cosmos 1 s raširenim solarnim jedrom (letjelica je samo ono sitno u centru "vjetrenjače") (Planetary Society)

      Ako ste ikada čitali Kozmos Carla Sagana ili bilo koju knjigu se u nekom svojem dijelu bavi međuzvjezdanim putovanjima, morali ste naletiti na koncept tzv. "solarnog jedra". Radi se o velikom jedru od iznimno tankog i laganog, ali dovoljno čvrstog materijala koje ne bi bilo napuhavano običnim vjetrom, već Sunčevim vjetrom. Sunčev vjetar sastoji se od fotona i lakih čestica koje konstantno struje od Sunca prema nama i dalje, prema međuzvjezdanom prostoru. Hvatajući Sunčev vjetar u jedra, letjelice bi jednom mogle postići dovoljno velike brzine da jednom povedu ljude izvan Sunčevog sustava, na put prema zvijezdama. Oni koji sanjaju o tome (kao što je sanjao Carl Sagan), uskoro će se približiti korak bliže svom snu. Naime, prva letjelica sa solarnim jedrom trebala bi se uskoro vinuti u orbitu. Riječ je o letjelici pod imenom Cosmos 1 koju je financirala nezavisna nevladina udruga pod imenom Planetarno društvo.

      Cilj ove misije je jednostavno testirati u svemiru novu tehnologiju. Cosmos 1 nije letjelica koja bi mogla izdržati dugo putovanje. Njen cilj je preživjeti svemirske uvjete nekoliko tjedana ili mjeseci i dokazati da su solarna jedra funkcionalni način svemirskog pogona. Kada stigne u orbitu i razapne svoje veliko jedro, Cosmos 1 polako će se udaljavati od Zemlje tjeran samo pritiskom Sunčevog vjetra. Iako razvojni programi za solarna jedra postoje i kod najvećih svjetskih svemirskih agencija (američke, europske, ruske i japanske), letjelice još nisu napravljene i neće letjeti u svemir idućih nekoliko godina.

cosmos 1 bez raširenog jedra (Planetary Society)

      Ovu misiju financirao je sponzor Planetarnog društva, medijska kompanija Cosmos Studios, zajedno sa pojedinačnim članovima. Ugovor o izgradnji letjelice sklopljen je s jednom od najvećih ruskih svemirskih kompanija NPO Lavochinom. Izradu elektronike i sustava za kontrolu misije nadgledao je moskovski Svemirski istraživački institut, a misiju će se pratiti kroz centre u Rusiji, Češkoj i Americi. Okupljen je međunarodni tim stručnjaka za svemir koji bi trebali ovu misiju uspješno privesti kraju.

      Sama letjelica napravljena je tako da po dolasku u orbitu razapne jedra između cijevi na napuhavanje. Ukupna površina jedra iznosi 600 kvadratnih metara. Ono je podijeljeno u 8 dijelova, a izgleda kao velika vjetrenjača. Svaki krak dug je 15 metara i može se zakretati kao kod helikoptera. Tako će se svijetlo moći odbijati pod raznim kutevima, što predstavlja navigacijski sustav. Osim jedra napravljenog od samo 5 mikrona (milijuntog dijela metra) debelog aluminiziranog mylara, letjelica nema niti jedan drugi oblik pogona. Do orbite visoke 800 kilometara, letjelcu će otpratiti modificirani balistički projektil (ICBM) nazvan Volna. Lansiranje će se obaviti sa ruske nuklearne podmornice ispod površine Barentsovog mora.

      Iako datum lansiranja još nije točno određen (između 1.3. i 7.4.2005.), posljednje provjere su u tijeku i čeka se na odobrenje Ruske mornarice koja kontrolira raketu Volna i podmornicu određenu za lansiranje. Kada Cosmos 1 bude lansiran, bit će vidljiv iz većine krajeva kao svijetli satelit, ovisno o tome pod kojim kutem reflektira SUnčevu svijetlost. Za više informacija o ovoj misiji sentimentalne vrijednosti, posjetite službenu stranicu http://solarsail.org.

Mislav Baloković, 10.11.2004.