gore: portret galilea; dolje: negativ originalnog galilejevog rukopisa

      Galileo Galilei rođen je 15. veljače 1564. godine u Pisi. Roditelji su mu bili Vincenzo Galilei i Giulia Ammannati. Njegov otac je predavao glazbeni i podučavao sviranje lutnje. Vjenčali su se 1563. godine i imali Galilea kao prvo dijete. Svoje rane godine djetinjstva Galileo je proveo s roditeljima u Pisi. 1572. godine Galileovi roditelji vratili su se u Firencu, rodno mjesto njegova oca, ali tada osmogodišnji Galileo ostaje u Pisi još dvije godine sa rođakom. Sa navršenih deset godina Galileo se vraća roditeljima u Firencu gdje ima osobnog učitelja dok nije postao dovoljno star da ode u sjemenište u Vallambrosi na daljnju edukaciju.

      Život u samostanu bio je samotan, pustinjački i strogo svećenički što se mladom Galileu svidjelo, te se odlučio pridružiti redu u čemu ga je spriječio otac koji je svome najstarijem sinu namijenio poziv doktora. Studirati je Galileo išao na sveučilište u Pisi. Galileu se doduše nije sviđalo učenje medicinskih predmeta te je tako najviše pažnje posvećivao onima koji su ga najviše zanimali, a to su bili matematika i prirodna filozofija. Kada se vratio u Firencu za ljetne praznike Galileo je tamo i ostao, te nastavio studirati matematiku. Nakon nagovaranja oca da mu dopusti studiranje smjera koji želi, Galileo je dobio mogućnost uzeti predavanja o Euklidovim i Aristotelovim djelima i radovima. Doduše, sa medicinskog studija ispisao se tek 1585. godine bez polaganja diplomskog rada.

      Galileo je tako počeo predavati matematiku, isprva privatne sate u Firenci, a kasnije u Vallambrosi, gdje i napisao svoje prvo znanstveno djelo La Balancitta (Mala ravnoteža) u kojem opisuje Arhimedovu metodu nalaženja specifične gustoće tijela koristeći ravnotežu i balansiranje. Galileo je već tada dobio pozive na razna predavanja o znanstvenim temama što je utjecalo na njegovo daljnje napredovanje na društvenoj ljestvici. Nakon smrti jednog od profesora na sveučilištu u Pisi, Galileo je 1589. godine pozvan da popuni tada slobodno mjesto i tako počinje predavati u rodnom mjestu. Podizanju njegovog ugleda uvelike su mu pomogla predavanja održana u Firenci.

      Galileo je na tom mjestu proveo oko tri godine i dotle napisao novo djelo nazvano De Motu (O gibanju) koje je sastavljeno od skupa eseja o teoriji gibanja. To djelo Galileo nije objavio, vjerojatno jer nije bio zadovoljan njime. Nakon smrti svoga oca 1591. godine, Galileo se kao najstariji sin morao financijski brinuti i o svoje dvije sestre, te je morao potražiti bolje plaćeni posao. Pošto je tada već nakupio dobrih preporuka, dobio je mjesto profesora na sveučilištu u Padovi. Tamo je podučavao Euklidovu geometriju i geometrijsku astronomiju studentima medicine kojima je znanje astronomije tada bilo potrebno za "valjanu" primjenu astrologije u medicini. Na tom mjestu Galileo je i prvi put iznio svoje protivljenje Aristotelovom načinu astronomije i prirodne filozofije, te se izjasnio kao pobornik Kopernikove teorije. U Padovi je Galileo upoznao i Mariu Gambu s kojom je imao troje djece (kćeri Virginiu i Liviu, te sina Vincenza), ali se nisu vjenčali jer je Galileo smatrao da nije u povoljnoj financijskoj situaciji. U to vrijeme Galileo je također preko dopisivanja sa kolegama došao do rješenja pogreške u svom djelu O gibanju, ali usprkos tome to djelo nije bilo objavljeno još slijedećih 35 godina.

