o nama
  tko smo mi
  aktivnosti
  oprema
 
amaterska astronomija
 za početnike
 promatranje
 astrofotografija
 projekti i mjerenja
 recenzije opreme
 
svemir
 sunčev sustav
 duboki svemir
 istraživanja
 
zanimljivosti
  jeste li znali?
  astro humor
  ankete
 
galerija slika
 phobos
  naše astrofotke
 sunčev sustav
 duboki svemir
 ostalo
 
arhiva
 rječnik
 popis članaka
 stare novosti
 stare slike tjedna
 download
 
linkovi
 hrvatske stranice
 strane stranice
 
< najveći svjetski teleskopi >

 

      Astronomi najviše informacija dobivaju analizirajući svjetlost koja nam dolazi s nebeskih objekata. Tako, proučavanjem svjetlosti koja dolazi do nas možemo saznati kemijski sastav neke maglice, predvidjeti njen daljnji razvoj proučavajući kretanja plinova, odrediti brzinu širenja pojedinih dijelova maglice itd. Upravo zato je najvažnije skupiti što više svjetlosti i postići što veće povećanje, a da pritom ne pogoršamo jasnoću slike koju primamo. Zato je čovjek u zabačenim dijelovima našeg planeta izgradio velike teleskope kojima neprestano promatra svemir. No, vidljiva svjetlost je samo dio informacija koje možemo analizirati. Neki svemirski objekti zrače i u području gama zraka, radiovalova, X - zraka i ostalih područja spektra, te se zato grade teleskopi koji mogu registrirati takva zračenja (npr.: veliki radioteleskop Arecibo čija se antena, promjera 305 m, sastoji od 40 000 aluminijskih ploča što ga čini najvećim radioteleskopom na Zemlji).

      Postoje dvije vrste optičkih teleskopa: reflektori i refraktori. Reflektori su teleskopi koji skupljaju svjetlost sustavom zrcala, dok refraktori koriste sustav leća. Općenito se smatra da su reflektori bolji zato što ne troše dio svjetlosti koju prime. Refraktori potroše jedan dio svjetlosti zbog toga što koriste leće. Naime, intezitet svjetla slabi prilikom prolaska svjetlosti kroz leću. Taj gubitak svjetlosti je zanemariv kod manjih refraktora, no s porastom dimenzija leće i njezine debljine javlja se prevelik gubitak svjetlosti. Nadalje, kod leća je česta pojava kromatske aberacije (greška leće prilikom koje se različite valne duljine svjetlosti lome u različitim žarištima, pa promatrač uočava dugine boje na rubovima objekta kojeg promatra). Ta greška se može ispraviti uvođenjem dodatne leće, ali se pritom gubi još više svjetlosti. Ipak, treba reći kako je važno i da zrcala reflektora budu dobro izbrušena, jer se u suprotnom slučaju dobiva slika lošije kvalitete. Međutim, najbitnija prednost zrcalnih teleskopa pred refraktorima jest ta što se zrcala mogu poduprijeti straga čvrstom konstrukcijom, dok se leće učvršćuju umetanjem u okvir ( zato što svjetlost mora proći kroz leću kako bismo mogli promatrati uvećanu sliku ). Ta činjenica znatno ograničava veličinu refraktora, jer se velike leće pod svojom težinom počinju savijati zbog čega se javljaju izobličenja slike, a može doći i do loma leće ako je opterećenje preveliko. Treba napomenuti kako se ovaj problem javlja i kod reflektora, samo pri puno većim dimenzijama za koje je teško napraviti konstrukciju koja bi poduprla tako veliko i teško zrcalo.

      Postoji i kombinacija reflektora i refraktora, a to je tzv.: Schmidtov teleskop. Njegovo zrcalo reflektira svjetlost na zakrivljenu fotografsku ploču koja vidno polje teleskopa čini jako velikim, ali joj je za ispravljanje pogrešaka potrebna leća. Zato se Schmidtovim teleskopima snimaju velika područja neba, što je korisno za opsežnije projekte, te za pronalaženje objekata koje će se promatrati drugim velikim teleskopima.

observatorij keck na vrhu vulkana mauna kea na hawaiima

      Iako smo u gradnji teleskopa ograničeni pojednim problemima ipak postoje načini pomoću kojih možemo dobiti kvalitetnije slike. Jedan od primjera novijih konstrukcija jesu Keckovi teleskopi koji koriste segmentirana zrcala. Njihova zrcala se zapravo sastoje od 36 šesterostranih dijelova. Svaki dio teži 400 kg, ima promjer od 1,8 m i debeo je 7,7 cm. Te dijelove kontrolira računalo koje ih postavlja u položaj pri kojem djeluju kao jedno veliko zrcalo. Ta ploha ima promjer od 10 m.

      Mnogi teleskopi koriste sustav adaptivne optike. Kako se atmosfera stalno giba, naš je pogled na zvijezde zamagljen. Kod adaptivne optike jaki laser stvara pokraj zvijezde koju se promatra umjetnu zvijezdu visoko u atmosferi. Računalo izračunava kako se svjetlost umjetne zvijezde izobličuje prolaskom kroz atmosferu, a potom stalno pokretno i savitljivo zrcalo oblikuje tako da se svjetlost skupi u točku čime se izoštrava slika svega što se teleskopom promatra.

      Najzanimljivije poboljšanje kvalitete (i povećanja) slike dobije se kada više teleskopa promatra isti svemirski objekt. Ta tehnika nazvana je optička sinteza ili interferometrija. Najveći teleskop na svijetu je europski "Vrlo veliki teleskop" (Very Large Telescope, VLT) smješten u Čileu. Čine ga četiri 8,2 - m teleskopa - svaki milijardu puta snažniji od ljudskog oka. Povezani računalom, teleskopi skupe toliko svjetlosti koliko i jedno 16,4 m zrcalo. Kad se povežu s tri druga 1,8 m teleskopa Južnog europskog opservatorija (ESO), njima se može vidjeti mnogo pojedinosti na nebu (npr.: astronaut koji hoda Mjesečevom površinom).

      Cambridge Optical Aperture Synthesis Telescope (COAST) tvore pet malih teleskopa, svaki promjera 40 cm. Slike sa pet teleskopa razmaknutih 100 m se povezuju kako bi se dobila slika jednog 100 - m zrcala! Premda ne može skupiti veliku količinu svjetlosti COAST ima neobično veliku razlučljivost.

Davor Mihaljević, < 1.6.2004.

home

hrvatski

slika tjedna
U ovoj rubrici donosimo vam svaki tjedan (ili tako nešto) sliku koja nam je zapela za oko te kratki opis onoga što vidite. Sve stare slike tjedna možete naći u arhivi.
 
karte neba
Što gledati ovaj mjesec? Skinite karte neba za bilo koji puni sat, popis zanimljivih objekata i bacite se na promatranje!
 
resursi
 
povezano