|
hubble space telescope u orbiti 600 km iznad zemlje,
snimljeno sa space shuttlea (NASA / ESA) |
|
Hubble Space Telescope, ili kako bi mi
Hrvati rekli "Hubbleov svemirski teleskop" postao je
legenda posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća i simbol astronomije
uopće. Slike svemira koje je HST snimio i poslao na Zemlju impresioniraju
i one koji se astronomijom nikada nisu bavili, a ni ne kane.
Kroz moćni Hubbleov teleskop svemir barem izgleda lijepo. Prekrasnim
šarenim slikama impresionirao je sve, a ime mu je danas poznatije
nego bilo kojem drugom teleskopu na Zemlji.
Svemirski teleskop dobio je ime po čovjeku koji s njim nije
imao nikakve veze. Edwin Powell Hubble bio je svestran čovjek.
Studirao je pravo ne bi li, kao i njegov otac, postao odvjetnik.
Za vrijeme studija bavio se amaterskim boksom, a imao je prilike
prijeći i u profesionalce. Ovo je odbio i krenuo kao dobrovoljac
u Europu gdje je bjesnio Prvi svjetski rat. Vrativši se ranjen
iz rata, dobio je mjesto na observatoriju Mount Wilson gdje je
taman završen novi 2.5 metarski teleskop i gdje se stacionirao
do kraja života. Astronomiju je zadužio otkrićem da se Svemir
širi, što je opisao tzv. Hubbleovim zakonom. Proučavanjem "spiralnih
maglica", za koje je tvrdio da se nalaze izvan naše Galaksije,
otkrio je da se one međusobno udaljavaju jedna od druge. Otkrio
je zapravo strukturu Svemira u velikom mjerilu i utabao stazu
Teoriji Velikog praska.
Hubble je umro 1953. godine. Čak i prije
njegove smrti, amerikanac Lyman Spitzer predložio je plan slanja
teleskopa u Zemljinu orbitu,
a pri tome je ostao čak 30 godina. Zbog zalaganja za svemirske
teleskope, u njegovu čast imenovan je HSTov nasljednik - Spitzer
Space Telescope (SST) koji je lansiran prošle godine. SST je
posljednji od serije četiri velika svemirska observatorija (Compton
- CGRO, Chandra - CXO, Hubble - HST, Spitzer - SST), a istraživat
će infracrveni dio spektra. Ideja njihovog postavljanja u orbitu
prihvaćena je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a konkretan
razvoj je pokrenut 1977. Prvotni plan je predviđao teleskop promjera
3 metra, ali je to reducirano na 2.4 metra (što je slučajno ispalo
gotovo identično promjeru 2.5 metarskom teleskopu na kojem je
Hubble radio veći dio svog života). HST je pokrio dio elektromagnetskog
spektra oko vizualnih valnih
duljina,
s
malim produžetcima u infracrveno i ultraljubičasto.
Razvoj je zaokupio veliku pozornost u
astronomskom svijetu. Iako svojim promjerom Hubble uvelike zaostaje
za divovskim teleskopima
kao što su Keckovi (promjera 10 metara), tajna njegove superiornosti
leži u njegovom položaju. Smješten izvan Zemljine atmosfere,
Hubble
može snimati objekte neometan utjecajima strujanja zraka i turbulencijama
koji Zemljaskim teleskopima predstavljaju problem. Čak i onda
kada se čini da je atmosfera savršeno mirna i stabilna, uvjeti
su neusporedivo lošiji od onih koje ima Hubble dok lebdi 600
km iznad Zemljine površine.
Letjelica je bila spremna za lansiranje 1985. godine. Nažalost,
slijedeće godine dogodila se tragična nesreća space shuttlea
Challenger i NASA je misiju morala odgoditi. HST je napokon lansiran
1990. godine. Očekivanja su bila velika.
|
|
galaksija M100 snimljena prije
i poslije dodavanja korektivne optike koje je ispravila
pogrešku u oblikovanju hubbleovog zrcala
(NASA / ESA)
|
|
Prve slike koje su sa Hubblea došle na
Zemlju nisu opravdale misiju. Iako je zajedno s Europskom svemirskom
agencijom NASA
za projekt dala preko jedne milijarde dolara, konstruktorima
se potkrala kobna pogreška zbog koje Hubble jednostavno nije
mogao dobiti izoštrenu sliku. Radilo se o primarnom zrcalu koje
je bilo 0.2 milimetra predebelo. U mjesecima nakon lansiranja,
znanstvenici su, umjesto na obradi novih znanstvenih podataka,
intenzivno radili na "naočalama" kojima će ispraviti
Hubbleovu manu.
|
trenutna pozicija HSTa (NASA)
|
|
Ključni popravak obavljen je u prosincu
1993. Astronauti Jeff Hoffman i Stroy Musgrave stigli su do Hubblea
space shuttleom
Endeavour i kroz četiri "svemirske šetnje" riješili
problem Hubbleovog krivo oblikovanog zrcala. Prilikom te servisne
misije
(službeno označene kao SM1) zamjenjena je još neka elektronika
i HST je postavljen u finalnu orbitu 600 km iznad Zemljine površine,
inkliniranu prema ekvatoru 28.5 stupnjeva. Za jedan potpuni krug
treba mu nešto više od sat i pol, od čega pola sata provede u
Zemljinoj sjeni.
Kao što sam već spomenuo, primarno zrcalo
HSTa ima promjer od 2.4 metra. Debelo je tridesetak centimetara.
Ispred njega nalazi
se manje sekundarno zrcalo koje snop svjetla usmjerava u prostor
iza primarnog zrcala. Tamo se nalaze maksimalno četiri sofisticirana
znanstvena instrumenta koja su tokom Hubbleovog života više puta
zamjenjivana u servisnim misijama. Zadnja izmjena dogodila se
2002. godine (misija SM3b). Osim opreme za snimanje, u stražnje
dijelu letjelice nalazi se i napredni sustav upravljanja s mnogobrojnim
senzorima. Žiroskopi koje Hubble posjeduje napravljeni su tako
precizno da se mogu bez prestanka vrtjeti više od dva dana. Osim
njih, teleskop usmjerava i sustav pozicioniranja pomoću referentnih
zvijezda. Sve to pogone dvije solarne ploče dimenzija 2.6 x 7.1
metara koje možete vidjeti sa svake strane letjelice. Struja
se pohranjuje u šest nikal - vodikovih baterija koje omogućuju
rad i u Zemljinoj sjeni. Cijela letjelica velika je kao prosječni
autobus.
Prošle godine vodile su se velike diskusije o sudbini HSTa,
koji će ove godine navršiti 15 godina u orbiti. Naime, nesreća
shuttlea Columbia prizemljila je sve shuttlove, a ne postoji
način da se do Hubblea dođe nekom drugom letjelicom s ljudskom
posadom (jer ih nema). Bez nove servisne misije Hubble neće moći
nastaviti rad iza 2008. godine jer će mu dotrajati žiroskopi
i baterije. Inače se planiralo da Hubble radi barem do 2010.
godine, a ako bude potrebno i dulje. 2011. godine trebao bi ga
naslijediti mnogo veći, 6 metarski James Webb Telescope (JWT)
koji je trenutno u razvoju. NASA je ipak odlučila ove godine
izvesti nekoliko misija sa shuttleovima, tako da nada još nije
umrla.
Mislav Baloković, 1.2.2005. |