptunove atmosfere je Velika tamna pjega. Osim tamne pjege tu su i cirusi, oblaci od ledenih kristala metana. Ti su oblaci uzrokovani vrtlozima u gornjim dijelovima atmosfere. Javljaju se u srebrnoj i tamno plavoj boji. Sjajni oblaci dugački su i po nekoliko kilometara pa često bacaju sjenu na oblačni sloj, koji se nalazi do 150 km ispod. Temperatura vrha oblaka iznosi oko 200°C. Neptunovo magnetsko polje je slabo, a pretpostavlja se da je uzrokovano podpovršinskim strujanjima. Magnetska os ne poklapa se s rotacijskom osi već je od nje otklonjena za 50°. Neptun zrači 2,4 puta više energije nego što dobiva od Sunca. Ta je energija najvjerojatnije produkt njegove vlastite gravitacije, drugim riječima Neptun se steže. Iako je to stezanje beznačajno ono oslobađa goleme količine energije.

      Neptun ima tanak prsten i osam većih satelita: Naiad, Tales, Despina, Galateja, Larisa, Proteus, Triton i Nereid. Prsten je najvjerojatnije građen od prašine s tih satelita. Triton i Nereid su otkriveni sa Zemlje, dok je ostalih šest otkrila letjelica Voyager 2. Triton se giba u suprotnom smjeru od ostalih satelita i najveći je Neptunov satelit. Veći je od Plutona i nekad je vjerojatno bio zasebno tijelo, tj. dok ga nije zarobila Neptunova gravitacija.

promjer: 49 532 km
prosjecna udaljenost od Sunca: 4,498 mlrd km
brzina u stazi oko Sunca: 5,48 km/s
duljina dana: 16,11 h
masa ( Zemlja = 1 ): 17,2
obujam ( Zemlja = 1 ): 57,74
prosjecna gustoca ( voda = 1 ): 1,64
gravitacija ( oblaci; Zemlja = 1 ): 1,13
temperatura vrha oblaka: -200°C
broj poznatih satelita: 8

Nikola Maslać, <1.6.2004.