Osim
ako ste vlasnik department-store-teleskopa za 200 kn, znate
da je za povećanje bitan okular.
Okulari raznih fokalnih
duljina daju razna povećanja, ali to nije jedino njihovo
obilježje. Ozbiljnijim amaterima vrlo je bitno koliko vidno
polje okular ima, koliko ima elemenata i kakve premaze na njima,
koliki je kontrast i oštrina, eye relief i exit pupil... Čemu
sve to, objasnit ću vam u slijedećem tekstu.
Današnji
okulari rade se u tri promjera: 0.965" (24.5mm), 1.25" (31.7mm)
i 2" (50.8mm). Najmanji okulari koriste se samo u teleskopima male
kvalitete i uglavnom se izbjegavaju. Najčešće se koriste 1.25" okulari.
Ima ih toliko različitih da je taj standard amaterima najpristupačniji.
Najveći okulari promjera 2" vrlo su veliki i teški jer
obično imaju mnogo optičkih elemenata (leća). Taj se format
uglavnom koristi za okulare s velikim vidnim poljem koji su
zbog svojeg dizajna vrlo skupi (Panoptic, Nagler, Meade UWA).
Postoje i neke jeftinije verzije širokokutnih okulara (tipa
Konig i Erfle), ali one obično imaju dosta aberacija,
astigmatizma i kome.
Što
se tiče optike smještene u neki od formata, najčešće ćete naći
Ploessl koji se sastoji od 4 simetrično postavljena elementa.
Ti su okulari danas najpopularniji jer za relativno male novce
daju zadovoljavajuću oštrinu, kontrast i vidno polje. Dobro
funkcioniraju na gotovo svim teleskopima. Za razliku od njih,
nešto jeftiniji Kellneri (3 elementa) dobro funkcioniraju samo
u teleskopima s velikim f
- brojem. Svi kvalitetniji okulari imaju 4 i više (do 8)
optičkih elemenata kojima ispravljaju razne aberacije i proširuju
vidno polje. Leće se obično premazuju s jednim ili više zaštitnih
premaza (engl. coatinga) koji poboljšavaju performanse i sprečavaju
gubitak svijetlosti. Isto tako, rubovi leća se zacrnjuju da
bi se minimalizirale unutarnje refleksije.
|
neki poznatiji
dizajni okulara |
|
Dakle,
ono po čemu ljudi prvo gledaju okulare je njihova fokalna
ili žarišna duljina. Dijeljenjem fokalne duljine teleskopa
i okulara dobiva se povećanje koje ta kombinacija daje. Nemojte
misliti da okular daje uvijek isto povećanje - ono ovisi o
fokalnoj duljini teleskopa. U pravilu se manja povećanja koriste
za gledanje DSOa, dok se veća povećanja koriste za planete
i Mjesec. Iako to uglavnom stoji jer je DSO lakše pronaći u
velikom vidnom polju (dakle, s manjim povećanjem), vrlo tamne
objekte ćete možda bolje vidjeti na nekom umjerenom povećanju
zbog boljeg kontrasta.
|
erfle je bio prvi širokokutni okular,
ali u usporedbi s modernim naglerom ima dosta aberacija |
|
Vidno
polje označava koliko vam neba stane u okular. U pravilu okulari
većih fokalnih duljina daju veće vidno polje, ali postoji svojstvo
koje se zove prividno vidno polje. Svaki okular
ima specifično prividno vidno polje. Tipični Ploessl ima prividno
vidno polje od 50°, tipični širokokutni okular ima 60 - 70,
a sofisticirani (i vrlo skupi) Nagler čak 82 stupnja. To znači
da će na istom povećanju u vidno polje Naglera stati cijeli
Mjesec, dok ćete u Ploesslu vidjeti samo pola. Naravno, veće
vidno polje više košta. Oni koji su imali priliku pogledati
kroz širokokutni okular obično kažu da je to potpuno novo iskustvo.
No, budite svjesni da jeftiniji širokokutni okulari znaju patiti
od kome i smanjene oštrine.
Vlasnicima
naočala gledanje bez njih zna biti problem. No, kroz okular
se može gledati i s naočalama ako on ima dovoljno veliki eye
relief (hrvatska riječ vjerojatno ne postoji). To
je udaljenost od okulara na koju morate postaviti oko da bi
vidjeli cijelo vidno polje. Ako je on premalen, netko tko nosi
naočale neće moći oko dovoljno približiti leći da bi vidio
sve što se nudi. Eye relief se u pravilu smanjuje s fokalnom
duljinom okulara, tako da predstavlja problem samo kod okulara
manjih fokalnih duljina. Srećom, postoje moderni okulari (tipa
Lanthanum, Pentax, Radian) kod kojih eye relief ne ovisi o
fokalnoj duljini. Iako im je cijena malo veća, svi imaju eye
relief oko 20 mm što je dovoljno za komotno gledanje s naočalama.
Zadnja
stvar koja nam je ostala je tzv. exit pupil.
To je promjer kružića svijetlosti u kojem se vidi slika. Najlakše
ćete ga uočiti ako oko malo odmaknete od okulara - onaj kružić
koji pleše unutar leće je exit pupil. Zašto je on bitan, ovisi
o tome što gledate. Uglavnom je oku ugodnije da je što veći,
ali što je veći manje je kontrasta. Neki tamni objekt možda
ćete lakše uočiti s manjim exit pupilom. On nikad ne bi trebao
biti veći od 7 milimetara (koliki je promjer ljudske zjenice),
a koliki
će pupil dati neki okular može se izračunati dijeljenjem promjera objektiva u
milimetrima s povećanjem koje okular daje na tom teleskopu.
|
ovakve
mrcine dat će vam savršenu sliku i ogromno vidno polje
- za velike novce |
|
Sve
u svemu, nadam se da su vam sad jasnije neki pojmovi vezani
uz okulare. Kada birate novi okular, prvo razmislte čemu će
vam on služiti. Zajedno s teleskopom vjerojatno ste dobili
jedan ili dva okulara općenite primjene. Ako vam treba okular
za planete, vjerojatno vam treba kratka fokalna duljina. Pazite
samo da vam okular ne daje povećanje koje je na teleskopu neiskoristivo
- obično se teoretskom granicom povećanja smatra povećanje
od 50 puta za svaki inč (2.54 cm) promjera objektiva. Imajte
na umu da je možda čak i bolja solucija kupnja Barlow leće
koja se umeće između okulara i fokusera i
time dva (ili više) puta smanjuje fokalnu duljinu okulara.
S jednom Barlow lećom dobit ćete dvostruko veći broj mogućnosti
za povećanja. Ako vam pak treba neki širokokutni okular, možda
ćete morati prijeći na 2" format (pazite samo da teleskop
ima fokuser promjera 2"). Imajte na umu da su ti okulari
prave mrcine i da ćete možda morati dodavati utege na suprotnu
stranu telesopa da bi održali ravnotežu. Isto tako, za to ćete
morati skupiti dosta para, pa sami odvažite koliko vam je široko
polje zapravo važno.
Mislav Baloković, < 1.6.2004. |