Današnji refraktori mogu se podijeliti u dvije skupine: akromatske i apokromatske. Razlika među njima je u kvaliteti koja proizlazi iz različitih optičkih sustava. Naime, aporefraktori se smatraju teleskopima koji dostižu optičko savršenstvo, imaju uglavnom tri leće i iznimno su skupi. Prije nego što objasnim čemu uopće služe tri leće umjesto jedne, trebalo bi objasniti pojam kromatske aberacije.

      Kromatska aberacija je aberacija (iskrivljavanje slike) kod koje dolazi do pojave nefokusiranog svijela oko svijetlih objekata. To se dagađa zato što leća različito lomi svijetlo različitih valnih duljina, pa one nemaju fokus u istoj točki. Pojava aberacije, naravno, nikako nije dobra, ali neizbježna je ako nemate novca za aporefraktor. Postoji jedno pravilo koje kaže da je aberacija minimalna ako je fokalna duljina 3 puta veća od kvadrata promjera objektiva. Kod malih refraktora to nije problem, ali već kod refraktora promjera 4" to postaje neizvedivo (što se tiče amaterskih teleskopa).

      Kromatska aberacija dovela je do pojave tzv. akromatskih leća koje ju djelomično ispravljaju. To je zapravo sustav od dvije leće i on se danas najčešće koristi. No, kod većih refraktora aberacija se opet pojavljuje u zamjetnoj količini. Postoji tzv. chromacorr - dodatak koji ispravlja kromatsku aberaciju, ali on je dosta skup. Druga opcija za takve refraktore su filteri. Mogu se koristiti filteri u boji, ali navodno se najbolji rezultati dobivaju sa "UV minus" filterima (koji blokiraju ljubičastu i ultraljubičastu svijetlost) ili u nekoj od kombinacija. Najbolje (i analogno, najskuplje) filtre danas proizvode Lumicon i Sirius Optics. O filterima se posebno govori u članku dodatna oprema.

osim što koštaju cijelo bogatstvo, aporefraktori se obično prodaju bez ikikve dodatne opreme i montaže (TeleVue)

      Vraćamo se na refraktore. Već sam spomenuo da postoje akro i apokromatski refraktori. Akromatske refraktore muči kromatska aberacija, ali apokromatske refraktore ne. Naravno, aberacije ćete se riješiti samo uz visoku cijenu. Najpoznatije firme koje proizvode aporefraktore su TeleVue, Takahashi, Wiliam Optics, Borg... Ako budete po Internetu ili po stranim astronomskim časopisima gledali teleskope i primjetili da neki majušni refraktor dođe 2000 dolara, naletili ste na apo. Te teleskope mnogi astronomi smatraju optičkim savršenstvom, a njihova tajna leži u objektivu od čak tri leće. One se ne rade od običnog stakla i ne rade ih vrijedni mali Kinezi koji rade akrorefraktore, nego od posebnog (flint, crown, ED) stakla ili čak kristala kalcijevog fluorita. Među leće se ponekad stavlja ulje, zrak ili neko drugo sredstvo koje još poboljšava performanse. Takvi se teleskopi često koriste sa lećama kao što su Nagler i Panoptic, koje također dođu cijelo bogatstvo (tko ima love za apo, skupit će i za takvu leću). Pošto su apoi obično kratkih fokalnih duljina, mogu imati ekstremno veliko vidno polje, pa je leća poželjnija što joj je veće vidno polje i duža fokalna duljina. Na primjer apo sa fokalnom duljinom od 700 mm sa Naglerom od 31 mm (vidnog polja 82°) daje pravo vidno polje od čak 4 stupnja! To je 8 puta veće od punog Mjeseca. Vjerujem da si takvo nešto ne možete ni zamisliti. Kako bi na reklami rekli: "I sve je to vaše za samo 7000 dolara." Samo u snu... Osim što će vam omogućiti doživljaj za koji kažu da je potpuno novo iskustvo, s aporefraktorom se mogu promatrati i planeti pod velikim povećanjem (ograničenim uglavnom samo vremenskim uvjetima i stabilnosti atmosfere).

mali 60 mm refraktori su pravi početnički teleskopi, kao što je nekad bio ovaj (a.k.a. smokić) (Mislav Baloković)

      Da zaključim ovaj dio o refraktorima, trebao bi reći što je tu dobro, što nije i čemu oni zapravo služe. Amateri koji tek ulaze u astronomiju, obično počinju sa 60 - 90 mm refraktorom. To se preporuča onima koji još nisu sigurni da li će se baviti astronomijom ili ne. Njihova optika se obično proizvodi kod marljivih malih Kineza, ali zato su oni jeftini i za početnika čisto dovoljni. Nedavno sam imao priliku staviti jedan do drugoga tri 60 mm refraktora različitih tvrtki - sve što je bilo različito su bile boje optičke cijevi (tubusa). Pošto se svi proizvode u istoj kineskoj tvornici, firma kod takvih teleskopa nije bitna. Kroz njih se daju promatrati planeti (ali ne pod velikim povećanjem) i Mjesec, a da se vidjeti i nešto najsvijetlijih DSOa. Ovdje vas moram upozoriti: oni teleskopi koji se prodaju u robnim kućama (a.k.a. department-store-teleskopi) i na kojima piše da imaju povećanje 100, 200, 500 i 1000 puta su čista reklama i ne preporučaju se. Povećanje koje piše na kutiji možda se i može dobiti, ali je potpuno beskorisno. Nasuprot tim jeftinim malim refraktorima, postoje i aporefraktori od 60 do 100 mm. Oni, zahvaljujući svojoj optici mogu podnijeti velika povećanja i s njima je navodno prekrasno gledati planete. Osim za to, koriste se i za wide - field (širokokutno) promatranje neba i astrofotografiju. Obično su vlasništvo vrlo ozbiljnih amatera koji već imaju nekoliko većih teleskopa.

      Slijedeću kategoriju čine refraktori od 100 do 150 mm. Njima se već da hvatati dosta DSOa, a kod promatranja planeta javlja se problem kromatske aberacije. To su teleskopi kakve će imati oni koji su neodlučni da li im je draže gledati planete ili DSOe. I oni se manje - više proizvode u Kini, a prodaju ih Konus, Skywatcher, Orion, Celestron... Meade u ovoj klasi ima (ili je imao) ED verziju, koja ima akromatsku leću s jednim elementom od posebnog ED (Extra - Low Dispersion) stakla, koja je zbog toga bolja i skuplja.

Mislav Baloković, < 1.4.2004.