      Prekretnica u Galileovim otkrićima dogodila se u svibnju 1609. godine kada je od prijatelja Paolo Sarpija dobio pismo u kojem mu je dotični javio o novom izumu kojeg je neki Nizozemac predstavio u Veneciji. Taj izum bio je durbin. Uzevši u obzir podatke iz pisma i način na koji je napravljen durbin, Galileo je počeo raditi na vlastitim teleskopima i uspio napraviti teleskope sa povećanjem od čak šest do devet puta. Galileo je uvidio i primjenu tih sprava u vojne i trgovačke svrhe, što je doprinijelo poboljšanju njegova financijskoga stanja. Krajem iste godine Galileo je uperio svoj teleskop prema nebu i započeo istraživanja neba, te došao do novih astronomskih otkrića koja su opisana u knjižici nazvanoj Kratki glasnik. Galileo je prvi vidio planine na Mjesecu, Jupiterove satelite (za koje je isprva držao da su to zvijezde i koji po njemu danas nose naziv "galileanski"), te mnoge druge objekte kojima se ljudi i danas dive. Nakon tih otkrića Galileo 1610. godine dobiva mjesto glavnog matematičara na sveučilištu u Pisi. Galileo je iste godine okrenuo svoj teleskop prema Saturnu, te ugledao tri tijela (zbog slabog teleskopa Galileo nije mogao razlučiti da je to zapravo prsten). Ono što je kopkalo Galilea je činjenica da prsten ponekad nestaje (vizualno, kada se ravnina prstena nađe u istoj ravnini one od promatrača). Zanimljivo je da je promatrati Sunce naučio na teži način - pogled kroz teleskop uperen u Sunce koštao ga je zdravog vida do kraja života.

gore: naslovnica zabranjene galilejeve knjige zbog koje je završio u zatvoru; dolje: suđenje galileu (nepoznati autor)

      Galileo je također uočio da i Venera ima faze poput Mjeseca što ga je uvjerilo da se planeti okreću oko Sunca, a ne Sunce i planeti oko Zemlje. Iako se zalagao za Kopernikovu teoriju, Galileo to nije javno priznao sve do 1612. godine kada je jedan njegov student pokušao obraniti Kopernikovu teoriju pred određenim uglednicima. 1616. godine Galileo je uputio pismo velikašima u kojem napada pobornike Aristotelove teorije zbog predoslovnog tumačenja i u tom pismu Galileo je dao do znanja da Kopernikova teorija za njega nije samo matematički, već je i fizički istinita. Crkva se već tada počela buniti, ali još nije podnijela sudske mjere protiv Galilea, te je on nastavio izdavati svoja djela u kojima je daljnje branio Kopernikovu teoriju i objašnjavao fizičke principe.

      U veljači 1632. godine Galileo izdaje svoje djelo Dijalog o dva glavna sustava svijeta - ptolomejski i kopernikanski u kojoj raspravlja o Kopernikovoj teoriji i onoj koja je vladala do tada. To djelo ubrzo biva zabranjeno od inkvizicije i Galileo biva pozivan u Rim da se izjasni pred Crkvom. Nakon što se oporavio od bolesti i došao na suđenje Galileo biva proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor, no kazna je ipak provedena kao blagi kućni pritvor. Negdje u to vrijeme Galileu umire kćer, te se ostavlja pisanja neko vrijeme. Izdao još jedno značajno djelo nazvano Govori u kojima iznosi svoje finalne teorije. Galileo Galilei umro je 8. siječnja 1642. godine u blizini Firence. Tužno je što unatoč njegovoj želji nije bio pokopan u grobnici svoje obitelji pored oca, pošto je za života bio optužen za herezu. Njegovo tijelo je bilo čuvano i pokopano tek 1737. godine u jednoj crkvi. Također, tek 31. listopada 1992. tj. 350 godina nakon njegove smrti papa Ivan Pavao II je u ime Crkve priznao da su učinjene greške u vezi teoloških pitanja sa Galileom. Proglasili su Galileov slučaj zatvorenim, ali Crkva nije priznala da je pogriješila proglasivši Galilea heretikom u vezi s njegovim uvjerenjima. Po Galileu su danas, između ostalog, nazvani krater i litica na Mjesecu.

Mario Pallua, < 1.6.2006.