o nama
  tko smo mi
  aktivnosti
  oprema
 
amaterska astronomija
 za početnike
 promatranje
 astrofotografija
 projekti i mjerenja
 recenzije opreme
 
svemir
 sunčev sustav
 duboki svemir
 istraživanja
 
zanimljivosti
  jeste li znali?
  astro humor
  ankete
 
galerija slika
 phobos
  naše astrofotke
 sunčev sustav
 duboki svemir
 ostalo
 
arhiva
 rječnik
 popis članaka
 stare novosti
 stare slike tjedna
 download
 
linkovi
 hrvatske stranice
 strane stranice
 
< zvijezde >
evolucija zvijezda

 

primjer H-R dijagrama; crveni divovi vidljivi su gore desno, a bijeli patuljci dolje lijevo (Mislav Baloković)

      Dokuciti kako se zvijezde razvijaju nije bilo nimalo lako. Stavite se u poziciju znanstvenika. On promatra zvijezde kroz jedan peiod koji je u kozmickim razmjerima toliko malen da se promjene jednostavno ne stignu dogoditi. Dobra analogija tome je vanzemaljac koji šecuci gradom pokušava shvatiti kako se ljudi razvijaju iz djece u odrasle. Teorija koja je danas prihvacena dobro se slaže sa dokazima koje imamo, ali možda nije potpuno tocna. Vjerojatno vam nije poznato da je evolucija zvijezda vec pretrpjela jednu pogrešnu teoriju. Mislilo se, naime, da su zvijezde u svojim mladim danima crveni divovi, pozicionirani u gornjem desnom dijelu HR dijagrama. Zatim bi se zvijezda postepeno zagrijavala dok ne bi došla na glavni niz, a niz glavni niz do donjeg desnog dijela gdje se nalaze crveni patuljci. Danas znamo da je ta interpretacija kriva i da su crveni divovi kao Betelgeux (Betelgez) vec stare zvijezde. Današnja teorija evolucije zvijezda razlikuje dva glavna smjera u koje zvijezda može otici, a on ovisi o masi zvijezde.

      Kao prvo, treba reci da zvijezde nastaju iz velikih oblaka koje zovemo nebulama ili maglicama. Pod utjecajem gravitacije neki se dijelovi maglice pocinju sažimati stvarajuci tlak u središtu. To dovodi do zagrijavanja i rodena je protozvijezda. Ako je nakupljena masa manja od desetine Sunceve mase, od nje nikad nece nastati zvijezda. Ona ce još jedno vrijeme svjetliti zbog nastale topline, ali to nece biti dovoljno da zapocnu nuklearne reakcije. Ako masa protozvijezde iznosi izmedu 0.1 i 1.4 mase Sunca, sažimanje ce se nastaviti sve dok se unutrašnjost toliko ne zagrije da zapocnu nuklearne reakcije. Kada zvijezda pocine izgarati vodik u helij, pridružuje se glavnom nizu i tamo ostaje dugo vremena. Medutim, kada skoro sav vodik izgori u helij, zvijezda je primorana promjeniti svoju strukturu. Središte tada ima dovoljnu temperaturu da helij pocne izgarati u ugljik, dok vodik gori u vanjskim slojevima. Zbog toga se zvijezda širi i hladi - postaje crveni div. Zvijezda koja ima masu manju od 1.4 Sunceve mase, nece više imati priliku prijeci na nove izvore energije, jer tlak i temperatura u središtu za to nisu dovoljni. Zbog toga nestabilna zvijezda pocinje odbacivati vanjske slojeve i tako nastaju prelijepe planetarne maglice. U njihovom središtu nalazi se vruca jezgra zvijezde koju nazivamo bijeli patuljak. Takva zvijezda ima vrlo veliku gustocu i visoku temperaturu. No, kako vrijeme prolazi, a u njoj se više ne dogadaju nikakve nuklearne reakcije, zvijezda se polako hladi. Interesantno je da još nigdje u svemiru nije zapažen patuljak kojemu je temperatura niža od 3000 K, što znaci da svemir još nije dovoljno star da bi se to dogodilo. Kad se patuljak potpuno ohladi, od njega ostaje mrtva crna zvijezda (ne crna rupa).

      Vec sam spomenuo da postoje dva smjera kojima zvjezdana evolucija može otici. Drugi je put onaj kojim idu zvijezde sa masom vecom od 1.4 Sunceve. Takve zvijezde puno brže sagorijevaju svoje nuklearno gorivo i žive krace, ali burnije. Razlika je u tome što one nakon helija mogu sagorijevati i ugljik, u tzv. CNO ciklusu. Tim su se procesom u svemiru stvorili teži elementi od kojih je graden naš svijet. Nakon što reakcije stvore željezo, koje je najteži element koji se na taj nacin da stvoriti, zvijezda se pocne urušavati i eksplodira u ogromnoj eksploziji koju zovemo supernova. Nakon nje na mjestu zvijezde ostaje pulsar ili neutronska zvijezda. Ta zvijezda koja u promjeru može biti manja od planeta ima ogromnu masu, dakle i nezamislivu gustocu. Jedna žlicica te tvari na Zemlji bi težila oko milijardu tona. Ako je masa zvijezde mnogostruko veca od 1.4 mase Sunca, zvijezda ce se sve više i više sažimati sve dok njena gravitacija ne bude tolika da joj ni svijetlost ne može pobjeci. Tada je nastala crna rupa. O tim netipičnim zvijezdama možete pročitati nešto u posebnim člancima.

Mislav Baloković, < 1.2.2004.

evolucija zvijezda

home

hrvatski

slika tjedna
U ovoj rubrici donosimo vam svaki tjedan (ili tako nešto) sliku koja nam je zapela za oko te kratki opis onoga što vidite. Sve stare slike tjedna možete naći u arhivi.
 
karte neba
Što gledati ovaj mjesec? Skinite karte neba za bilo koji puni sat, popis zanimljivih objekata i bacite se na promatranje!
 
resursi